Veliki evropski gradovi nude rješenje za izbacivanje automobila iz centra

Saobraćaj je drugi najveći uzročnik zagađenja zraka u Evropi. Svijest da je potrebno drastično smanjiti upotrebu automobila i to ponajprije u velikim urbanim područjima gotovo je jednoglasna. No, o načinima na koje se to može efikasno uraditi se i dalje raspravlja.

Studijom Centra za održivost na švedskom univerzitetu Lund ispitano je 12 različitih strategija koje vlasti u pojedinim evropskim gradovima koriste u posljednjim godinama u pokušajima da smanje saobraćajne gužve, piše Al Jazeera Balkans.

Prema rezultatima opsežnog istraživanja, najučinkovitijim mjerama pokazale su se naplata ulaska automobilom u centar, takozvana gradska cestarina, kao u Londonu i Milanu, ograničenje saobraćajnih površina i smanjenje mjesta za parking kao u Oslu, te zone sa limitiranim saobraćajem, poput ZTL-a u Rimu.

Na listi se nalaze i druge mjere kao što su programi besplatnog ili beneficiranog javnog prijevoza za radnike, studente ili školarce, razni poticaji za upotrebu “zelenih” transportnih sredstava, poput bicikla, najam gradskih automobila (takozvani car sharing), aplikacije koje promoviraju hodanje…

“Kako se riješiti automobila u gradovima pitanje je koje se našlo u međunarodnom fokusu. No, gradski dužnosnici još nemaju jasan i na dokazima temeljen odgovor. Pregledali smo gotovo 800 izvještaja i studija objavljenih od 2010. i koristili podatke iz stvarnog svijeta kako bismo rangirali 12 najučinkovitijih mjera koje su uveli evropski gradovi.

Rangiranje odražava uspjehe gradova ne samo u smislu mjerljivog smanjenja upotrebe automobila, već i u postizanju poboljšane kvalitete života i održive mobilnosti stanovnika”, navode autorice studije, Kimberly Nicholas i Paola Kuss.

Drugi najveći zagađivač zraka

Evropska unija sa svojih 27 zemalja je treći najveći emiter stakleničkih plinova na svijetu, poslije Kine i Sjedinjenih Američkih Država. Automobili su, nakon proizvodnje energije, drugi najveći zagađivač zraka u Evropi. Od 1990. emisije uzrokovane prometom u EU porasle su za čak 33 procenta, dok su istovremeno drugi sektori smanjili zagađenje zraka za 32 posto.

U 2018. domaći i međunarodni prijevoz proizveo je gotovo trećinu (29 posto) od ukupno 3,9 gigatona ugljičnog dioksida emitiranog u atmosferu u EU. Zagađenju najviše doprinose privatni automobili i kombiji, a slijede ih teška vozila – kamioni i autobusi, te pomorski i avionski saobraćaj. Ovdje su uračunate samo izravne emisije iz prometa, doslovno ono što u atmosferu odlazi iz rezervoara; emisije nastale proizvodnjom goriva i distribucijom svrstane su u ostale sektore.

Čištijem zraku ne pomaže mnogo ni trend upotrebe električnih automobila koji ne emitiraju CO2. Analiza Međunarodne agencije za energetiku (IAE) pokazala je da je ušteda na emisiji štetnih plinova upotrebom električnih automobila zapravo poništena sve većim brojem takozvanih SUV-ova na cestama, sportskih i terenskih automobila koji emitiraju više karbon dioksida od običnih putničkih automobila.

Izvještaj IAE kaže da su u 2021. godini SUV-ovi činili skoro 45 posto svjetske prodaje novih automobila. Njihov broj na cestama širom planete u prošloj godini porastao je za 35 miliona, čime je i godišnja emisija CO2 narasla za 120 miliona tona.

Primjeri Londona i Milana

Automobili su također i najveći proizvođač buke u gradovima, a stalne gužve i saobraćajna nekultura te učestale saobraćajne nesreće dodatno smanjuju kvalitetu života u evropskim metropolama.

Istraživanjem Univerziteta Lund je utvrđeno da je gradska cestarina najefikasnija mjera za smanjenje saobraćaja. U Londonu, ulazak automobilom u centar grada se plaća i do 15 funti (17,6 eura) za jedan dan. Ukoliko automobil ne podliježe standardima Euro 4 za benzinske motore i Euro 6 za dizelske, potrebno je platiti i dodatnih 12,5 funti (14,7 eura) takozvanog ULEZ-a. Otkako je 2003. uvedena gradska cestarina, saobraćaj u centru grada je smanjen tačno za jednu trećinu.

Sličan učinak imala je naplata ulaska automobilom u centar Milana – saobraćaj je smanjen za 31,1 posto. Takozvana Area C u metropoli na sjeveru Italije danas se plaća pet eura, odnosno tri eura za rezidente. Plaćanja ove takse su oslobođena električna i hibridna vozila, te motocikli.

Gradska cestarina postoji i u švedskim gradovima Štokholmu i Geteborgu, gdje se naplaćuje po broju sati provedenih u centru.

Rimski ZTL na 10 kvadratnih kilometara

Rim se smatra gradom koji nakon Londona ima najveću površinu u kojoj je ograničen saobraćaj za automobile. Takozvani ZTL se prostire na nekih 10 kvadratnih kilometara. Saobraćaj se kontrolira kamerama koje snimaju tablice.

U historijski centar italijanske prijestonice automobilom tokom radnih dana od 6:30 do 19:00 i subotom od 10:00 do 19:00 mogu ući samo rezidenti i još neke kategorije, poput policije, taksista, dostavnih vozila, električnih automobila i motocikala… U svakom slučaju, neophodno je imati općinsku propusnicu. U Rimu postoje još neki dijelovi grada u kojima je ograničen saobraćaj u određene dijelove dana.

Otkako je uveden ZTL, saobraćaj je u centru Rima smanjen za 20 posto u periodima kada je na snazi zabrana te za 10 posto čak i kada kamere nisu aktivne.

Među efikasnijim mjerama nalazi se i smanjenje parking mjesta i ukidanje saobraćajnica te povećanje biciklističkih staza. Ovakva strategija isplatila se norveškom Oslu gdje je u prve dvije godine od njenog uvođenja saobraćaj automobila smanjen za 11 posto, a treće za čak 19.

Nizozemski Utreht je pronašao možda i najbolji način bez korištenja restriktivnih mjera, kao u prethodnim slučajevima. U ovom gradu su se udružile lokalne vlasti i privatne kompanije kako bi radnicima omogućili besplatan javni prijevoz, nakon čega je broj ljudi koji na posao idu automobilom u centar grada smanjen za čak 37 posto.

Mrkva i štap

U Roterdamu, u Nizozemskoj, te u Notingemu, u Velikoj Britaniji, uvedeno je obavezno plaćanje parkinga na radnom mjestu. U 20 gradova Ujedinjenog Kraljevstva broj ljudi koji za odlazak na posao koriste automobil pao je za 18 posto kombiniranjem niza mjera – od  vlastitih autobusnih linija koje su za svoje radnike uvele pojedine kompanije do popusta na karte za javni prijevoz.

Neki su gradovi svoje strategije bazirali na studentima i školarcima. Katanija, grad na istoku Sicilije, omogućila im je besplatan javni prijevoz. Negdje se, poput Berlina i Đenove, uspješnim pokazalo i poticanje na takozvani car sharing, odnosno najam malih (često i električnih) automobila za prijevoz na kratkim gradskim relacijama.

Konačno, na 12. mjestu najboljih strategija našla se upotreba posebnih aplikacija za održivu mobilnost. U Bolonji je, primjera radi, popularna aplikacija Bella Mossa, koja je pod sloganom “ko se kreće biva nagrađen” poticala ljude da hodanjem, vožnjom bicikla ili korištenjem javnog prijevoza skupljaju poene, natječu se međusobno i dobivaju određene premije.

Autori studije zaključuju da ne postoji savršena strategija da se smanji broj automobila u gradovima. Najuspješniji obično kombiniraju dvije ili više različitih metoda, koristeći pri tome i mrkvu – dakle razne poticaje, ali i štap, odnosno restrikcije i novčane mjere.