Vrsta nasilja nad djecom

Povezani članci

• Sramotna kultura hrvatskog desnila
• 60 godina od stupanja na snagu Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava – dokle smo sa ljudskim pravima u Bosni i Hercegovini?
• Rodna diskriminacija najveća u oblasti rada i zapošljavanja
• Nasilje i nesnošljivost prema Srbima u 2014.
• INTERVJU: JASMINKA DŽUMHUR: POTREBNO JE DONIJETI POSEBAN ZAKON KOJIM ĆE SE UREDITI PARTNERSKA ZAJEDNICA OSOBA ISTOG SPOLA
• Opet otkaz Hrvoju Zovku na HRT-u

Fondacija Krila nade i tacno.net objavljuju niz članaka na temu nasilja nad djecom i među djecom kako bi proširili postojeća znanja i motivirali javnost na rano prepoznavanje nasilja i aktivno pomaganje.  U narednom periodu pisat ćemo o temema kao što su vrste nasilja i posljedice nasilja po djecu, te specifičnim oblicima nasilja kao što su manipuliranje djecom pri razvodu roditelja ili cyber nasilje.

Piše: Belma Žiga

Mračni fenomen našeg doba

Posljednjih decenija svjedočimo povećanom interesu profesionalaca koji rade s djecom za problem nasilja nad djecom i među djecom.  Izloženi obilju informacija, svakodnevno saznajemo za okrutnost kojoj su izloženi djeca i mladi. Vijesti izazivaju zgražavanje i zabrinutost, posebno one vijesti koje govore o tragičnoj sudbini zlostavljane djece. Zbog toga je važno poznavati rane znakove zanemarivanja i zlostavljanja kako bi se tragični ishodi na vrijeme zaustavili.

Postoje različite definicije zlostavljanja djece ali svima im je zajedničko isticanje štete i patnje koju nanose, najčešće roditelji ili skrbnici, djeci kroz svoje postupke ili zanemarivanje dječjih fizičkih ili psihičkih potreba. Kada govorimo o zlostavljanju smatra se da se radi o namjerno nasilnim postupcima koji se događaju u kontekstu odgovornosti, povjerenja i moći.

Vrste zlostavljanja

Tradicionalno, zlostavljanje se dijeli na četiri osnovne vrste: tjelesno, emocionalno, spolno zlostavljanje i zanemarivanje. Tjelesna zlostavljanja su javnosti najpoznatija – šamaranje, udaranje, silovito drmanje, ubadanje, vezivanje, gušenje i utapanje a imaju i najočiglednije posljedice kao što su prelomi, modrice, otoci, tragovi uboda, opkotine od vrele vode ili cigareta. Važno je napomenuti da tjelesno zlostavljana djeca su ujedno i emocionalna zlostavljana djeca koja trpe više načina ponižavanja. Manje poznata činjenica je da se u oblike emocionalnog zlostavljanja ubrajaju kritiziranje, bezrazložno vikanje, ismijavanje, odbacivanje, sramoćenje, izoliranje i iskorištavanje. Seksualno zlostavljanje se dijeli na uključivanje djeteta u seksualne aktivnosti bez i s kontaktom. Tako se u seksulana zlostavljanja bez kontakta ubrajaju sugestivni seksualni komentari, izlaganje djeteta pornografskim sadržajima, mastrubacija pred djetetom i pokazivanje intimnih dijelova tijela. Seksualno zlostavljanja s kontaktom uključuje penetraciju, dodirivanje, penetraciju prstom, trljanje genitalija o odjeću.

Zanemarivanje kao poseban oblik zlostavljanja se dijeli na medicinsko, emocionalno, edukativno i fizičko a svim oblicima je zajedničko zanemarivanje potreba djeteta čime se nanosi šteta, čak i ako je bila nenamjerna.

Uz navedene vrste zlostavljanja, teorija prepoznaje i druge vrste, ne manje važne, kao što su zlostavljaje prije rođenja kroz izloženost duhanu, alkoholu i drogama, sindrom tresenog djeteta, svjedočenje nasilju u obitelji, manipulacija djecom pri razvodu roditelja, nasilje među vršnjacima i nasilje putem modernih tehnologija.

Raširenost zlostavljanja

U našoj zemlji ne postoje tačni podaci koji nam pokazuju koliko je zlostavljanje i zanemarivanje zaista rašireno. Tome ima nekoliko razloga a najčešći su nepostojanje jedinstvenog načina prikupljanja podataka kao i činjenice da se zlostavljanje često prešućuje. Zlostavljanje i zanemarivanje često idu u kombinaciji s drugim problemima u obitelji, kao što su bolesti ovisnosti, mentalne bolesti, siromaštvo i nezaposlenost pa se zlostavljanje često ne vidi jasno u odnosu na druge probleme.

Posljedice zlostavljanja

Istraživanja pokazuju da zlostavljana i zanemarena djeca, te djeca žrtve vršnjačkog nasilja, kao posljedicu nasilja razvijaju niz ponašajnih i emocionalnih teškoća, imaju teškoće na kognitivnom planu te postižu slabiji uspjeh u školi. Razvijaju se i brojne druge teškoće poput poremećaja u prehrani ili se povećava rizik od zloupotrebe psihoaktivnih supstanci te pojave anksioznih i depresivnih poremećaja. Također, djeca zlostavljana u djetinjstvu kao roditelji mogu imati teškoće da razviju siguran i brižan odnos s svojom djecom.

Zlostavljanje se može spriječiti ali za to je potrebna uključenost svih institucija, pojedinaca i medija jer zlostavljanje nije samo problem jedne institucije. Da bi se djeca uspješno zaštitila potrebno je partnerstvo i saradnja institucija a aktivnosti na prevenciji i smanjivanju nasilja nad djecom moraju postati društveni prioritet. Jer jedino tako radimo u najboljem interesu djeteta.