Rodna diskriminacija najveća u oblasti rada i zapošljavanja

Povezani članci

• NEVLADINE ORGANIZACIJE TRAŽE OD INSTITUCIJE OMBUDSMENA DA ISPITA SISTEMSKO KRŠENJE ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U PORODICI FEDERACIJE BIH
• BH novinari: Ambasador Rusije u BiH se mora javno izviniti novinarima Žurnala
• Nasilje i nesnošljivost prema Srbima u 2014.
• Ko je kriv za izručenje alžirske grupe
• Deinstitucionalizacija u BiH: Država mora preuzeti odgovornost
• Saopćenje Instituta za istraživanje genocida Kanada povodom legalizacije Ravnogorskog četničkog pokreta u Crnoj Gori

Foto: diskriminacija.ba

Na tematskoj konferenciji „Žene i muškarci u BiH“, koja je održana u Sarajevu prezentovana je i istoimena publikacija koju izrađuje Agencija za statistiku BiH uz saradnju Agencije za ravnopravnost spolova BiH.

Konferencija je održana u sklopu projekta „EU podrška za rodnu ravnopravnost“ koji financira Evropska unija a implementira UN Women. O značaju podataka iz ove publikacije i rodno senzitivne statistike u BiH razgovarali smo sa Vesnom Ćužić, direktoricom Agencije za statistiku BiH i Samrom Filipović-Hadžiabdić, direktoricom Agencije za ravnopravnost spolova BiH.

Zbog čega je jednoj zemlji važno da ima gender statistiku i koliko se političke strukture u našoj zemlji vode takvom statistikom prilikom kreiranja politika i donošenja važnih odluka?

Vesna Ćužić: “Gender” statistika je značajna zbog toga što je pitanje rodne ravnopravnosti postalo jedno od ključnih pitanja na globalnom nivou tako da je uvršteno i u UN-ov Program održivog razvoja do 2030. godine kao jedan od 17 globalnih ciljeva. Bosna i Hercegovina je 2003. godine donijela Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH koji uređuje, promovira i štiti jednakopravnost spolova i jamči jednake mogućnosti svim građanima BiH, kako u javnoj, tako i u privatnoj sferi društva, te sprječava direktnu i indirektnu diskriminaciju zasnovanu na spolu.

U članku 18. ovog zakona stoji da svi statistički podaci i informacije koji se prikupljaju, evidentiraju i obrađuju u državnim tijelima na svim nivoima, javnim službama i ustanovama, državnim i privatnim poduzećima i ostalim subjektima, moraju biti iskazani po spolu. U skladu s tim Agencija za statistiku BiH proizvodi podatke iz gender statistike s ciljem da omogući nadležnim zakonodavnim, izvršnim organima uprave svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini da ispune svoju zakonsku obavezu da koordiniraju realizaciju programskih ciljeva iz Gender akcionog plana Bosne i Hercegovine i osiguraju provođenje međunarodnih standarda u oblasti ravnopravnosti spolova.

Koliko se u BiH poštuje zakonske odredbe o ravnopravnosti spolova koje se odnose na obavezu da se statistički podaci koji se prikupljaju, evidentiraju i obrađuju u državnim tijelima, javnim službama i ustanovama, državnim i privatnim preduzećima i ostalim subjektima moraju biti iskazani po spolu?

Vesna Ćužić: Evidentno je, kroz proces prikupljanja podataka, da određene institucije, koje su u statističkom smislu naše izvještajne jedinice, nisu u mogućnosti dostavljati sve relevantne pokazatelje razvrstane po spolu. Ali možemo kazati da se posljednjih godina bilježi i određeni napredak u tom pogledu, tako da je sve više institucija koje prelaskom na elektronske evidencije i sustavnim vođenjem podataka, raspolažu i sa podacima iskazanim po spolu.

Koliko godina se već objavljuje publikacija “Žene i muškarci u BiH”? Da li ste kroz vrijeme uočili da se određeni statistički podaci značajnije mijenjaju? U kojim oblastima je zabilježen najveći napredak na polju ostvarivanja ravnopravnosti spolova, u kojima je došlo do dodatnog pogoršanja situacije?

Vesna Ćužić: Publikacija se objavljuje svake druge godine, već 15 godina. Njena svrha, kao i svrha “gender” statistike uopće, je da se prikupljeni i prikazani podaci koriste za kreiranje politika koje će doprinijeti razvoju rodne ravnopravnosti i poboljšanju položaja žena i muškaraca u državi.

“Gender” statistika prožima gotovo sva statistička područja. Cilj joj je identificiranje, prikupljanje, diseminacija i analiza statističkih podataka razvrstanih po spolu, kako bi se shvatilo na koji način gender pitanja utiču na pojedince i društvo općenito. Osim toga, “gender” statistika predstavlja dio institucionalnih mehanizama potrebnih da se razviju spolno ravnopravne politike u Bosni i Hercegovini kao i da se prati i evaluira uspješnost i efektivnost razvoja spolno ravnopravnih politika. Kroz ovu publikaciju, Agencija za statistiku BiH nastoji dati svojevrstan doprinos u postizanju jednakosti i ravnopravnosti među polovima.

Kao pozitivan primjer možemo navesti napredak kod stope nepismenosti stanovništva u BiH. Naime, prema Popisu stanovništva iz 1991. godine, ukupna stopa nepismenosti kod žena je iznosila 16,4%, a kod muškaraca 3,4%, dok je na Popisu iz 2013. godine stopa nepismenosti kod žena bila 4,8%, a kod muškaraca 0,8%. Generalno, bilježi se pad stope nepismenosti kod žena u starijoj životnoj dobi (65+). Prema podacima rodne statistike možemo kazati da se u većini oblasti bilježi napredak po pitanju rodne ravnopravnosti. U nekim oblastima evidentna je stagnacija, ali ne možemo izdvojiti neki primjer drastičnog pogoršanja stanja ravnopravnosti spolova.

Publikacija “Žene i muškarci u BiH” već godinama donosi važne statističke podatke o učešću žena i muškaraca u pojedinim oblastima, a u izradi posljednje publikacije priključila se i Agencija za ravnopravnost spolova. Koja je bila uloga vaše institucije i na koji način dobijeni podaci utječu na vaš rad, da li se neke aktivnosti planiraju prema ovim podacima?

Samra Filipović-Hažiabdić: Prvo ću da naglasim da je Agencija za ravnopravnost spolova BIH Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BIH aktivno učestvovala u izradi ove i svih prošlih publikacija “Žene i muškarci u BIH”. Čak je u početku i financijski podržala izradu i štampanje prvih publikacija. Vrlo je važno da je nadležna institucija, Agencija za statistiku BIH,  ovo preuzela kao redovnu aktivnost.

Mi dajemo ovoj aktivnosti prioritet jer je ona od velikog značaja za ispunjenje obaveza naše institucije u skladu sa nadležnostima iz Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH. Sljedeći korak je, naravno, analiza uzroka koji su doveli do disproporcije-nejednakosti u zastupljenosti žena i muškaraca u određenim oblastima. To se posebno odnosi na oblasti u kojima je ta disproporcija izražena kao i u oblastima gdje je evidentirano stagniranje ili nije ostvaren očekivani napredak.  Naredni korak za Agenciju, ali i za sva ostala relevantna sektorska ministarstva, je da uz pomoć ovih ažurnih i tačnih empirijskih osnova procjenjuju efekte svojih politika na ravnopravnost polova i planiraju nove mjere.

Publikacija tretira nekoliko važnih oblasti kao što su obrazovanje, zaposlenje, socijalna zaštita, kriminal, politika. Prema dosadašnjem radu Agencije i Vašem iskustvu, u kojim oblastima su žene u BiH i dalje najčešće diskriminisane i zbog čega?

Samra Filipović-Hažiabdić: Tu postoji nekoliko indikatora koji određuju u kojim oblastima su žene najviše diskriminirane i zašto. Prvi je broj prijava diskriminacije razvrstane po oblastima. Podaci pokazuju da je preko 60% slučajeva vezano za oblast rada i zapošljavanja. U toj oblasti više od dvije trećine podnositelji prijave su žene. Druga oblast je pristup javnim uslugama koji čini 15% ukupnih prijava a treća oblast se odnosi na pravosuđe i upravu u kojoj ima 8% od ukupnog broja prijava.

Drugi indikator je naravno (pod)zastupljenost jednog spola u određenoj oblasti. Na osnovu njega se može zaključiti da postoje prepreke i problemi u određenim oblastima koje rezultiraju nesrazmjerno manjem broju jednog spola. Međutim, da bi se utvrdilo da se radi o diskriminaciji na osnovu spola, potrebno je identificirati i analizirati uzroke, odnosno šta je konkretno dovelo do takvog rezultata. Neki od njih su direktna i indirektna diskriminacija, predrasude, stereotipi, kultura i tradicija kojima su podjednako podložni i muškarci i žene. Dakle, da bi se planirale i provodile mjere usmjerene na postizanju ravnopravnije zastupljenosti u određenoj oblasti ili djelatnosti, potrebno je adresirati one uzroke koji su dominantno doveli do današnjeg stanja, gdje imamo puno veću zastupljenost jednog spola u odnosu na drugi.

Jedna od prioritetnih oblasti djelovanja Agencije za ravnopravnost spolova je i nasilje nad ženama koje se tretira i u publikaciji “Žene i muškarci u BiH”. Da li se situacija u ovoj oblasti kroz godine poboljšala ili pogoršala kada je riječ o brojkama? Jesu li žene postale ohrabrenije da prijavljuju nasilje?

Samra Filipović-Hažiabdić: Tačno. Prva prioritetna oblast Gender akcionog plana BIH 2018-2022 je upravo spriječavanje i borba protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. S tim u vezi, Agencije za ravnopravnost spolova BiH provodi one aktivnosti koje su u skladu sa njenim nadležnostima definisanim Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH. Bitno je naglasiti da, što se tiče nasilja u porodici, primarnu odgovornost imaju institucije koje su odgovorne za provedbu entitetskih zakona o zaštiti od nasilja u porodici i Brčko distriktu BiH. Ovim zakonima je jasno definisana uloga različitih subjekata zaštite, prevencije i podrške žrtvama.

Međutim, i pored toga, ne može se tvrditi da je nasilje nad ženama i nasilje u porodici smanjeno jer za to nema pouzdanih dokaza, nego samo da postoje mehanizmi i instrumenti na raspolaganju žrtvama i subjektima zaštite da efikasno odgovore na ovu vrstu nasilja. To je u svakom slučaju ohrabrilo mnoge žene da prijave nasilje i tako se zaštite ali je potreban kontinuiran rad na jačanju kapaciteta institucija koje su primarno odgovorne za djelovanje u ovim slučajevima.

Kako je COVID pandemija utjecala na najnovije podatke?

Vesna Ćužić: Nismo radili posebnu analizu jer ne istražujemo uzroke pojava u društvu, već prikupljamo i obrađujemo statističke podatke sa svrhom da prezentiramo stanje kakvo jeste. Analize stanja i uzroke pojava rade nadležne institucije i organizacije. Međutim, činjenica je da veliki broj pokazatelja ukazuje na utjecaj COVID pandemije. Možemo navesti jedan primjer zanimljiv za vas. Neki od najznačajnijih pokazatelja su da je u 2020. godini SOS linije za prijavljivanje nasilja u porodici pozvalo 800 žena više nego u 2019. godini. Također je veći broj žena u 2020. godini smješten u sigurne kuće koje služe kao podrška ženama i djeci žrtvama nasilja. Podaci VSTV-a također pokazuju blagi porast prijavljenih slučajeva nasilja u porodici u 2020. godini.

Seksualna i reproduktivna prava su i dalje zapostavljena oblast u BiH, jedan od pokazatelja za takvo stanje je i činjenica da se kontraceptivna sredstva gotovo nikako ne nalaze na esencijalnim listama lijekova. Šta Agencija za ravnopravnost spolova radi na polju jačanja svijesti o upotrebi adekvatne kontracepcije, kao i stavljanja ovih sredstava na esencijalne liste?

Samra Filipović-Hažiabdić: Briga za zdravlje i dobrobit žena je uvijek u fokusu rada Agencije za ravnopravnost spolova BiH, i jedna je od prioritetnih oblasti Gender akcionog plana BiH kojeg, kao što sam istakla, provode i Agencija za ravnopravnost polova, ali i entitetski gender-centri kao i drugi relevantni sektorski organi i naši partneri iz civilnog društva i međunarodni donatori. Tako, na primjer, mi, u okviru naših nadležnosti, sarađujemo sa UNFPA, koja dugi niz godina provodi programe reproduktivnog zdravlja u Bosni i Hercegovini. Namjera nam je da tu saradnju nastavimo i u narednom period kako bi se pojačala svijest, posebno mladih, o značaju, pristupu i koristima od adekvatne kontracepcije.

Dodatno, u okviru međunarodne kampanje “Generacija ravnopravnosti” čiju provebu u BiH koordinira Agencija za ravnopravnost spolova BiH i UNWomen, formirane su tri akcione koalicije od kojih je jedna tjelesna autonomija i reproduktivno zdravlje koja se fokusira na edukaciju, HPV imunizaciju i planiranje porodice.

Jedan dio publikacije odnosi se i na visokoškolsko obrazovanje žena i muškaraca, odnosno na oblasti u kojima stječu svoje diplome. Šta pokazuju prethodni podaci – koje fakultete žene najviše završavaju, a na kojima su i dalje dominantni muškarci?

Vesna Ćužić: U 2020. godini, od onih koji su završili visoko obrazovanje 60% je žena, a 40% muškaraca. Više od polovine žena je diplomiralo, magistriralo i doktoriralo u oblastima zdravstva i socijalne zaštite, obrazovanja i društvenih nauka, a to su ujedno i područja obrazovanja u kojima su žene brojnije od muškaraca. Veći broj muškaraca je svoje visokoškolsko obrazovanje završilo u oblastima informacijskih i komunikacijskih tehnologija, inžinjerstva, proizvodnje i građevinarstva, te području usluga.

Prioritetna oblast djelovanja vam je i rad i zapošljavanje. U posljednje vrijeme u našoj zemlji mnogo se govorilo o inicijativama sindikata trgovine za ukidanje rada nedjeljom. Druga važna problematika u ovoj oblasti je i neplaćeni ženski rad. Šta Agencija radi po ovim pitanjima i da li se u budućnosti planirate aktivnije uključiti u inicijative sindikata?

Samra Filipović-Hažiabdić: Imajući na umu da su u sektoru trgovine u mnogo većem broju zastupljene žene, sigurno da jedna takva odluka ima različit uticaj na njih u odnosu na muškarce. S tim u vezi, zainteresovani smo da se uključimo i sarađujemo sa svim sindikatima kada određene inicijative imaju različit uticaj na muškarce i žene. Želimo da napomenemo da pored Agencije za ravnopravnost spolova BIH, postoje i entiteski gender centri koji bi bili prava adresa za saradnju s obzirom da su relevantni zakoni koji regulišu rad i zapošljavanje u sektoru trgovine na entitetskom nivou pa su tako organizovani i sindikati.

Analizirali ste i udio žena i muškaraca među korisnicima socijalne zaštite – koju vrstu socijalne zaštite žene najviše koriste, i da li ste možda uočili neku tendenciju promjena u statističkim podacima kako je vrijeme odmicalo?

Vesna Ćužić: Ne postoje značajne razlike u spolu kod korisnika socijalne zaštite. Kod maloljetnih korisnika socijalne zaštite, najvećih broj korisnika su ugroženi obiteljskom situacijom, dok su kod punoljetnih korisnika osobe koje nemaju dovoljno sredstava za izdržavanje.

Značajna razlika u spolu je kod korisnika socijalne zaštite sa društveno neprihvatljivim ponašanjem, gdje su skoro tri četvrtine korisnika muškarci.

U nekim oblastima, na osnovu podataka iz ranijih izdanja “Žene i muškarci u BiH” vidljivi su i zabrinjavajući trendovi kada je riječ o muškarcima – tako su npr. muškarci u BiH češće žrtve ubistava i samoubistava, češće ulaze u kriminal i završavaju u zatvorima. Kako to objašnjavate i na koji način Agencija radi na ovim problemima?

Samra Filipović-Hažiabdić: Kada govorimo o ovoj oblasti, naš fokus je na žrtvama, ne počiniocima kojima treba da se bave druge institucije, prvenstveno agencije za provedbu zakona i pravosuđe. Naravno, postoje i druge ustanove i službe koje imaju ulogu u prevenciji i sprječavanju krivičnih djela, mi smo naveli samo ove glavne. Činjenica jeste da su počinioci teških krivičnih djela većinom muškarci i veliki je broj razloga zašto je tako.

Međutim, ono na šta je fokusirana Agencija za ravnopravnost spolova BIH je pitanje femicida, odnosno ubistva žene zato što je žena, jer je to u direktnoj vezi sa ravnopravnošću spolova, odnosno diskriminacijom na osnovu spola. Prošle godine smo završili jednu studiju kojom je analiziran način na koji se prikupljaju podaci o ubistvima žena u BiH kako bi u narednom periodu bili u mogućnosti da identifikujemo sve takve slučajeve, iz njih identifikujemo one koje predstavljaju femicid, te analiziramo efikasnost postojećih mjera zaštite i prevencije kako bi sistem adekvatnije odgovorio na ovu pojavu u budućnosti.

Da li Agencija za statistiku BiH prati slične publikacije i analize u zemljama regiona ili šire, i da li upoređujete te podatke? Na osnovu tih komparativnih statističkih pokazatelja gdje stoji BiH kada je riječ o ravnopravnom položaju žena u odnosu na zemlje regiona?

Vesna Ćužić: Da, Agencija za statistiku BiH prati stanje u zemljama regiona i EU i radi usporedbe pokazatelja po statističkim oblastima. Interesantan je i podatak koji smo objavili u publikaciji Žene i muškarci o  postignuću u visokom obrazovanju gdje nam je prosjek jednak prosjeku EU zemalja. To je indikator koji se definira kao postotak osoba starosti od 30 do 34 godine koje su uspješno završile tercijarno obrazovanje (fakultete/akademije/univerzitete). U BiH je, prema podacima Ankete o radnoj snazi iz 2020. godine za 10,8% više žena starosti od 30 do 34 godine završilo visoko obrazovanje u odnosu na muškarce.

Dugi primjer: prema podacima iz Ankete o radnoj snazi u 2020. godini uočava se veliki rodni jaz u zaposlenosti kod stanovništva dobi 20-64 godine. U BiH su žene za 25% manje zastupljene na tržištu rada u odnosu na muškarce. EU prosjek je u 2020. bio oko 11%.

Ili, prema podacima statističkog Istraživanja o korištenju informacijsko-komunikacijskih tehnologija u BiH u 2019. godini,  Bosna i Hercegovina se nalazila na dnu ljestvice u Evropi po korištenju digitalnih vještina. Kod nas je 20% žena i 29% muškaraca imalo osnovne ili više digitalne vještine, dok je prosjek 27 zemalja EU iznosio 54% za žene i 58% za muškarce. Gledano sa aspekta spola, 10% više mladih žena starosti od 16 do 24 godine ima osnovne digitalne vještine, a idući ka starijoj populaciji, taj postotak se smanjuje u korist muškaraca. Od 100 žena u Bosni i Hercegovini samo njih šest ima više digitalne vještine, a od 100 muškaraca samo njih osam.

Da li postoji neka oblast koju dosad zbog kompleksnosti ili nedostupnosti podataka niste uspjeli uvrstiti u publikaciju a smatrate da bi to bilo značajno učiniti u budućnosti?

Vesna Ćužić: Da. Koliko god Agencija za statistiku BiH kao koordinator zvanične statistike Bosne i Hercegovine ulaže velike napore da unaprijedi bh. statistički sustav, da poboljša kvalitetu prikupljanja i obrade podataka iz svih oblasti, kako bi zvanične statističke podatke što kvalitetnije prezentirali domaćim i stranim korisnicima, uvijek ostaje nešto na čemu radimo ili trebamo raditi.

Kada je u pitanju rodna statistika za sada nam nedostaju podaci o ženama u poljoprivredi, podaci o rodnom jazu u plaćama, korištenju poslovnog i privatnog vremena žena i muškaraca, određeni zdravstveni indikatori, te drugi podaci koji su relevantni za sustavno praćenje pokazatelja u području ravnopravnosti spolova.

diskriminacija.ba