Mikroplastika zagađuje čak 83% sve vode za piće?

Povezani članci

• Investitori i njihovi politički mentori ne odustaju od gradnje dvije male hidrocentrale na rijeci Kruščici
• Kakva je veza između klimatskih promjena i virusnih infekcija?
• Do kraja dana 800 tona smeća na ulicama Sarajeva
• Imaju li “konstitutivni” narodi “legitimno pravo” na nezagađen vazduh?
• Ekološka bomba nadomak Goražda: Otpad zagađuje vodu i ugrožava ljudske živote
• Evropska komisija usvojila nove smernice za odgovor na klimatske promene

Mikroplastika ne zagađuje samo svjetska mora. Milijuni ljudi svakodnevno s vodom za piće iz vodovoda u tijelo unose i nevidljive plastične mikročestice. Odakle one u vodi i koliko su opasne?

Sitne plastične čestice ili čak niti koje se vide samo pod mikroskopom nalaze se u vodi iz vodovoda po cijelom svijetu – od New Yorka do New Delhija. Do toga je rezultata došla jedna studija provedena po nalogu portala Orb Media, jednog informativnog portala iz Washingtona.

“To je strašno“, kaže 61-godišnja Mercedes Noroña kad je čula da u uzorku vode iz njezine kuće u ekvadorskom Quitu ima plastičnih čestica. “Možda pretjerujem, ali ako takvih stvari ima u vodi, to me stvarno plaši.”

Najnovija znanstvena istraživanja pokazala su da su mikroplastikom zagađena naša mora, naše rijeke i jezera, tlo i zrak. Ova studija je po prvi put pokazala da plastike ima čak i u vodi iz vodovoda, o kojoj ovise milijarde ljudi u svijetu.

Za studiju je uzeto 150 uzoraka vode iz vodovoda iz gradova s pet kontinenata. 83 posto uzoraka je sadržavalo plastične čestice. To znači da samo 17 posto uzoraka nije sadržavalo plastične čestice. Studija je istraživala ima li plastike. Nije se bavila njezinom toksičnošću odnosno opasnošću za zdravlje.

Autori studije ipak upozoravaju: ako sintetičkih vlakana ima u vodi, ima ih vjerojatno i u hrani, primjerice u kruhu ili dječjoj hrani.

Stručnjaci pretpostavljaju da te mikročestice potječu iz sintetičkog tekstila, iz tepiha i namještaja. Ali,nejasno je kako plastične čestice dospijevaju u vodu i kakvu opasnost predstavljaju za zdravlje.

Plastične čestice koje dospiju u ljudsko tijelo mogu u tijelo unijeti i otrove, kažu stručnjaci. Stručnjak za biologiju mora Richard Thompson sa Sveučilišta Plymouth u Velikoj Britaniji kaže da se u pokusima na životinjama jasno pokazalo “da se te kemikalije odvajaju iz plastike i da uvjeti u probavnom traktu još pospješuju to odvajanje“.

Plastika nanosi štetu životinjama, kaže Sherri Mason. Ova znanstvenica je vodila istraživanje o plastičnim mikročesticama i to može potvrditi podacima. A to je dovoljan razlog za zabrinutost, kaže ona: “Ako to djeluje na životinje, kako onda možemo vjerovati da ne djeluje na nas?“

Ali, koliko su plastične mikročestice opasne, to zasad ne zna nitko, kaže Lincoln Fok, stručnjak za okoliš na Sveučilištu u Hong Kongu. “Istraživanje u vezi s mikroplastikom i ljudskim zdravljem je još uvijek na samom početku.”

Plastičnih čestica ima u vodovodima diljem svijeta – radilo se o bogatim ili siromašnim zemljama. U vodi iz slavine restorana Trump-Grill u Trump Toweru u New Yorku pronađena je ista količina plastičnih mikročestica kao i u uzorku iz indonezijske Jakarte. Mikroplastika je nađena i u mineralnoj vodi u bocama kao i u kućanstvima koja imaju filtere za povratnu osmozu.

U Sjedinjenim Američkim Državama nema graničnih vrijednosti za plastiku u vodi za piće. Prema odredbama EU-a voda iz vodovoda mora biti čista od onečišćenja. Pa ipak, plastične čestice su posvuda. 94 posto uzoraka iz SAD-a i iz Beiruta u Libanonu sadržavalo je plastične mikročestice. U indijskom New Delhiju je 82 posto uzoraka sadržavalo plastiku, u ugandskoj Kampali 81 posto, u indonezijskoj Jakarti 76 posto, u ekvadorskom Quitu 75 posto, u Europi 72 posto.

“Ova studija samo grebe po površini“, kaže vodovodni inženjer Hussam Hawwa, koji je u Beirutu uzimao uzorke. “Ali, izgleda da ona već podiže veliku prašinu.”

Ne razumiju svi rezultate studije. “Naša ispitivanja koja se redovito provode ne pokazuju porast količine plastike ili njezinih razgrađenih sastavnih dijelova“, kaže glasnogovornica Vodovoda u Los Angelesu. Ali, dva od tri uzorka iz Los Angelesa sadržavala su mikroplastiku – uključujući i jedan javni bunar pitke vode.

James Nsereko, ribar na jezeru Victoria u Ugandi, također nije impresioniran rezultatima studije. “Još nikad takvo što nismo pronašli“, kaže on. Ali, čak i uzorci iz slavine u selu ovog ribara sadržavali su plastične čestice.

U Washingtonu je u jednom uzorku od 500 mililitara iz Kapitola nađeno 16 čestica, isto kao i u zgradi američke ustanove za zaštitu okoliša EPA. Ali, u gradskim upravama u Washingtonu i New Yorku kažu da voda odgovara propisima.

Jedan izvor mikroplastike je poznat. Prilikom jednog pranja rublja u perilici u otpadne vode ode do 700.000 čestica. Većina ih prođe sve pokušaje pročišćavanja otpadnih voda i dospije u vodovodni sustav. Čestice iz pročišćenih otpadnih voda vjerojatno dospijevaju kad-tad i u vodu u drugim mjestima, smatra Mason. “Svi se mi nalazimo nizvodno od nekoga.”

Plastične čestice vjerojatno padaju na nas i s kišom. U jednoj studiji iz 2015. je procijenjeno da svake godine na krovove i ulice Pariza padne tri do deset tona plastičnih čestica. “Ono što smo uočili u Parizu pokazuje da jako velika količina plastičnih čestica lebdi u zraku i da pada s oborinama“, kaže Johnny Gasperi, kemičar na Sveučilištu Paris XII.

Odakle god one potjecale, plastične čestice predstavljaju nove i zabrinjavajuće izazove vladama, znanstvenicima i industriji, smatra Mason. “Ljudi su nas uvijek pitali: ‘I to je stvarno u našoj vodi? To ne bih nikad pomislio‘”, priča Mason.

croenergo.eu