Ismail Šehić: „Najviše su me motivisali ljudi i stvari koje mogu da uradim bez utjecaja drugih ljudi“

Povezani članci

• Predavanjem o Aleksinom životu počinje Šantićev festival djece pjesnika
• Mladi Mostarci ne žele brojati krvna zrnca
• Mary Ann Hennessey: “Ne držite ih za obećanja, natjerajte ih da budu bolji od toga”
• Intervju – Oliver Frljić: Ne vjeruj Crkvi ni kad križ mijenja
• YIHR BH u Tuzli: Mladi se moraju baviti pitanjima koja nemaju pažnju javnosti
• Nerin Dizdar: Nećemo pristati na ideološko orgijanje, ponižavanje i diskriminisanje drugih

Foto: Privatna arhiva/Ismail.ba

Ismail Šehić je omladinski aktivista i direktor organizacije ‘BRAVO’ – Bosnian Representative Association for Valuable Opportunities. BRAVO je nevladina organizacija iz Bosne i Hercegovine koja trenutno djeluje na području cijele Evrope kroz razne evropske projekte sa tendencijom djelovanja na području cijelog svijeta. Ismail je rođen u Srebrenici 1992. godine odakle zapravo i kreće njegovo putovanje. Posjetio je preko 50 zemalja širom svijeta. Diplomirao je mašinstvo na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Volontiranjem se bavi od svoje 12. godine, a postao je aktivista sa nepunih 18 godina. U razgovoru za portal Tacno.net govori nam više o svom omladinskom aktivizmu, ulozi neformalnog obrazovanja ali i o stavu mladih iz BiH prema volontiranju.

Već dugo godina se bavite omladinskim aktivizmom. Šta je to što Vas je motivisalo da postanete omladinski aktivista?

Od samog upisa u srednju školu vidio sam da postoji puno prilika da se pomogne drugim ljudima, ali samo nije bio iskorišten način, nije nađen možda ili nisu mladi ljudi dovoljno razumijeli na koji način mogu doprinijeti zajednici, pa sam se ja učlanio u Crveni križ gdje sam aktivno počeo da radim na određenim aktivnostima kako bi pomogao društvu, zajednici, kako bi pomogao starijim ljudima itd. Nekako kroz cijeli taj period, a i kao predsjednik mladih Crvenog križa Općine Vogošća, u tom periodu, imao sam priliku da osjetim šta je ustvari aktivizam, na koji način možemo pomoći i djelovati.

Slobodno mogu reći da sam s volontiranjem počeo negdje u svojoj 12. godini gdje sam aktivno učestvovao na raznim stvarima i bio dio aktivnosti koje su bile provođene u mojim ali i drugim zajednicama. Tako da me nekako to najviše motivisalo, što se tiče lokalnih aktivnosti. Pri samom upisu na fakultet otkrio sam međunarodne projekte, prilike za mlade iz BiH da putuju u Evropu i širom svijeta, tako da sam počeo aktivno da apliciram na projekte. Počeo sam da pronalazim sebe. Tek kada sam vidio šta je neformalno obrazovanje, kako ja mogu kao jedan običan građanin, kao jedan postotak BiH, doprinijeti društvu i zajednici ja sam se aktivirao na puno većem nivou.

Najviše su me motivisali ljudi i stvari koje mogu da uradim bez utjecaja drugih ljudi, znači samoinicijativno, i taj volonterizam gdje nikada nisam gledao neki finansijski dobitak, već neki ‘impact’ koji ću napraviti u zajednici i društvu.

Tokom svom rada naglašavali ste da je neformalno obrazovanje bitno koliko i formalno, međutim, mladi su poprilično pasivni kada je neformalno obrazovanje u pitanju. Kakvo je Vaše mišljenje?

Ja se slažem da su mladi ljudi totalno pasivni i da su negativni, jer nam se takva politika donosi i jer nam se tako priča u društvu, tako se ljudi i osjećaju. Sam način života koji se promoviše u BiH jeste da je on težak, da je loš život i da su male plate itd., iako u mnogim slučajevima to nije tako. Mladi ljudi, ne svi ali velika većina, ne koriste prilike koje im se nude i baš zbog toga jer im je mozak pun negativnih informacija, negativnih stvari, ne žele ni da vide pozitivne stvari koje im se dešavaju i prilike koje im se nude. Jednostavno lakše je biti dio grupe koja je negativna nego uraditi nešto pozitivno i biti drugačiji.

Smatram da je neformalno obrazovanje jednako važno koliko i formalno jer vas na fakultetu mogu naučiti mnogim stvarima, ali ikad izađete s fakulteta većinom niste spremni ni za posao, ni za javni nastup, nemate dobar ni jezik i sl., jer vas to na fakultetu ne uče. Uče vas neke generalne stvari na kojima vi svakako odlaskom u bilo koju firmu, organizaciju ili instituciju morate da radite. Morate da puno radite na sebi kakvi bi vi bili veliki profesionalac u tom poslu. Ja smatram da neformalno obrazovanje sve to nudi. Formalno i neformalno obrazovanje treba izjednačiti, treba da surađuju jedni s drugima. Neformalno obrazovanje može puno pomoći formalnom obrazovanju, a mladi ljudi sa neformalnim obrazovanjem mogu biti korisni u formalnom obrazovanju.

Smatram da se univerziteti trebaju više posvetiti neformalnom obrazovanju, trebaju puno više aktivnosti da uvedu u svoje formalno obrazovanje kao što su npr. javni nastupi, puno više da se radi na jeziku i govoru tijela itd. Mladi ljudi nakon dobrog formalnog obrazovanja mogu puno toga naučiti sa YouTubea i preko različitih online i offlinea kurseva. Ja sam sebe puno više izgradio kroz neformalno obrazovanje, u radu sa različitim grupacijama ljudi, organizacija i institucija što nisam imao priliku kroz fakultet jer sam bio više fokusiran na rad za računarom i na formalan način učenja.

Da li politika ‘koči’ mlade u BiH?

Ne mogu reći da politika koči mlade u BiH. Mogu reći da politika ne daje dovoljno prilika mladima u BiH. Prilika za mlade postoji mnogo više nego što se o njima priča. Postoji puno programa van BiH za mlade ljude. Mladi ljudi ako žele da rade nešto, da rade na sebi, ako žele neformalno obrazovanje sve te stvari mogu naći van BiH. Ako ne vole politiku u BiH, ako misle da ih neko koči, ako misle da im se ne daje dovoljno prilika oni uvijek mogu naći programe van BiH. Naravno, slažem se da nema dovoljno prilika, da naše politike nisu zasnovane na tome da treba da se uči pored fakulteta, nemamo dovoljno praksi, ali ne mogu reći da nas koči jer ko želi da nađe priliku uvijek je može naći.

Smatrate li da mladi u BiH nisu baš najbolji upoznati sa mogućnostima i prednostima koja im pružaju volontiranje i neformalno obrazovanje?

Siguran sam da su mladi dovoljno informisani. Mogu reći da je ovo pitanje ono što mladi navode kao razlog što nisu aktivni. Kažu da ne znaju za neke stvari, da nisu vidjeli, da nisu čuli, a sve je to javno, sve se to može vrlo lahko naći ako žele. Ja smatram da informisanost u ovom slučaju nije problem. Sami programi Evropske komisije se prave na sedam godina i Erasmus + se završava 2020. godine pod ovim imenom. Ne mogu reći da za sedam godina nijedna mlada osoba koja je željela da uradi nešto na međunarodnom nivou nije čula o ovom programu, jer se sedam godina o tome već aktivno priča. I za sve druge programe mladi se mogu informisati samo ako to žele.

Mislim da bi organizacije, udruženja, fakulteti te formalne i neformalne institucije trebale da rade više na promociji raznih programa. Neki to ne žele jer nije im u cilju da se mladi ljudi obrazuju pored fakulteta jer većina smatra da to nije bitno i da je najbitnije ono što oni pričaju i predstavljaju, iako ja smatram da bi ipak trebali više raditi na promociji. S druge strane mladi bi trebali što više da se informišu, čitaju i da istražuju pa tek onda da kažu da ne znaju za neke informacije, koje će sigurno naći jer bilo gdje da ukucaju ‘prilike za mlade iz BiH’ naći će mnogo različitih prilika.

Direktor ste organizacije „Bosnian Representative Association for Valuable Opportunities“ (BRAVO). Šta je bio povod osnivanja ove organizacije? Šta je njen cilj?

Povod osnivanja „Bosnian Representative Association for Valuable Opportunities“ (BRAVO) prije svega bio je utjecaj koji bi ja želio da napravim u bh. društvu, odnosno da svojim resursima, svojim znanjem i svojim timom uradim nešto u BiH. Naravno, prije samog osnivanja BRAVO-a, ja sam imao priliku da volontiram u velikom broju organizacija i u to vrijeme volontiranja upoznao sam veliki broj ljudi svuda u Evropi i na svijetu, tako da sam želio sve te organizacije da stavim pod jednu i sve komande pod jednu mrežu. Osnovao sam BRAVO gdje sada imam veliki broj kontakata, prijatelja i partnera, pa smo pokrenuli mrežu MV International gdje imamo 37 organizacija iz 27 zemalja svijeta, koja je bazirana u Italiji, kako bi mogli što više koristiti program Evropske komisije.

Motivacija je bila ta što sam želio mladim ljudima da pokažem prilike koje im se pružaju van BiH za sve one koji nisu zadovoljni stanjem unutar države, koji kažu da im je teško živjeti ovdje i da nemaju mogućnosti. Želio sam da pokažem da postoji puno mogućnosti van BiH koje mogu da koriste i da žive u BiH, za one koji kažu da ne mogu da napuste svoj dom, svoju zemlju zbog ovog ili onog. Evo vam prilika pa vidite da možete doprinijeti svojoj zemlji bez da radite u politici, da ste dio politike, bez da zavisite od nekog drugog, bez da vam neko naređuje šta da radite. BRAVO organizacija je pretežno aktivna na međunarodnom nivou. Koristimo fondove Evropske komisije, Vijeća Evrope, Evropske fondacije za mlade, itd., gdje mi pokušavamo uključiti veliki broj mladih ljudi koji su aktivni građani BiH. Pokušavamo donijeti finansijska sredstva izvan BiH i potrošiti ih u BiH.

Trudimo se da stvorimo partnerstva u BiH. Mi u većini slučajeva ne tražimo novac od BiH, od nekih bh. institucija. Mi želimo da stvorimo partnere sa našim općinama, kantonima i gradovima da oni prepoznaju naš rad, da preporuče svoje škole kako bi mladi ljudi iz tih škola i općina imali priliku da učestvuju na programima koje mi nudimo, a koji su većinom besplatni. Želimo da pokažemo svima u BiH da jedna mala organizacija poput BRAVO-a može ostvariti jak utjecaj i u društvu i u zajednici ali i u formalnom i neformalnom obrazovanju.

Vaša organizacija ima dosta partnerskih organizacija gdje mladi mogu otići volontirati. Kakav je odaziv mladih na volontiranje?

Moram reći hvala Bogu pa imamo dosta partnerstava i to zdravih partnerstava. Ja sam prije osnivanja BRAVO-a surađivao sa raznim organizacijama i udruženjima iz cijelog svijeta, tako da je BRAVO bio samo jedan dobar razlog da mi ta partnerstva nastavimo, da povećamo utjecaj u BiH i da dovedemo što više partnera i investicija u BiH. Kroz svoj rad imamo priliku da pružimo mladim ljudima puno programa, puno zemalja koje mogu da posjete i projekata na kojima mogu na učestvuju. Većina tih programa je plaćena, tako da mladi ljudi samim učešćem u BRAVO organizaciji i našim projektima nemaju nikakvih troškova.

Odaziv mladih je nekada jako dobar, a nekada je jako mali. To sve zavisi i od zemalja u koje se ide. Još uvijek postoji taj neki trend putovanja. Mi naravno podržavamo da mladi žele da putuju u sklopu projekata, tako da ne možemo reći da je negativno što neko želi da putuje, ali nekada na nekom dobrom projektu nemamo ljudi, zato što mladi ljudi nisu zainteresovani za zemlju u kojoj se projekat odvija, npr. Hrvatska, Srbija, Crna Gora, itd. Nemamo tako veliku zainteresovanost kao kada je u pitanju npr. Njemačka, Španija, Švedska, Portugal itd. I pored programa koji im se nude, mladi i dalje kalkulišu da li će da idu u neku dobru ili lošu zemlju. Mi u dosta slučajeva primamo iste ljude ukoliko pokažu motivaciju, zainteresovanost ili želju za nekim projektom.

Sami odaziv mladih na volontiranje u BiH je jako mali, jednostavno taj neki trend volontiranja mislim da se postepeno gubi i da mladi ljudi sve manje volontiraju. Ja bih ovim putem skrenuo pažnju da nam se jave svi koji su zainteresovani za volontiranje. Mi čak kao organizacija se trudimo da svim našim volonterima obezbijedimo neku novčanu naknadu, da ih nagradimo i da im se zahvalimo na neki način iako to nije smisao volontiranja. Ali mi pokušavamo da ih pridobijemo na bilo koji način.

Smatrate li da će izolacija uzrokovana pandemijom koronavirusa možda pozitivno utjecati na mlade osobe da se više aktiviraju, da probaju nešto što nisu dosad?

Pa sigurno da jeste, jer mladi ljudi su pokušali neke nove stvari koje dosad nisu. Mislim da je ovo bila u jednu ruku pozitivna priča, čak i za našu organizaciju, jer smo proširili naše aktivnosti. Počeli smo da radimo neke kurseve koje dosad nismo radili. Dosta smo se fokusirali na aktivnosti u BiH. Tako da je na nas, sigurno dobro utjecalo, jer smo proširili svoju mrežu ljudi i svoje aktivnosti. Generalno, utjecalo je i na druge ljude. Ljudi su naučili pravilno koristiti web kamere, određene programe na internetu i računarima, naučili su kako da komuniciraju online, kako se neke aktivnosti mogu provoditi i u online svijetu, tako da mislim da će sigurno ovo biti od koristi. Nažalost, ova pandemija koja nam je došla je napravila veliki problem, ali bilo je i nekih pozitivnih stvari.

Iako i dalje imamo problem sa Covid-19 u BiH, mladi ljudi moraju da istražuju više, da više koriste prilike koje im se nude, da više rade na sebi, da ‘vide više od očiju’, nego što vide trenutno jer samo u jednoj godini u toku pandemije mi smo otkrili neke nove stvari za koje nismo znali da znamo raditi, otkrili smo da volimo raditi neke nove stvari. Trebamo svaki dan gledati kao da nam je pandemija, trebamo istraživati i tražiti neke nove stvari za koje ne znamo. Jednostavno čitati i samo čitati te naravno voliti sebe, voliti druge i uživati u životu.