“Čiste zajednice” nisu zakonski utemeljene

Povezani članci

• Zašto BiH nije glasala u UN protiv nacizma
• Video: Krivična djela počinjena iz mržnje i govor mržnje
• Uhapšen muškarac zbog sumnje da je prijetio Draganu Bursaću
• Romkinje u sjeni identiteta
• Neprihvatljiv prijedlog Vlade RS-a o ograničavanju slobode izražavanja putem interneta
• KREIRANJE ZONE KAOSA KOJA UGROŽAVA SIGURNOST NOVINARA

Medijski prostor ovih dana zauzela je vijest o osnivanju nove srednje škole u Jajcu. Osnivanje škole samo za sebe i nije vijest koja podiže prašinu, da se ovaj put ne radi o slučaju osnivanja dvije škole pod jednim krovom, i to suprotno željama učenika srednjih škola u Jajcu.

Piše: Aida Ajanović-istinomjer.ba

Zastupnici u Skupštini Srednjobosanskog kantona 1. juna podržali su inicijativu za osnivanje srednje škole u Jajcu, koja bi radila po bosanskom Nastavnom planu i programu. Pod izgovorom osiguranja osnovnih ljudskih prava, ministrica obrazovanja, nauke, kulture i sporta Srednjebosanskog Kantona, Katica Čerkez, najavila je razdvajanje srednjoškolaca koji govore hrvatski i bosanski jezik.

To je kapacitet za dvije škole. Glede svih ljudskih prava, dokumenata i Ustava BiH sva tri naroda imaju pravo da im se osigura nastava na službenim jezicima. U Jajcu su to uglavnom srednjoškolci koji govore bosanski i hrvatski jezik.

(Katica Čerkez, Klix.ba, 12.07.2016. godine)

Ministrica je zanemarila stav srednjoškolaca Jajca, koji su mirnim protestima ispred škola poručili kako ne žele nacionalne podjele, te odgovornost za pokušaj učeničke segregacije prebacila na roditelje ove djece.

Uz svo uvažavanje i poštovanje prava djece, kada se vratimo u okvire zakona osnovnih i srednjih škola vidjet ćemo da tu decidno stoji da o tome odlučuju roditelji djece. Djeca su maloljetna, ona svakako imaju pravo iskazati svoje mišljenje i to poštujem, ali isto tako na drugoj strani postoje roditelji koji odlučuju o njihovim pravima. Oni su tražili da se osigura mogućnost izbora u Jajcu.

(Katica Čerkez, Klix.ba, 12.07.2016. godine)

Istinomjer je, provjerio ko to odlučuje o osnivanju novih škola, te ko i pod kojim uslovima ima pravo na nastavu na službenim jezicima.

Zakon o srednjem školstvu Srednjebosanskog kantona jasno stavlja do znanja da će se jezici konstitutivnih naroda BiH upotrebljavati u svim srednjim školama kantona. Sam Zakon ne ostavlja prostor za tumačenje po kojem se svoj djeci treba osigurati nastava na jeziku naroda kojem pripadaju, već navodi da se razlike u jezicima trebaju uvažavati i objašnjavati.

Član 5.

Jezici konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine upotrebljavat će se u svim srednjim školama sukladno članku 7. Okvirnoga zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 18/03 – u daljnjem tekstu: Okvirni zakon). Nastavnici moraju uvažavati te objašnjavati razlike između triju službenih jezika Bosne i Hercegovine, kad god je to značajno za predmete koje predaju.

Ne smije biti diskriminacije učenika zbog njihovih vjerskih, rasnih, narodnosnih, spolnih, kulturnih i drugih posebnosti niti zbog služenja bilo kojim jezikom ili pismom konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini.

Proizvoljno tumačenje odredaba Zakona u ovom bi slučaju moglo dovesti do etničkog razdvajanja učenika srednje škole u Jajcu, te stvaranja etnički “čistih” škola u ovom gradu. Ali, ukoliko se sjetimo izjave ministrice Čerkez od prije samo par mjeseci, o postojanju “čistih zajednica” u SBK, ne iznenađuje ni odluka o stvaranju škola koje odgovaraju “potrebama” tih zajednica.

Prema zakonu, pravo na nastavu iz maternjeg jezika, a ne na maternjem jeziku, ima samo učenik/ca koji se izjasni pripadnikom nacionalne manjine (Član 6).

S obzirom da će “nova škola” biti formirana u istom prostoru i sa istim nastavnim kadrom pri čemu će imati samo različitog direktora i sekretara škole, jasno je da je SBK na korak do uspostavljanja nove “dvije škole pod jednim krovom”, prakse na čije se odbacivanje BiH obavezala još 2002. godine, nakon prijema u Vijeće Evrope.

Da je odbacivanje takve prakse i zakonska obaveza, potvrđuje i Član 9a Zakona o srednjem školstvu SBK, kojim se nalaže ujedinjenje uprava u svim školama koje se koriste istom školskom zgradom.

Član 9a.

Danom stupanja na snagu ovoga zakona ujedinit će se ravnanje i uprava u svim školama koje se koriste istom školskom zgradom i u područnim školama u kojima ravnanje i uprave nisu jedinstveni s matičnom školom ili gdje se nastava izvodi u više nastavnih planova i programa.

Škole iz stavka 1. ovoga članka imat će ravnatelja i pomoćnika ravnatelja koji ne mogu biti pripadnici istog konstitutivnog naroda ili ostalih, jedan školski odbor i jedno tajništvo. Ravnanje i upravljanje školom uredit će se i ustrojiti na način koji osigurava ravnopravnost jezika, pisma, akata, školskih isprava i školskih programa.

Postupanje Vlade i Skupštine SBK, u slučaju da dođe do osnivanja škole koja bi radila po bosanskom NPP-u, a bila pod krovom već postojeće srednje škole, bila bi suprotna Zakonu.

Svakako, u cijeloj ovoj priči ne treba zaboraviti ni roditelje koji su, prema navodima ministrice, ti koji odlučuju o ovakvim pitanjima, a ona, valjda, sprovodi njihove odluke.

Tačno je da su roditelji dio obrazovnog procesa djece u srednjim školama, ali njihova uloga, formalizovana u Vijeću roditelja, više je savjetodavnog i promotivnog karaktera, usmjerena na povezivanja s društvenom zajednicom i olakšavanje saradnje roditelja i same škole i daleko je od “decidno propisanog odlučivanja” na koje se pozvala Čerkez.

Tako Vijeće roditelja, prema Zakonu o srednjem školstvu SBK, “promiče interese škole u zajednici na čijem se području škola nalazi, predstavlja stavove roditelja učenika školskome odboru, potiče aktivno uključivanje roditelja u rad škole, obavještava školski odbor o svojim stavovima o svakome pitanju koje se odnosi na rad i upravljanje školom, kada to ocjeni potrebnim ili na zahtjev školskog odbora, sudjeluje u izradbi i ostvarenju odgovarajućih projekata kojima se potiče i unapređuje obrazovni rad u školi, te predlaže i bira predstavnike roditelja u školski odbor.” Međutim, većina ovih mehanizama na raspolaganju je i Vijeću učenika (Član 80a), ali je ministrica u svojim javnim istupima odlučila da “zaboravi” pomenuti tu činjenicu.

Ne treba zaboraviti da su predstavnici roditelja ujedno i članovi školskog odbora, koji upravlja školom. Ali, ukoliko se pogledaju ovlaštenja školskih odbora (Član 100), vidljivo je da su ona usmjerena na upravljanje postojećom školom, odnosno na rješavanje administrativno-pravnih, finansijskih i drugih pitanja vezanih za istu. Ni iz ovih ovlaštenja ne proizilazi mogućnost donošenja odluke o osnivanju nove škole, niti se roditelji izdvajaju kao posebni članovi kojima su date odvojena ovlaštenja.

Kako se vidi iz gore navedenog, roditelji ni na koji način ne odlučuju o stvaranju etnički “čistih” škola, niti imaju bilo kakve pravne poluge koje bi mogle dovesti do istog. Ako roditelji srednjoškolaca u Jajcu i jesu tražili podjelu postojeće škole na nacionalnoj osnovi, takav zahtjev nikako ne može imati veću pravnu težinu od zakonskog propisa. Svakako, nije sporna volja vlasti da posluša “glas naroda” pri oblikovanju obrazovnog procesa, ali ne ukoliko on poziva na kršenje zakona. Sa druge strane, “glas naroda” se čuo i u protestima učenika/ca iz Jajca, ali su kantonalna vlada i skupština riješile da taj glas ignorišu – iako je upravo on utemeljen na zakonskim odredbama i principima zaštite ljudskih prava.

Na osnovu gore iznesenog, a zbog izlaženja iz zakonskog okvira, ministrica Čerkez dobija ocjenu neistinito.