Najveći umovi Wall Streeta imaju prilično zastrašujuća predviđanja za globalnu ekonomiju

>>> Crni ponedjeljak na svjetskim burzama: Što se zapravo dogodilo? 

S obzirom na to, oglasili su se neki od najvećih umova Wall Streeta te se kratko osvrnuli na stanje u svjetskom gospodarstvu. Pojasnili su probleme koji opterećuju globalni rast, uključujući i američku poljoprivrednu krizu te njezin utjecaj na sveukupnu poljoprivrednu industriju, piše Business Insider. 

Peter Schiff, američki poduzetnik, investicijski broker, autor i ekonomski stručnjak i komentator, ima jednu poruku: “Naša će djeca možda morati pokrenuti nasilnu revoluciju da bi vratila kapitalizam.” Schiff naime strahuje da će, kada doživimo konačan krah, u pravom ‘armagedonskom’ stilu, stanovništvo za sve okriviti kapitalizam i slobodno tržište, kao i vlade koje ih podržavaju. Pretpostavlja da nas u budućnosti očekuje nasilna revolucija, a naša će se djeca i unuci morati snažno boriti da bi vratili slobodu. 

Gary Shilling, američki financijski analitičar koji redovito daje izjave za Forbes, New York Times i Wall Street Journal, kaže kako je maloprodaja doživjela kolaps, o čemu svjedoče rezultati u tom sektoru, a koji su negativni čak tri mjeseca zaredom – od travnja do lipnja. To se dosad dogodilo samo 27 puta i prvi put je zabilježeno 1947. godine, a 25. put je bio u travnju. 

Nouriel Roubini, Nobelovac zbog svojih zlogukih prognoza poznat i po nadimku Dr. Propast, poručuje: “Ako sve pođe po zlu, FED će početi kupovati dionice.” Roubini ističe kako će nekonvencionalne politike uključivati pomalo “ezoterične” mjere. Ako sve pođe po zlu, nije isključeno ni kupovanje dionica od strane američke središnje banke. 

Mohamed El-Erian, direktor investicijske tvrtke PIMCO, kaže kako postoji pojačani rizik da FED izazove kolateralnu štetu i neželjene posljedice. El-Erian smatra da daljnje mjere FED-a neće imati blagotvoran utjecaj, osobito ako političari ostanu i dalje neaktivni po tom pitanju.

Rich Bernstein, osnivač tvrtke Richard Bernstein Advisors, kaže da su informacije o negativnim burzovnim rezultatima izazvale neugodno iznenađenje te probudile strah investitora. Neugodno iznenađenje predstavlja dokaz kako su rezultati čak i gori nego se očekivalo. 

Andrew Wilson, investicijski stručnjak američke kompanije Goldman Sachs, iznio je koje bi poteze FED mogao poduzeti u budućnosti te procijenio koji su od njih najvjerojatniji. Wilson ističe kako su komitetu FED-a, FOMC-u, u nastojanju da pruži podršku slaboj ekonomiji, na raspolaganju sljedeće četiri opcije: 1) kupnja trezorskih zapisa i/ili agencijskih vrijednosnica osiguranih zalogom; 2) korištenje FED-ove diskontne stope u svrhu pozajmljivanja; 3) promjena priopćenja koja se odnose na kamatne stope ili FED-ovu zaključnu bilancu; 4) rezanje kamatnih stopa na viškove bankovnih rezervi (onaj dio rezervi koji je iznad obvezne pričuve koju odredi centralna banka neke zemlje). 

Opcija koja bi donijela najveće olakšanje je opcija pod brojem 1. Dakle, kupnja vrijednosnica. No ta je opcija ujedno i najkontroverznija jer zahtijeva dobru pripremu i pomno planiranje, smatraju u Goldmanu. Preostaje četvrta opcija, rezanje kamatnih stopa ili njihovo zadržavanje na istoj razini. Ističu kako će FED vjerojatno ići linijom manjeg otpora te zadržati stope na ekstremno niskim razinama barem do kraja 2014. godine. 

Steve Wieting, stručnjak američke multinacionalne financijske kompanije Citigroup zabrinut je zbog utjecaja fiskalnih promjena u američkom gospodarstvu. Naime, krajem godine će se promijeniti više odredbe poreza i potrošnje, što bi mogli katastrofalno utjecati na stanje američkog gospodarstva. Wieting ističe kako državnja potrošnja uvijek ima pozitivne, ali i negativne implikacije. Upozorava kako prevelika državna potrošnja koja vodi u deficit ima tzv., u ekonomiji poznat, “učinak istiskivanja” privatnih investicija. Osim toga, u tom se procesu smanjuje produktivnos, nadnice i dugoročni output. 

S druge strane, stezanje fiskalne politike negativno djeluje na ekonomiju u kratkom roku. Spominje i ekstremne slučajeve u kojima je državna potrošnja iznimno velika, kao što je u vrijeme ratova. Snažna državna potrošnja i ulaganja u obranu utječu na rast BDP-a, no na koncu izazivaju spomenuti “učinak istiskivanja” privatnih investicija. U konačnici, to dovodi nedostatka investicijskih pothvata te sve sporijeg ekonomskog rasta. 

Andrew Obin, stručnjak američke banke Bank of America (BofA) navodi kako su poljoprivrednici zapravo u puno boljem položaju nego što se misli. 

Na sušu se općenito gleda kao na iznimnu razornu pojavu, no Obin smatra kako je ona, unatoč suprotnom mišljenju, zapravo pozitivna za poljoprivrednike. Zbog suše i nepovoljnih vremenskih uvjeta poljoprivrednici su u puno boljem položaju nego se misli, ističe Obin. Naime, poljoprivrednici se u konačnici nalaze u plusu jer im je manji pad proizvodnje zapravo kompenziran rastom cijena koji je veći od pada proizvodnje. Ipak, napominje da, ako prinosi padnu ispod određene razine, novčani bi primici seljaka u područjima pogođenim sušom mogli biti niski. 

Osim prednosti koje suša nosi poljoprivrednicima, Obin smatra da ona pozitivno djeluje na kompanije koje proizvode poljoprivredna sredstva. Kompanije misle da vremenski uvjeti i suša ograničeno djeluju na njihove rezultate, no tu su u krivu, smatra Obin. Misli kako će se ovaj ciklus nastaviti i u 2013. godini. Kako god bilo, ovo je zaista jedna drugačija perspektiva gledanja na sušu i posljedice koje ona nosi.

Američki investitor Jim Rogers upozorio je da su svjetski poljoprivredni problemi puno su veći od suše u Americi. 

Američki je srednji zapad pogođen sušom koja je nanijela šteta usjevima kukuruza i soje, a Rogers ističe kako ova suša zapravo nosi mnogo veće, globalne posljedice. Problemi su brojni, a Rogers je naveo samo neke. Na primjer, stopa samoubojstava u Velikoj Britaniji najveća je upravo među poljoprivrednicima. Prosječna dob poljoprivrednika u Japanu je 66 godina, a u SAD-u 58 godina. Ističe i kako je primijetio da sve manje ljudi studira agronomiju. Mediji su uglavnom usredotočeni na trenutnu sušu, no problemi su mnogo veći, smatra. 

“Suočeni smo s nestašicom svega. Zalihe se približavaju povijesno najnižim razinama pa će svaki dodatni problem imati snažan i dubok utjecaj. Suočeni smo i sa sve manjim brojem poljoprivrednika pa će problemi postajati sve veći i veći, a nepovoljne vremenske prilike u budućnosti imati će kobne posljedice na ionako tešku situaciju u poljoprivredi”, upozorio je Rogers. 

Analitičar europske banke Societe Generale, Albert Edwards, već je ranije ovog mjeseca istaknuo da će se kompanije zbog recesije suočiti sa snažnim padom prihoda od 30-40 posto te da će se burzovni indeks S&P 500 prepoloviti i iznositi 666 bodova. 

Svoje procjene Edwards temelji na padu optimizma analitičara, koji je inače vrlo dobar pokazatelj ekonomske aktivnosti. Ističe kako oduvijek pomno prate analitičare i njihov optimizam, no navodi da nije razina optimizma ono što je važno za tržište kapitala, već njegove promjene njegove razine. Pokazatelji upućuju na činjenicu da je optimizam na tržištu splasnuo te je tržište ponovno zapalo u negativnu zonu, dok na tržištu dionica sve snažnija postaju tzv. “medvjeđa očekivanja”. 

Pokazatelj S&P 500 opasno se približio mjesečnom tzv. “križu smrti”, koji se javlja kada su rezultati na burzama vrlo loši, odnosno kad se 50-dnevni SMA (jednostavni pomični prosjek) kreće ispod 200-dnevnog SMA-a. Još su važniji pokazatelji mjesečni pomični prosjeci. Edwards je istaknuo kako sadašnji 50-mjesečni SMA iznosi 1152, dok 200-mjesečni SMA iznosi 1145. No napominje i kako približavanje tom “križu smrti” i ne mora nužno značiti lošu stvar. Pitanje je samo da li se nalazimo na početku ili na kraju medvjeđeg ciklusa na burzama. 

David Bianco, ekonomski stručnjak Deutsche Banka, upozorio je pak na razlike koje postoje između američkog tržišta vrijednosnih papira i američkog gospodarstva. 

Globalizacija burzovnog indeksa S&P 500 u posljednjih se desetak godina ubrzala, što je dodatno povećalo razliku između S&P 500 i američkog BDP-a. To je lošije utjecalo na dionice, nego na američki BDP, te povećalo rizike, upozorava Bianco. A neke od razlika između američke ekonomije i burzovnog indeksa, odnosno tržišta dionica, su sljedeće: američki BDP odnosi se na domaće gospodarstvo, dok je S&P 500 globalno usmjeren; BDP pokreće potrošnja, a S&P 500 pokreću investicije; BDP je orijentiran uslužno, a S&P 500 proizvodno, itd. 

Osim toga, Bianco je istaknuo i da očekuje 5-postotni pad indeksa S&P 500 prije negoli se on oporavi krajem godine.

Poslovni.hr