Sramotno: Heroj Armije BiH Goran Ikić – Ćiro skapava od gladi, moramo mu hitno pomoći

Povezani članci

• Stefan Dietrich: Stanje sa migrantima je alarmantno
• O obitelji Baković i Fondu za školovanje djece
• Malom Eduardu otkazuje gušterača, potrebna hitna operacija u Rusiji
• Poklonite školski pribor mališanima iz socijalno ugroženih porodica
• Na posljednji počinak ispraćena Nora Šitum
• Umjesto prijema SPKD Prosvjeta obilježava Vaskrs humanitarnom akcijom

Da su oni koji su branili ovu državu stavljeni na marginu našeg društva i da su zapostavljeni i zaboravljeni najbolji pokazatelj je Goran Ikić u Kalesiji poznatiji kao Ćiro. On se početkom 1992. godine dohvatio puške, ali u uniformi Armije Bosne i Hercegovine. Jedini je pravoslavac odnosno Srbin koji je zajedno sa svojim kalesijcima išao na liniju, branio državu i svoju Kalesiju.

Danas isti taj Ćiro nema šta da skuha za sebe i svoga sina. Živio je kaže sa suprugom do prije nekoliko mjeseci, ali ga je i ona napustila.

„Mene ubi ova nepravda. Ja sam branio Kalesiju to svi znaju, a danas u našoj općini dobijaju posao oni koji su je branili u Berlinu i koju su sami sebe bombama ranjavali, a ja ne mogu da budem ni portir. Pa da li je to sramota?“, pita se Ćiro dok razgovara sa nama.

Kroz razgovor sjeća se i da su ga naši uhapsili uz povike da su uhvatili četnika, a od batinanja ga je spasio Irfan Kurtić koji ga je poznavao i koji je naredio da ga puste jer je riječ o patrioti koji je na strani Armije BiH.

„Kada su me pustili nisu mi vratili dokumente pa su me po Tuzli stalno hapsili, privodili ispitivali. Zato ja Tuzlu ne volim ama baš nikako. Određeno vrijeme sam spavao u podrumu zgrade preko puta Narodnog pozorišta, a zatim sam se vratio u Tojšiće i uzeo pušku i krenuo na liniju“, ističe Ikić.

„Ja vjerujte nisam još ništa dobio od Kalesije. Jedini koji mi je jednom dao oko 200 KM je Dževad Tosunbegović ali kada je bio načelnik. Čak sam i dijetu knjige na veresiju uzeo od mog druga Fuada Hasanovića koji mi je izašao u susret, ali novac sam i za to dobio od Ministarstva za boračka pitanja, jer su me u Kalesiji odbili“, kroz suze priča ovaj nekadašnji borac Armije.

Nekada je tvrdi Ćiro mogao živjeti od prodaje košpa, ali danas ni toga više nema. Kaže zbog lošeg zdravstvenog stanja koje ga je zadesilo u posljednje vrijeme ode samo do Lipe gdje sa poštarom Zijom popije kafu koju Zijo plati, jer on nema novca. Ni Novu godinu nije imao novca da proslavi, a tako će dočekati i pravoslavni Božić. Zajedno sa sinom Zoranom odnosno Sabahudinom kako ga zove Ćiro će Božić dočekati uz sopstvene košpe i korice hljeba i uz čašu „mangan“ vode.

„Ovo je sramota. Boli briga moje suborce i moje nadređene kako ja živim. Većina njih se snašla dobila kredite i sada žive ko begovi, sa tim nekim priznanjima koja su dobili zahvaljujući nama običnim borcima koji nismo ratovali za odličja već smo ratovali da odbranimo državu od agresora“, priča Ćiro dok pali cigaretu smotanog duhana.

„Jesam li ja bio u četnicima. Pa nisam majku mu. Bio sam Armija BiH“, plačući ističući svoju pripadnost i patriotizam.

Zar je moguće da je jedan Garić koji je se vratio u Kalesiju dobije oko 200.000 KM jer je povratnik, a zna se gdje ratovao, a ja ništa. Pa jel to pravda. Nek i mene napišu da sam povratnik. Njemu je data kuća, štala, stoka i novac, a ja nisam nikada ni stambeni kredit onaj od boraca dobio. Ja nemam svoje kuće živim u bratovom stanu. Svaki put su me odbijali jer je komisija uvijek nalazila manjkavosti u dokumentaciji. Pojedini su sredstva dobijena tim putem polovili sa članovima komisije, ja to nisam htio zato nisam ni dobio nikada.

„Ja neću da potkupljujem nikog. Ako sam zaslužio nek mi daju. Ja sam se ovdje rodio, ovdje živio, ovdje ratovao, i ovdje ću umrijeti kao bijeda“, ističe Ikić.

Ovaj borac zbog neimaštinje nije mogao plaćati ni vodu ni grijanje, a sudske izvršioce za to nije briga, pa su u stan Ikića došli i popisali stvari da plijene.

„Rekao sam pišite sve osim ove spužve gdje spavam, nju mi nemojte uzimati i nemojte mi uzimati ovu lopatu kojom ću sam sebi grob da iskopam“, priča Ikić.

Ukoliko mislite da ovom nekadašnjem borcu možete pomoći da praznik i blagdan dočeka uz hranu dostojnu jednog insana i čovjeka koji je branio ovu državu možete ga pozvati na 061 684 415 ili se možete obratiti nama putem e-maila redakcija@kalesija.com