Možda neću ništa kupovati do idućeg sloma

Juniori u panici
Svi važni mediji objaviše da Bank of America otpušta 3500 ljudi, a koji dan kasnije da će ih jednako otpustiti i UBS. Otpuštat će i Goldman Sachs, Barclays, te mnoge druge banke. Fed pak reče da sljedeća dva desetljeća ne treba očekivati rast burze, a na mojim najdražim televizijama neki gosti govore da treba prestati debatirati o dvostrukom dnu, jer to je gotova stvar. Da i nema svih tih sivih tonova, ne bih bio lak na okidaču, a ovako bih rekao da možda baš ništa neću kupiti sve do idućeg jačeg pada indeksa, ili sloma. U redu, reda radi, prije razmišljanja o budućim dobitima, pogledajmo indekse. P/E Dow Jonesa je 11,64, S&P 12,29, a Nasdaqa 17,87. Ali, da sad ne nabrajam indekse uzduž i poprijeko kugle zemaljske, mislim da imamo neusporedivo važniji podatak. Malo ću karikirati. Ali samo malo. Ako sam, između dva zalogaja na godišnjem, dobro vidio, 52 posto nakita, polugica i zlatnika, dakle zlata koje se ne kupuje na burzi, nego kod zlatara, u posljednjih godinu dana kupiše Indijci i Kinezi, čija kupnja raste u dvoznamenkastim postocima, dok Amerikanci i Europljani što se šopingiranja zlata tiče dvoznamenkasto padoše. Dodajmo ovoj kapi u moru raznih statistika da Europa ima grdne demografske probleme. U Njemačkoj se, izvor je Spiegel, rađa 1,36 djece po ženi! Namjerno uskličnik, a ne točka. U EU 1,58. Dodajmo i da neki analitičari misle kako je veći problem od duga što na zapadu nema novih radnih mjesta, ili što ih nema dovoljno. Studija američke vojske pokazala je da 74 posto Amerikanaca od 17 do 24 godine ne može proći test za vojsku jer ta mladež ili nije završila ni srednju školu, ili se drogira, ili je zaglibila u kriminalu, ili je predebela.

Ponavljajući da sam skromni amater koji savjet ne traži, niti bih ga dao, sklon sam se okladiti na propast zapadne civilizacije. S tim da, naravno, još treba definirati što je to propast.CNBC je na portalu objavio krasan tekst. U petak, nakon radnog vremena, po barovima Canary Wharfa razgovarali su s nekoliko profesionalaca. To su oni divni ljudi s kojima se za posjeta Londonu i ja družim, uživajući što u redu za pivo mogu ćakulati ne samo s trejderima, nego koji put, ispostavi se pri razmjeni vizitki, koju riječ progovorim i s dopredsjednikom neke od velebanaka (treba biti svjestan da banke, nastojeći fascinirati klijente, imaju i po nekoliko desetaka, stotina dopredsjednika). No, ti nesretnici su u poziciji da nešto moraju poduzimati svaki dan, a ovih dana to je kao da si golman koji brani penal, pa se unaprijed bacaš u neku stranu. Seniori su na godišnjem, juniori su u panici, ali malo tko je među njima toliko privilegiran, da se bavi – vrijednošću. Meni je lakše. Zanima me samo vrijednost, i to na rok od trideset godina.

Nadam se bankama
Nakon Umaga, gdje je rekao da Hrvatsku očekuje novi ciklus, Luković je dao intervju Jutarnjem listu. U redu, takva je to igra, ne očekuješ da ti skladatelji i odsviraju note. Njihovo je da, kao i Mozart, napišu, to jest izgovore, ali interpretirati moraš sam. Slušajući i Fed, i bubblevizije, Roubinija, svu silu analitičara koji ipak znaju više od ovih naših, a onda kao šećer na kraju i Lukovića, slobodan sam ispisane note odsvirati kao: Miruj, Birtiću, pričekaj još neko vrijeme prije nego išta kupiš.Naravno, razlikujem i posao od dionice, i posao i dionicu od tržišta. Uvažavam i mogućnost da Hrvatska zbog geopolitičkih okolnosti dobije time-out u kojemu drugi neće uživati. No, još čekam. Nadam se da čekam neku od europskih banaka, too big to fail.

* Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, HBAS-R-A, LURA-R-A, STTB (Makedonija), PLNM (Srbija) i HLF (NYSE).

poslovni.hr