Anton Komat: GOSPODARSKA KRIZA JE ZAJEB TISUĆLJEĆA

Povezani članci

• Oko 3.000 migranata u BiH spava pod vedrim nebom, uprkos novcu EU
• SCENOGRAFIJE MIODRAGA TABAČKOG
• “Fatima, nevjesta od boli” na Slovu Gorčina
• PREZENTACIJA: „GENEZA AUSCHWITZA“ U RIJECI
• Mrak koji nas je progutao
• Srpski borci i njihova dubiozna misija u Donbasu

Prije izvjesnog vremena u Kopenhagenu se završio sastanak na vrhu o klimatskim promjenama. Prošlih mjeseci i tjedana smo se naslušali teorija i zagrijavanju atmosfere, za što je navodno kriv čovjek koji onesnažuje okoliš i u zrak ispušta previše ugljikovog dioksida. Ima i onih koji u to ne vjeruju. Među njima je i istraživač i publicista Anton Komat, koji tvrdi da se naša atmosfera ne pregrijava, nego da smo, obratno, na pragu novog hlađenja planete Zemlja. „Godine 2012. će svima biti jasno  da se atmosfera hladi, a ne zagrijava“, uvjeren je Komat, koji je istakao još nekoliko primjera, kojima moćnici malom čovjeku danas farbaju oči i iz džepa kradu novac. Zato je i napisao knjigu ‘Umjetnost preživljavanja’, koju je nedavno objavio kao samoizdat. 

Foto: Neva Volarič

Svojevremeno ste i Vi vjerovali u pretpostavku da je za zagrijavanje atmosfere odgovoran čovjek. Sada u to sumnjate. Zašto?

„Pretpostavka o antropogenom izvoru zagrijavanju planete ili jednostavnije Al Goreova pretpostavka vrlo je jednostavna i na prvi pogled vrlo vjerojatna. Počeo sam sumnjati kad sam na webu naletio na Oregonsku peticiju, u kojoj je više od 30 000 istraživača protestiralo protiv jednoumlja u znanosti, protiv favoriziranja samo jedne pretpostavke i onemogućavanja onih koji misle drugačije“. 

Protiv pretpostavke dakle, da je na potezu čovječanstvo, koje mora smanjiti ispuštanje ugljikovogt dioksida i time spasiti Planetu Zemlja?

»Tako je. Upitao sam se, zašto u suvremenom svijetu ugnjetavaju znanstvenike koji drugačije misle, uskraćuju im finansiranje i premještaju ih na druga radna mjesta. Očito je da se radi o velikim pritiscima. A onda sam dobro proučio Al Goreovu teoriju i ustanovio da uopće ne uzima u obzir podatak da milijarda i 300 000 krava na našem planetu ispusti ogromne količine metana, koji na sagorijevanje atmosfere ima veći utjecaj nego sva naša vozila zajedno. U toj teoriji nema ni jedne jedine riječi o globalnom goveđem stadu, što je bio drugi uzrok za moju sumnju«.

Očito da postoji i treći?

»Istina je. Među znanstvenicima koji zagovaraju Al Goreovu pretpostavku nema geologa ni astronoma. A upravo oni imaju krunske dokaze na koje se oslanjaju skeptici. Mjerenja temperature izvodimo posljednjih 100 godina, astronomi pojavu sunčevih pjega posmatraju odkako je Galileo izumio teleskop. Geolozi mogu proučavanjem sedimenta i ledene kore za milijune godina unazad priličito precizno ocijeniti temperature i prisutnost ugljikovog dioksida u atmosferi naše planete. Počeo sam proučavati sistemsku teoriju, teoriju kaosa, fraktalnu analizu,  i to mi je klimatske promjene otkrilo u novom svjetlu. Glavni uzrok za to je periodično osciliranje aktivnosti sunca. Zadnja dva milijuna i pol godina smo imali 34 ledena doba. Sada smo na kraju zadnjeg interglacijala, privremenog otopljenja, dakle čeka nas novi ledeni udar. Niko ne može predvidjeti kad će početi, a vjerojatno će to biti prije nego se istekne hiljadu godina«. 

U kakvoj su dakle vezi ugljikov dioksid i zagrijavanje?

»Količina ugljikovog dioksida u atmosferi je posljedica, a ne uzrok zagrijavanja. 

Ali Vi kažete da se naša atmosfera od 2005. godine  hladi?

»2005. se završilo doba suša. Započinje period nevremena, dakle hlađenja. Prošle godine su temperature u prosjeku pale za jedan stupanj«.

Foto: Neva Volarič

A zašto onda svaki dan slušamo da se atmosfera zagrijava?

»Zato što falsificiraju podatke. Climatgate je izbio baš zbog toga. Neki znanstvenici su tražili uputstva šta uraditi sa podacima da temperatura opada. Uputstvo je bilo da izaberu samo one podatke koji potvrđuju zagrijavanje atmosfere. Rusi su juče objavili podatak da su na njihovoj teritoriji upotrijebili samo ona mjerenja koja podupiru tezu o pregrijavanju, dakle samo četvrtinu svih mjerenja.«

Vjerujete u teoriju zavjere?

“Pogledajte, od starog Rima naovamo poznajemo centre moći koji odlučuju. To nije nikakva zavjera, tako funkcionira naš svijet. Svi predsjednici su samo lutke, iza njih su centri moći koji odlučuju”.

Je li cilj navodnog priređivanja podataka zaustavljanje gospodarskog razvoja Kine?

»Nafte ima još za 40 ili 50 godina. Zato je sve skuplja, glavna nalazišta su pod kontrolom vojske. Za prelazak na novu energetsku osnovu Zapadu treba 20 do 30 godina. To je suština Kjota i Kopenhagena. Zbog pritiska na energente treba zaustaviti rast novih velikana: Kine, Indije, Brazila, Južne Afrike. Ako bi njihova gospodarstva  rasla od 8 do 10 posto godišnje, za 25 godina bi nam trebala nova planeta. A nemamo je. Zato je vojni sukob za izvore neizbježan. U tom pogledu je sastanak na vrhu u Kopenhagenu potpuno u redu. I pozivanje, da moramo štediti energiju, paziti na ispušne gasove.  Smanjiti onečišćenja, prestati uništavati šume. To je sve u redu. Ali to ne rješava uzrok globalnih problema. Najveći problem ostaje znanost, koja pridobiva značaj ideologije. Ako se činjenice ne  uklapaju u koncept zamisli – oni ih falsificiraju. Jezivo je kako znanost upotrebljava metode inkvizicije, samo što danas ne gore lomače, jer su metode sofisticiranije.«

Šta je onda uzrok problema?

»Filozofija ekonomije neograničenog rasta bruto domaćeg proizvoda. Jedini primjer koji je u prirodi uporediv s tom ludom ekonomijom je rak. Za rak znamo kako se završava. Ubije domaćina i sebe. Svijet će spasiti samo nulti rast, stacionarna ekonomija. Moraćemo upotrijebiti samo onoliko koliko priroda može obnoviti i mi reciklirati. A ne da proizvodimo beskonačne planine otpadaka i nepovratno trošimo izvore. Bolje bi bilo proizvoditi kvalitetnu robu koju možemo održavati i servisirati. Koliko stvari ima koje kupimo i bacimo za manje od godinu dana!«

A jesu li naše vođe svjesne toga?

»Naravno da nisu. Pogledajte samo kako rješavaju finansijsku krizu. Na način na koji je nastala: povećavanjem potrošnje. Na ljude u vrijeme gospodarske krize i nezaposlenosti ne može se vršiti pritisak  da još više troše! Gospodarsku krizu i čovječanstvo može spasiti samo stacionarna ekonomija. Model za nju postoji, napravili su ga njemački ekonomisti u vrijeme naftne krize sedamdesetih godina prošlog stoljeća.«

Foto: Neva Volarič

Mislite na skupinu oko Willyja Brandta?

»Da. Brandtova skupina je animirala ideju Johna Stuarta Milla iz 1848. koji je najavio da će ekonomija preći u stacionarni rast kad Zapad bude dosegao visoki stupanj znanja i gospodarskog razvoja. A to se nije dogodilo.

Zašto nije?

»Kad su na Sjevernom moru otkrili naftu i tehnologiju platformi, zaboravili su na ovo rješenje za čovječanstvo.  A istovremeno je Henry Kissinger postavio novu doktrinu svijeta, koja kaže ovako: Onaj ko ima naftu – ima kontrolu nad državama. Onaj ko ima kontrolu nad hranom – ima kontrolu nad ljudima. Onaj ko ima kontrolu nad finansijama – taj kontrolira svijet. Ta kontrola je danas postignuta globalizacijom. Kissinger je kapital sedam najvećih korporacija usmjerio u industrijalizaciju poljoprivrede, naftnu i prehrambenu industriju je povezao još sa farmacijom. Ključna stvar u ovoj priči su sjemenke. Danas imamo pet korporacija koje udružuju proizvodnju hrane, sjemenki, farmaciju i gensku tehnologiju: Monsanto, Novartis, Aventis, DuPont i AstaZeneca. To je konglomerat koji vodi svijet.«

Je li uopće moguće oživjeti Brandtov model?

»Ako budemo svijet spašavali na zločinački način, kao što radimo danas, doživjećemo katastrofu. Svijetu treba tragedija u smislu antičke tragedije, da se oba pola udruže i u sintezi nastane nešto novo. To suočavanje će biti tragično za one koji danas imaju moć  i mač. Ako ne budemo došli do spoznaje  da smo svi na istoj Noevoj lađi, umjesto tragedije za neke, katastrofu ćemo doživjeti svi«.

Šta u takvoj situaciji može uraditi pojedinac?

»Sve. Sada svi imamo sve tanje novčanike i sve smo pozorniji šta kupujemo. Ono što mi budemo kupovali trgovci će stavljati na police. Pa neka je to bofl ili kvalitetna roba, koju možemo servisirati i održavati. Niko na ovom svijetu neće ništa napraviti umjesto nas. Ovi koji su na vlasti moraju na intenzivnu psihoterapiju, potpuno su izgubili dodir sa ljudima. A samozadovoljna vlast je kao mjehurić od sapuna. Kad budu ljudi preuzeli stvar u svoje ruke i počeli osviješteno kormilariti svojim životima, sve će biti drugačije. Svakih malo idemo na izbore. Ono što smo upropastili globalno, sada moramo rješavati lokalno. U SAD trenutno 50 milijuna ljudi hranu dobiva na državne kartice. Nikada u povijesti se nije nešto tako dogodilo.  Zato sada Amerikanci okopavaju vrtove i siju salatu«.

Može li se nama u Sloveniji desiti nešto tako?

“Što se tiče hrane vrlo moguće. Dvije trećine uvozimo, a sedamdesetih godina prošlog stoljeća smo sami proizvodili tri četvrtine. Energija neće biti veliki problem, jer imamo još potpuno neiskorištenu geotermalnu energiju. Sllično je i sa solarnom. A i puno šuma imamo. Imamo obradivog zemljišta, i to skoro najmanje u Europi, a koristimo ga za obradu hrane za životinje. To je apsurd slovenačkog poljoprivrednog kaosa. Dokaz da živimo u ludoj državi je i to da politika favorizira potrošnju energenata, jer od toga ubire porez. I pritisak kapitala na prirodne izvore je strahotan. Rat za vodu se u Slovenije već vodi”.

Stvarno? Gdje?

»Svaki put kad kupimo vodu u plasičnoj boci, kupili smo privatnu vodu i odrekli se vode iz pipe, koja je javno dobro i besplatna je. Plaćamo samo njenu distribuciju i održavanje javnih vodovoda. Ako zanemarimo činjenicu da hormonski perturbatori u plastici ubijaju spolnost  i uzrokuju rak, morali bismo biti svjesni da je voda u plastičnim bocama makar 2000 puta skuplja od one iz vodovoda. Što više budemo kupovali ovu vodu, veći će biti pritisak kapitala na crpilišta. I jednog lijepog dana ćemo se probuditi i ustanoviti da su polovicu vodenih izvora zaposjele privatne punionice«.

Kada će nam početi naplaćivati zrak?

»Pa porez na ispuštanje ugljikovog dioksida nije ništa drugo nego oporezivanje zraka! Zbog te fame oko ugljikovog dioksida energija će sada biti skuplja  za oko 30 posto. Princip Protokola iz Kjota, koji se nastavlja ovim iz Kopenhagena, upravo je oporezivanje onih koji ispuštaju ugljikov dioksid. Termoelektrana Šoštanj plaća kazne u milijardama zbog ispuštanja ugljikogovog dioksida u atmosferu. Pa valjda ne mislite da oni to neće uračunati u cijenu električne energije?«  

Šta bismo još morali znati o današnjem svijetu, a možda se ne usuđujemo pitati?

»Da je gospodarska kriza zajeb tisućljeća. Poncijeva piramida se srušila i treba je ponovno uspostaviti. To neće biti moguće uz gospodarski rast koji je niži od 3 do 4 postotka. Zašto političare i ekonomiste strefi kap kad ja počnem govoriti o stacionarnoj ekonomiji?  Jer je to kraj ekonomije krađe! Ako bih ja otišao u kazino i proćerdao milijun eura, a onda se najavio kod predsjednika Vlade i molio ga da mi uplati milijun, jer ne mogu živjeti, vjerojatno bi me poslao u ludnicu«.

Hoćete reći da bi nekome drugome dao taj novac?

»Naravno, bankama! Ali ne milijun, nego više trilijuna. 50 trilijuna dolara, to je 50 000 milijardi dolara, našeg novca je nestalo. To je zajeb kojeg će porezni obveznici plaćati još generacijama poslije nas. Čista je laž da će gospodarski rast osigurati radna mjesta. Samo će se novac i dalje prelijevati od ljudi prema gore. Mehanizam pobiranja novca je jasan: porezi, inflacija… U SAD već štampaju novac. Kina neće kupiti njihove državne obveznice, i – nasukali su se.«

Je li zato Barack Obama nedavno išao u Kinu?

»Naravno, išao ih je moliti za milost«.

Gdje onda treba baciti bombu?

»Nikakve bombe nije potrebno bacati. To možemo uraditi drugačije. Sav taj sistem možemo uništiti u trenu ako se prestanemo zaduživati i  svi odjednom podignemo sav novac sa bankovnih računa. Sva voda će isteći iz bazena  i mostrum  koji je plivao u njoj će se naći na suhom. Zar to nije dobar recept? Jeste li znali da od svakog predmeta kojeg kupimo makar 50 posto čine kamate? 

Jeste li optimist ili pesimist?

»Teško bih se opredijelio. Rješenje vidim u konceptu slobodnog društva kojeg je utemeljio filozof Karl Popper. Niko ga nije volio, ni kapitalisti ni komunisti, jer je njegov koncept smrtno opasan za današnji neoliberalni svijet. Kaže da je svaki čovjek toliko pametan da može pročitati bilo koji znanstveni izvor i imati o tome svoje mišljenje. Ne trebaju mu eksperti i komisije, koje odlučuju o njegovom životu. O stvarima mogu odlučivati samo oni kojih se to neposredno tiče, dakle ljudi«.

Izgleda da ljudi sve više preuzimaju stvari u svoje ruke…

»Ljudi su počeli sami uređivati svoje živote, što je sjajno. Dokaz za to je negativan stav prema cijepljenju protiv gripe, uprkos svim pritiscima i medijskoj kampanji. Internet, takozvana blogosfera, danas su kredibilniji izvor informacija od svjetskih agencija. Erazmo Rotterdamski je napisao ‘Pohvalu ludosti’, koja je u srednjem vijeku postavila temelje za duhovnu renesansu. To nam treba i danas. Postali smo bezbrižni, otupjeli,  istovremeno histerični i malko šizofreni. U našem globalnom eksperimentu dostigli smo dno. Potrebna nam je nova nada, novi pogon za novu civilizaciju, nova duhovna renesansa. Ako je novac jedina vrijednost, onda zbogom kulturo. Čovjek danas bježi od suočavanja sa porodicom, partnerom, prijateljima, sa samim sobom.  Ide u supermarket, gradi karijeru i vozi automobil. Uključi televiziju i isključi se. Moramo se suočiti sami sa sobom, a prije svega se moramo zaustaviti. Stara mudrost kaže ‘zaustavi se i prije ćeš stići’.

Biste li nam preporučili neku knjigu?

»Propast civilizacija« od Jareda Diamonda je sjajno štivo. Neke moćne i procvjetale civilizacije su u povijesti propale zbog sasvim banalnih uzroka. Svaki neriješen problem predstavlja dominu, i kad je domina previše, dovoljan je samo mali udar da se sve sruši. Poređenje sa današnjim vremenom je više nego korisno«.

Primorske novice

Odabrala i sa slovenačkog prevela Nada Zdravič