OTVORENO PISMO CENTRA ZA GRAĐANSKU HRABROST

Povezani članci

• Solidarno uz Unu Hajdari i Dragana Janjića
• Maji Sever upozorenje pred otkaz na HRT-u
• Vijeće za štampu BiH prihvatilo žalbu “Prvog marta” na tekst “Glasa Srpske” o bošnjačkim policajcima u Vlasenici
• Maja Gasal: „Politička propaganda koja ima sama sebi svrhu dovešće do toga da će žrtava nasilja i populizma biti sve više“
• Gordana Vidović: „Pod parolom da se zaštiti porodica kao osnovna ćelija društva, nasilje nad ženama eskalira“
• Sjećanje na rat i noć kad je ubijeno 2.897 Roma u Auschwitzu

Centar za građansku hrabrost poslao je danas zahtjev Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, u formi otvorenog pisma, da djeci koja ne pohađaju nastavu vjeronauka osigura adekvatnu skrb. Pismo prenosimo u cjelosti:

Poštovani/e,

budući da vrlo često dobivamo pritužbe roditelja djece koja ne pohađaju vjeronauk jer u vrijeme održavanja nastave vjeronauka njihova djeca nisu adekvatno zbrinuta, željeli bismo vas još jednom pravoremeno upozoriti na taj problem, odnosno željeli bismo vam uputiti zahtjev da takvoj djeci sukladno čl. 67 Zakona o odgoju i obrazovanju osigurate adekvatnu skrb što ste po zakonu i dužni napraviti.

Naime, do sada Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nije na razini države propisalo način zbrinjavanja učenika osnovnih škola koji ne pohađaju vjeronauk, već je njihovo zbrinjavanje prepušteno samim školama pri čemu im za taj rad nisu osigurana nikakva sredstva pa postojeća praksa ovisi o dobroj volji samog školskog osoblja i varira od odvođenja učenika u školsku knjižnicu uz određene sadržaje do prepuštanja djece samih sebi, odnosno školskim hodnicima ili ostanka na satu vjeronauka bez aktivnog sudjelovanja. Ovakvom praksom se pojačava već ionako snažan pritisak na roditelje da upišu djecu na vjeronauk jer im to preporučuje i samo školsko osoblje koje njihovoj djeci nije u stanju osigurati adekvatnu alternativu. Odgovorno tvrdimo da je visok postotak učenika koji pohađaju vjeronauk dobrim dijelom rezultat pritiska okoline i nepostojanja alternative.

Ako Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nije osiguralo sredstva za zbrinjavanje djece koja ne pohađaju vjeronauk, znači da praktički alternative nema, odnosno da ono ovisi o dobroj volji školskog osoblja koje se želi ili ne želi volonterski pobrinuti za takvu djecu. Naime, nastavnici i drugo školsko osoblje imaju svoje zakonski propisane satnice, a briga za učenike koji ne pohađaju vjeronauk ne ulazi u njihove radne obaveze, odnosno u njihove satnice te stoga može predstavljati isključivo volonterski rad koji oni nisu dužni obavljati.

Da bi se uistinu osiguralo adekvatno zbrinjavanje učenika koji ne pohađaju vjeronauk, potrebne su ozbiljne i pravoremene pripreme i osiguranje osoblja koje bi bilo plaćeno za takav rad, odnosno takve djece bi trebalo ili ući u satnicu nastavnika koji bi to radili ili je potrebno zaposliti ljude (možda i nastavnike-pripravnike) koji bi se brinuli o učenicima koji ne pohađaju vjeronauk i osigurati im plaće, baš kao što vaše ministarstvo osigurava plaće vjeroučiteljima (o čijem zaposlenju pak odlučuju dijecezijski biskupi i koji za razliku od vašeg Ministarstva kontroliraju njihov rad u skladu s vlastitim interesima i u skladu s kanonskim propisima, a ne s pozitivnim pravnim propisima RH). Dok god nisu osigurana sredstva za plaćanje rada s učenicima koji ne pohađaju vjeronauk, znači da je na snazi odluka vašeg Ministarstva da ne želi osigurati alternativu vjeronauku i da je dobar dio učenika praktički prisiljen pohađati taj predmet. Pri tome treba još jednom naglasiti da katolički vjeronauk koji se provodi u hrvatskim školama nije predmet na kojem bi učenici učili neke osnovne činjenice o religiji (ili religijama), već predmet na kojem se djecu sustavno indoktrinira u katoličku religiju, odnosno na kojem se djecu pretvara u katolike poslušne Crkvenoj hijerarhiji. Ako takav predmet nema osiguranu alternativu, odnosno ako MZOS nije spremno platiti osoblje koje bi radilo na zbrinjavanju djece koja ne pohađaju vjeronauk (dok u isto vrijeme izdašno financira provođenje vjeronauka i to ne samo u smislu plaćanja vjeroučitelja, nego i u izradi udžbenika), to znači da MZOS sudjeluje u pritisku, odnosno u prisilnom pokatoličavanju djece u javnim školama.

Molimo da nas i javnost obavijestite o vašim odlukama.

Unaprijed se zahvaljujemo.

Srdačan pozdrav,

Nada Peratović, predsjednica Centra za građansku hrabrost

Supotpisnici:

Protagora, udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanja ireligioznog poimanja svijeta

Srpski demokratski forum

CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje

Centar za mirovne studije

HOMO – udruga za zaštitu ljudskih prava i građanskih sloboda

Regionalni info centar za mlade Rijeka – UMKI