Detektiranje razloga za pad populacije leptira Monarha

Autor/ica 👤tačno.net 20.6.2013. u 09:53

Povezani članci

Novi popis je pokazao ove zime da je populacija sjevernoameričkih leptira monarha u Meksiku na najnižem nivou ikada izmjerenom. Ekolog za insekte Orley Taylor je razgovarao sa Yale Environment 360 grupom o tome kako sadnja genetički modificiranih zasada, a koji proizlaze iz upotrebe herbicida, doprinosi opadanju populacije monarha.

Ekolog za insekte na Univerzitetu Kansas Orley R. „Chip“ Taylor promatra krhku populaciju leptira monarha već desetljećima, ali kaže da nikada nije bio više zabrinut zbog njihove budućnosti kao što je to danas.

Monarsi su obožavani zbog njihove spektakularne migracije preko Kanade i Sjedinjenih američih država s ciljem prezimljavanja na području centralnog Meksika – te vraćanja natrag. Ali novi popis načinjen na područjima gdje zimuju pokazuje pad populacije za 59% u poređenju sa prošlom godinom te je na najnižem nivou ikada izmjerenom.

U intervjuu sa Yale Environment 360 donatorom Richard Conniff-om, Taylor – Utemeljitelj i direktor Monarch Watch-a, konzervacija i „outreach“ program – razgovarao je o faktorima koji su doveli do naglog pada populacije monarha. Između ostalog, Taylor je rekao, to je i povećana sadnja genetički modificiranih zasada kukuruza na području Srednjeg zapada SAD, što je vodilo porastu upotrebe herbicida, koji su ubili mliječni korov koji je primarni izvor hrane za leptire.

„Ono što vidimo ovdje u SAD-u“, rekao je, „je vrlo okomit pad monarha koji se poklapa sa uvođenjem sjemena kukuruza Roundup-ready i soje u upotrebu.“

Studija koja je provedena u decembru pokazuje prilično dramatičan pad populacije monarha. Možete li opisati šta to studija pokazuje?

Mjerenje kolonija koje zimuju svakog decembra dole u Meksiku, a to što se mjeri je ukupna teritorija koju okupiraju monarsi na dvanaest različitih mjesta prezimljavanja. Oni imaju tim koji će ići gore u šumu i ispitaće sva drveća koja imaju leptire na sebi. Leptiri imaju tendenciju ugrupnjavanja, tako da se može desiti da na jednom području 47 drveća bude prekriveno leptirima, a može se desiti da na drugom području bude 427 drveća prekriveno leptirima. Mjere poligone okupirane ovim stablima jele, označe područje svakog od njih, te ih sve saberu.nKao rezultat su dobili samo 1.19 hektara ove godine, najmanja izmjerena količina ikada. U 1996 imali smo populaciju koja zimuje skoro 18 puta veću.

Koji procenat pada je pokazala sadašnja studija, tokom jedne godine?

Pad od 59%, ali to nije stvarno važno. Tokom 2003-4, populacija je opala mnogo više od jedne godine do druge. Tako da nije pad ukupnog procenta što brine. To je ukupan broj leptira koju su u prirodi i to je ono zbog čega smo najviše zabrinuti.

U prošlosti su se vraćali nazad, mišljenja ste da je sada ta perspektiva manje vjerovatna?

Jedna od stvari koja se može reći za skoro sve populacije je da kada postanu stvarno male postaju jako ranjive od jedne perturbacije do druge. Ono zbog čega smo uistinu zabrinuti je da će se dogoditi neka vrsta katastrofalnog događaja koji može sunovratiti populaciju na još niži nivo. Tada poriv za konzervaciju populacije može oslabiti – jer ako ih ne vidite, nemate motivaciju da djelujete i učinite nešto.

Mnogo Amerikanaca predpostavlja da problem leži u uništavanju šuma monarhovog zimovališta u Meksiku. Kako se ta situacija izmijenila?

Učinili su nevjerovatan napor da kontrolišu ilegalnu sječu u Meksiku, a posljednji izvještaj koji su dostavili ukazuje da su u potpunosti eliminirali ilegalnu sječu od strane organiziranih, nalik-mafiji, grupa koje dolaze naoružane i sijeku hektar šume u jednoj noći sa 15 do 20 kamiona te ih sve odvoze prije jutra.

To je zaustavljeno?

Koliko mi znamo, zaustavljeno je. Ali još uvijek postoji pojedinačna sječa u šumi tu i tamo, ali to je jako teško kontrolisati. Jako mnogo ljudi živi na rubu preživljavanja, a svako od ovih odraslih stabala vrijedi oko 300 US dolara. To je poprilično veliko područje, udaljeno, a pitanje je kako nadgledati toliku teritoriju? Kako eliminirati svakodnevne stvari koje se dešavaju u udaljenim planinskim predjelima?

Hajde da pričamo o preblemu migracije sa strane Amerike i Kanade.

Vidimo strmoglav pad monarha u SAD-e koji se poklapa sa uvodjenjem kultura Roundup-ready kukuruza i soje. Prve su uvedene 1997 godine, kulture soje, a potom kukuruza. Do 2003, 2004 godine omjer primijene je dostigao 50%, a tada smo zamijetili vidljiv pad populacije monarha. Razlog tomu je da je najproduktivnije stanište za leptire monarhe Srednji zapad, u Pojasu Kukuruza, odnosno polja kukuruza i soje ( na kojima raste mlijecni korov, hrana monarha). Prije Roundup-ready zasada, kontrola korova se vršila kombajnima-oračima koja su čupala korov i prevrtala zemlju, ali nisu uticala na zasade. Mliječni korov je preživljavao u dovoljnoj mjeri tu vrstu obrade zemljišta. Održalo bi se možda 20,30,40 biljaka po akru (cca.0,4 ha) na životu, vidljivi na polju, mogli ste ih fotografisati.nDanas se morate zaista potruditi da pronađete polja soje ili kukuruza koja u svojim zasadima imaju mliječni korov. Ja lično nisam vidio nijedan već godinama zbog upotrebe Roundup načina zasijavanja polja. Vrlo učinkovito su istrijebili milječni korov iz skoro pa svih staništa koja koriste monarsi.

Povisila se količina herbicida kojima se prskaju ta polja?

O, da, povisila se itekako. Upotreba Glyphosate (sistematski herbicid širokog spektra) koji se koristi u poljoprivredi se utrostručila od 1997 godine, kada su prvi put uveli ove Roundup-ready zasade. Oni koji su razvili programe ovih zasada ne samo da su obezbijedili sjemena otporna na Glyphosate, već su obezbijedili i sam Glyphosate – the Roundup. A to je, boga mi, bio jako dobar sistem. Mogli ste izvući novac iz oboje, zar ne?

I za farmere je to izgledalo jako dobro. Da sam ja bio farmer i radio sam dva posla da bih održao farmu, a nisam htio oderati stražnjicu sjedeći na traktoru po čitav dan, koristio bih ovaj proizvod također, zato što je standardno oranje kombajnom trajalo mnogo duže i koštalo mnogo više.

To nisu stvari oko kojih se ljudi u osnovi brinu vezano za genetički inžinjering – nije to da će se oteti mutirani gen, nije sigurnost hrane. To je jednostavno promjena konvencionalne zemljoradničke prakse.

To je slučaj kolaterarne štete. I jedna od stvari zbog kojih smo mi zabrinuti je da sada izgleda kao da ćemo imati jako mnogo kolateralne štete zbog upotrebe raznih herbicida i pesticida i tek ćemo ih otkriti.

Vi ste zabrinuti zbog drugih genetski-modificiranih zasada?

Da, čini se da je „na čekanju“ za realizaciju 15 genetski modificiranih zasada. Neka od njih su masovna proizvodnja i to nas posebno brine. Drugim riječima, ona su genetski modificirana da su otporna ne na jedan herbicid, već na dvije, tri, četiri različite klase herbicida. Neki od ovih herbicida su izrazito vrijedni pažnje jer važe za proizvođače velike kolaterarne štete zato što su promijenjljivi. Teško ih je ograničiti, naime vjerovatnoća da se prošire van zasada nakon primjene je izrazito velika. A to može imati golem učinak na vegetaciju, na oprašivače/polinatore i, naravno, na leptire monarhe.

Znači, mnogo više je na kocki od genetski modificiranih zasada?

Etanol je također važan problem. Vidimo porast od 25,5 miliona akra vrijednosti zasađenog kukuruza i soje od 2006 godine. I to na štetu skoro deset miliona akra zemlje iz Programa Konzerviranih rezervata, za koje su farmeri plaćeni da ne koriste već da ostave za divljinu i život u njoj. Ostalih 15.5 miliona akra znači da farmeri moraju saditi na marginalnim, rubnim područjima zemlje – a to bi bila staništa mliječnog korova, polinatora, prirodna prostranstva, travnjaci i slično. Naime desila se golema promjena u poljoprivredi kako bi se udovoljilo zahtjevim za proizvodnju bio-goriva. Cijene kukuruza i soje su naglo skočile. Porast cijena se desio i na međunarodnom tržištu. Tako da je kombinacija događaja gurnula površinu zasijanu kukuruzom i sojom na najviši nivou od Drugog svjetskog rata – 169 miliona akra kukuruza i soje je zasađeno prošle godine. Ovo je jednostavno besprimjerna veličina površine, odnosno krajolika koja se koristi za ove specifične „agresivne“ usjeve. Ono što uzgajivači imaju namjeru uraditi – i ne može ih se kriviti – je da suze margine polja. Dolaze sve bliže i bliže rubovima ceste. Ove vozne trake od ceste do polja su najčešće 6 ili 8 stopa široke, i nema ničega drugog do trave na njima.

A u prošlosti bi na njima bio mliječni korov?

U osnovi pravite pustinju na tim mjestima, osim kukuruza i soje.

Ironično je da je Program konzervacije (CRP) oštećen zbog drugog vladinog programa (za etanol) koji tobože namjerav zaštitit okoliš.

Tačno, upravo tako. Trenutno postoji 27 miliona akra CRP zemljišne površine, a to će se smanjiti na 24 miliona akra. Kongres je u stvari naredio da se zemljište CRP-a zadrži na 25 miliona akra. Pa, ipak će se smanjiti zbog ovih drugih ekonomskih sila.

Postoji li neka bolja perspektiva za oporavak monarha uzimajući u obzir sve navedene otežavajuće okolnosti?

U suštini za oporavak monarha moramo kreirati mnogo staništa mliječnog korova. Pitanje je gdje ćemo to napraviti i kako mobilizirati ljude da to urade. Ono što će se tražiti od ljudi je da sačuvaju život divljine kreirajući staništa u svojim vrtovima.

Ali vrtovi ne mogu nadoknaditi 25,5 miliona akra koja idu za dodatne usjeve kukuruza i soje.

Ne. To je priča Alisa u zemlji čuda u utrci Crvene kraljice. Morate trčati što brže da možete da ostanete na jednom mjestu, i ako želite negdje stići, morate trčati dvaput brže. Ali moram vjerovati da možemo uticati na vrtlare u ovoj zemlji da nam pomognu zasaditi mliječni korov i domaće bilje kako bi stabilizirali zajednice polinatora. Tako da ljudi sada imaju drugi motiv za stvaranje vrta. Svrha je konzervacija, očuvanje.

Ovo je najpoznatiji leptir u Americi i također je državni insekt u drugih šest ili sedam država. Ali zvuči kao da je na rubu istrebljenja.

Ne bih rekao istrebljenja. Monarsi mogu nestati iz vida većine nas u ovoj zemlji kako migracija ide sve niže. Ali leptir će opstati. U drugu ruku, ako počnemo pričati o klimatskim promjenama, onda možemo očekivati mnogo crnji scenario.

Vidio sam studiju koja procjenjuje pad od 73-100% područja koji imaju pogodne uslove za prezimljavanje.

Studija nekih Meksičkih kolega procjenjuje da će do 2030. godine temperatura biti tako visoka na ovim zimovalištima da će većina drveća početi da umire i da će mikroklima potrebna leptirima nestati ili postojati na malenim područjima. Mrzim i pomisliti da su u pravu. Njihova projekcija se bazira na temperaturnim mjerenjima u relevantnim planinama koja se povisila za dva stepena u periodu od 17 godina. Te ako planeta postiže temperaturni rast koji je tako brz, nećemo pričati o leptirima monarsima. Pričaćemo o opstanku mnogih stvari.

Vi držite predavanje o svijetu u 2040, kada će vaši trenutni studenti biti u 50-tim. Šta vam sudbina monarha govori kako će taj svijet izgledati?

Znate, ja čak ne smještam monarhe u taj svijet. Mislim da znate da je projekcija porasta populacije ljudi za dvije milijarde do 2040 godine. Pa, ne možemo to uraditi. Svjedočićemo mnogim promjenama, mnogo restrikcija o načinu koliko brzo populacija može rasti na osnovu naše proizvodnje hrane, smanjenju dostupne obradive zemlje, ograničenja u potrošnji vode. Ukoliko se ne pozabavimo tim i ne počnemo prilagođavati svoje ponašanje, onda će stvari zaista izmaći kontroli i zadaće nam se težak udarac.

Ali, znate, još uvijek postoji šansa i još uvijek postoje načini da se poprilično efektno bavimo ovim problemom. Mislim da se skoro pa svaki dan pojavi nešto novo što je ljudska rasa smislila a čime se pomaže riještiti neke od kriza sa kojima ćemo se suočiti. Moraćemo napraviti silnu masu prilagodbi. A ukoliko se ne prilagodimo, život će postati poprilično težak.

Sve u svemu, pad populacije leptira monarha je neka vrsta nus pojave.

Jeste. To je moj način da upoznam ljude sa mnogo većim problemima.

Preuzeto: Guardian Environment Network

Prevela i prilagodila Aida Omanović