Inflacijska epizoda a ne šok

Izdvajamo

• Ne, to nije alibi, to je jednostavno racionalno. Društvo je nemoguće izregulisati. U kapitalizmu se radi o preduzetništvu. Ja u takve stvari ne idem iz principa – šta ne razumijem tome ne vjerujem. I radije ću podnijeti da mi dio štednje pojede inflacija u banci gdje su ulozi do sto hiljada evra osigurani. Ako neko hoće da se bori sa inflacijom tu je široka ponuda standardnih instrumenata kao naprimjer investicioni fondovi. To je na neki način regulisano iako ne garantovano ali bar se vidi istorija toga ko to nudi.

Povezani članci

• Habermas i kožne pantalone
• Otkrivač Watergate dovodi Trumpa u nevolju
• SAD razmatra rizik za Tajvan dok raste vojna sila Kine
• Kačinjski: Nećemo dozvoliti da Poljaci plaćaju danak za holokaust
• Kršćani, dalje ruke od našeg Allaha!
• Rasizam kao norma

Guverner ČNB Jiri Rusnok

„Ne očekujem da bi mogla biti dvocifrena inflacija kao 70-ih godina“, kaže guverner ČNB Jirži Rusnok

Razgovor sa J. Rusnokem, guvernerom ČNB vodio Martin Petříček (Mladá fronta DNES 13. 12. 2021.)

Inflacija gleda odasvud. Na porast cijena utiče nedostatak čipova, komplikacije u međunarodnom transportu i domaći razlozi. Naprimjer nedostatak radnika prisiljava firme da podižu plate, isto kao i velikodušno izdavanje iz državne kase.

Inflacione cifre biće zato još više. “Početkom iduće godine inflacija će biti na vrhuncu, negdje oko sedam posto. Onda će početi padati jer će početi nestajati faktori uvezene, troškovne inflacije”, kaže guverner Češke narodne banke Jirži Rusnok.

U proljeće ste izjavili da se ne bojite inflacionog šoka. Uprkos tomu doživljavamo nagli rast cijena. Sa čim tada niste računali?

Molim vas da trenutnu inflacionu epizodu ne nazivamo šokom. Inflacioni šok bi predstavljao rast cijena u visini desetak procenata. To se neće dogoditi. Razvoj nas je međutim do određene mjere iznenadio. U proljeće je jedva ko očekivao da će se udružiti toliko faktora koji će tjerati inflaciju na gore. Ka onima, kojima je za razliku od evrozone, „trpjela“ češka ekonomija već prije kao što je već prije ‘patilo’ od njih kao što je produbljivanje napetosti na tržištu rada, brzi rast plata i naglo poskupljenje nekretnina, sa dolaskom covida došli su i drugi.

Koji?

Na početku pandemije institucije su se bojale izrazitog hlađenja ekonomije i brzo su reagovale. Centralne banke su popustile u monetarnoj politici, vlada pokrenula fiskalnu ekspanziju i počela ljudima i firmama kompenzirati uticaj covida. To je samo po sebi pridonijelo inflaciji. Tome su se dodali i poremećaji u ponudi zbog ograničenja nastalih prekidima u proizvodnji i isporukama. A kad negdje nešto nedostaje obično to poskupljuje. Rastu cijena doprinijele su i strukturne promjene kao što je „ozelenjavanje“ ekonomije. Sve te stvari su se objavile najednom i zajedno daju tu inflaciju koju sada vidimo.

Kamatne stope, koje su glavni instrument za prigušivanje inflacije, počeli ste dizati tek na kraju juna. Nije li to trebalo biti ranije?

Već od kraja prošle godine očekivali smo postepeni povratak ekonomije a s njom i naše monetarne politike u normalu. Signalizirali smo da ćemo od sredine godine početi povećavati kamatne stope. A tako smo i učinili. Da li smo trebali biti još energičniji? Za nekoga smo previše energični i ponašamo se kao zemlja u razvoju, za drugoga smo malo energični. U međunarodnoj usporedbi, mi smo na čelu peletona. Ni jedna od centralnih banaka razvijenih zemalja nije ove godine povećala kamatne stope tako brzo i tako snažno kao mi.

Zašto postupamo drugačije?

Zapad ima sada doduše sličnu inflaciju kao mi ali prije covida, za razliku od nas, nije imao skoro nikakvu. Za njih je dominantna uvezena, troškovna inflacija. Kod nas je sada značajna domaća inflacija i igra dominantnu ulogu. Uticaj vanjskih i domaćih faktora je otprilike pola na pola. Imamo tu dugotrajni proinflacijski pritisak koji je preživio pandemiju bez problema. Možda je i ojačao. Tržište rada je još napetije, tu su u prosjeku jači pritisci na tržištu nekretnina a pridružila se i ekstremno ekspanzivna politika vlade. Naš cjelokupni javni dug je doduše u međunarodnom poravnanju relativno nizak ali tempo njegovog rasta je u poslednje dvije godine ekstreman. Takav tempo u Evropi skoro da nećete naći.

Već ste prognozirali da će inflacija imati vrhunac u januaru iznad sedam posto a onda će postepeno opadati, sredinom godine biće na tri – četiri posto a negdje na kraju godine biće oko cilja na dva posto. Jeste li sigurni u takav pad?

Polazimo od signala iz industrije, sa tržišta važnih roba. Već sada u novembru inflacija je bila šest posto a još cijene energije imaju privremeno za novembar i decembar oslobađanje od PDV. Čekamo da se u januarskim podacima, koji će biti objavljeni početkom februara, odrazi porast cijena energije u punoj mjeri i da negdje početkom godine inflacija bude na vrhuncu, negdje oko sedam posto. Onda će početi padati, zato što će se smanjivati uticaj uvezene, troškovne inflacije. Pojavit će se i statistički efekt pošto ćemo imati višu osnovu za poravnanje. Cijene naravno neće padati samo će prestati rasti tako brzo. A u većini stvari će stagnirati. Međutim, nesigurnost je velika, to ne poričemo. Može se pokazati da poremećaji u lancu isoruka, koji povećavaju troškove, imaju dugoročniji karakter. A ne može se dobro ni procijeniti kako će se kretati cijene energije.

Kada ste sada dva puta za sobom naglo povećali kamatne stope, prvo na 1,5 posto a onda na sadašnjih 2,75 posto, argumentovali ste da želite poslati jasan signal da namjeravate prigušiti inflaciju. Da li ćete slati tako jak signal i na sastanku neposredno prije Božića?

Tako jaki signali, kakvi su bili ta dva posljednja, nisu više potrebni. Međutim, situacija još traži određeno povećanje kamatnih stopa. Definitivno nismo još na nivou koji bi odgovarao tome šta očekujemo. Došli smo do nekakvog skoro neutralnog nivoa kamata u standardnoj inflaciji. Samo što mi nemamo standardnu inflaciju i to ni u horizontu naše monetarne politike.

Kako brzo i dugo još treba povećavati kamatne stope?

Ne možemo reći gornju granicu a nije moguće reći ni tempo njenog postizanja. Trebamo biti nešto viši nego što je neutralni nivo kamatnih stopa da bismo stvorili uslove koji će potiskivati inflaciju nazad a usidriti inflaciona očekivanja. To traži da prekoračimo tri posto u našoj osnovnoj stopi i da na tome ostanemo neko vrijeme. Osobno očekujem da ćemo na slijedećem sastanku povesti debatu da li kamatne stope povećati za četvrtinu ili pola procentnog boda. Period povećavanja kamatnih stopa nije završen ali smo na kraju perioda oštrog stezanja kad smo trebali izaći iz perioda ekspanzivne politike. Već ne pritišćemo na gas, kako se kaže, znači vozimo na leru, kočimo motorom ali još će biti potrebno lagano pritiskivanje na kočnicu.

Uprkos tomu vlada zabrinutost da pritišćete na kočnicu previše jako. Ne bojite li se da ćete povećanjem kamatnih stopa ugroziti oživljavanje češke ekonomije?

Ne, mi samo vraćamo stope na normalan nivo. To nisu stope koje bi sahranile oživljavanje. Najveća kočnica ekonomije je sada slab izvoz, to međutim nije posljedica kamatnih stopa nego smanjene ponude i nedostatka dijelova. Domaća potražnja je i dalje veoma vitalna a osim toga potrošnja vlade i socijalni transferi idu punim gasom. Hoću da naglasim da mi ne možemo zaboraviti naš glavni zadatak a to je briga o stabilnost cijena. I samo ako ispunjavamo taj zadatak trebamo podržavati gospodarsku politiku vlade.

Prijeti li rizik od stagflacija, dakle nulti rast ekonomije sa visokom inflacijom?

Trenutna kriza je malo drugačija nego one na koje smo bili navikli. Ljudi nisu prestali trošiti što obično prati krizu. Ova kriza ima određene znakove stagflacije pa se taj rizik ne može potpuno potcjeniti i isključiti. Međutim, to je više globalni problem, možda još više evropski, nešto na tom zarađuju institucije nekim “čudnim” pristupom. Međutim, ne očekujem da će se pojaviti dvocifrena inflacija koju znamo naprimjer iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Svaka prognoza ČNB računa sa jačanjem krune kad se povećaju kamatne stope. Ali kurs ka evru je sada isti kao u junu kada ste započeli sa povećanjem (25,40 kruna za evro). Zašto kruna ne jača?

To je novi fenomen. Kada je došao covid kruna je na početku jako oslabila ali potom se počela vraćati na nivo od prije covida. A iako njen nominalni kurs od početka ljeta stagnira, u prvoj polovini godine je jačala iako pomalo. Međutim suglasim da ne jača tako brzo kako smo očekivali. Jednim od uzroka je globalna nesigurnost spojena sa pandemijom i sa očekivanom strožom politikom američkog Feda. To je tipična situacija kada investitori napuštaju valutu kakva je kruna a idu ka dolaru ili švajcarskom franku. Na drugu stranu zahvaljujući rastućoj kamatnoj razlici među Češkom i evrozonom kruna nije oslabila kao naprimjer forinta ili zlota. Ima i dubljih uzroka. Naša konvergencija, približavanje našeg ekonomskog nivoa Evropi je poslednjih godina značajno usporena.

Političari odlazeće vlade se međutim hvale da Evropu dostižemo. Premijer Andrej Babiš je nedavno tvrdio da smo u životnom standardu dostigli Italiju.

Samo što se on ravna sa onima koji idu dole. Tom najjačem jezgru približavamo se samo “nano koracima”. Jak razlog za jačanje krune se zbog toga izgubio. Na situaciju aktuelno utiče i slabiji rezultat trgovine sa inostranstvom. A uticaj će imati najvjerovatnije i tečajna obaveza koja je napuhala bilans ČNB jer komercijalne banke imaju višak kruna. Ne sumnjam da će kruna ojačati kad se globalna situacija smiri i kad se Češka vrati ranijoj izvoznoj sposobnosti. A trebaće konsolidovati i javne finansije.

Ljudi se nastoje boriti protiv inflacije investicijama. A upravo u ovo doba se ovdje objavilo mnogo “garantovanih” prilika koje privlače visokim prinosima, ali to su često marginalni proizvodi. A često se štite ČNB iako ste vi njihov prospekt odobrili samo formalno. Ne biste li trebali biti agresivniji prema njima?

Ne, ne bismo trebali. Mi nismo osiguranje protiv ljudske gluposti. Ako neko nudi nevjerovatno visoke prinose i još tvrdi da su oni garantovani, on je lažov. Važi načelo da ako ne razumijem dobro šta će se desiti sa mojim novcem onda u to ne idem. Na drugu stranu ako emitent puni formalne zahtjeve šta prospekt treba sadržavati mi ga moramo odobriti. Tako je postavljena legislativa. Međutim nikada ne garantujemo rezultat preduzetničkog projekta. Konačno mislim da je ta regulacija – na evropskom nivou – loša jer nas prisiljava da odobravamo takve prospekte. To bi trebalo ostaviti tržištu. Ako neko hoće da kupi loz neka ga kupi. I neka rezultat traži od onoga ko mu ga je prodao. Ljudi moraju biti odgovarajuće racionalni, ne smiju se čuditi ako to nekada ne uspije.

Nije li neki alibi?

Ne, to nije alibi, to je jednostavno racionalno. Društvo je nemoguće izregulisati. U kapitalizmu se radi o preduzetništvu. Ja u takve stvari ne idem iz principa – šta ne razumijem tome ne vjerujem. I radije ću podnijeti da mi dio štednje pojede inflacija u banci gdje su ulozi do sto hiljada evra osigurani. Ako neko hoće da se bori sa inflacijom tu je široka ponuda standardnih instrumenata kao naprimjer investicioni fondovi. To je na neki način regulisano iako ne garantovano ali bar se vidi istorija toga ko to nudi.

Ne biste li ipak trebali oštrije postupat protiv onih koji koriste izraz „odobreno od ČNB“?

Radimo to stalno ali ne možemo obuhvatiti sve. Osim toga kako sam rekao mi taj prospekat moramo odobriti ako ispunjava formalne zahtijeve. Stalno je to pozajmica na preduzetnički projekat za nekoga ko često nema nikakvu istoriju. To je isto kao kad biste ljudima govorili da ne idu u kockarnicu. Imamo slobodu a ona sa sobom nosi i nekakvu odgovornost. Nemoguće je imati slobodu a pri svakoj grešci tražiti da za mene odgovornost nosi neko drugi.

cnb.cz