28. juni: Ponos LGBT osoba je minimum ljudskog otpora

Povezani članci

• Gratz: Borba protiv diskriminacije u obrazovanju prioritet za 2015. godinu
• Kako se organizuje Prajd u Beogradu: Komunalno-politički uslovi za paradu ponosa
• Prezentiran dokument “Smjernice za postupanje u slučajevima nasilja nad djecom u BiH”
• Pozivamo nadležne institucije da procesuiraju napade na novinare/ke
• Najoštrije osuđujemo nasilje!
• Povodom presude po tužbi generala Dikovića protiv FHP-a i Nataše Kandić

Danas, 28. juna obilježavamo Međunarodni dan ponosa LGBT osoba i sjećamo se događaja poznatog kao Stounvolska revolucija, koji se odigrao 1969. godine u Njujorku, kada su se LGBT osobe suprotstavile policijskoj torturi u nemirima koji su trajali tri dana.

Tog dana su se lezbejke, gej, biseksualne i transrodne osobe pobunile nakon jedne od nasilnih policijskih racija u Stounvol Inu, gej baru u Njujorku. Ova pobuna, kao i protesti koji su uslijedili narednih noći su prekretnica u modernom LGBT pokretu, a dali su podsticaj organizaciji povorki ponosa kao načina podizanja vidljivosti i borbe za prava LGBT osoba širom svijeta.

Ponos u ovom kontekstu nije samo emocija zbog drugosti, već ishodište i motivacija za borbu protiv različitog tretmana u društvu samo zbog ličnih karakteristika osoba: njihove seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta. Dostojanstvo lezbejki, gej, biseksualnih i transrodnih osoba nije moguće bez ponosa na istrajnost u životu uprkos nasilju: vrijeđanjem, prijetnjama, odbacivanjem, fizičkim napadima, ucjenama i patologizaciji. U takvom okruženju, ponos LGBT osoba je minimum ljudskog otpora kao reakcije prema marginalizaciji i kršenjima osnovnih ljudskih prava. On je vezivni faktor bez kojeg nije moguće ni građenje LGBT zajednice kao društvene grupe sa određenim političkim zahtjevima, kao i preduslov dostojnog života za LGBT osobe u svojim mjesnim zajednicama, poslovnom okruženju, školi i porodici.

Ponos LGBT osoba je reakcija na različite forme ugnjetavanja, segregacije i porodičnog stida, on nije čin niti proizvod egoizma niti obijesti. On je ljudski odgovor na brojku od 42% građana_ki Bosne i Hercegovine koji ne žele imati LGBT osobu za komšiju ili komšinicu, i onih 70% koje bi svoje dijete uvjeravalo različitim metodama, koje uključuju i batine, da je to pogrešno. LGBT osobe su ponosne na tekovine ljudskih prava, te često budu upravo prve koje reaguju tamo gdje se ona krše.

2015. godina je donijela određene iskorake bosanskohercegovačkih vlasti koja je počela prepoznavati kršenja ljudskih prava LGBT osoba kao problem koji zahtjeva i njihovu pažnju i adekvatan odgovor. Nadamo se da će ova godina i institucionalne promjene potaći i ohrabriti lezbejke, gej muškarce, biseksualne i transrodne osobe da žive bez straha i sa ponosom u Bosni i Hercegovini.