‘Dobra ideja vrijedi onoliko koliko je netko za nju spreman platiti’

Povezani članci

• Otapanje arktičkog leda otvara put supertankerima
• Zarada na jeftinijim dizajnerskim linijama
• Globalizacija u opasnosti: Logika trgovinskog rata započinje svoj vlastiti hod
• Jedna regija, jedna ekonomija
• Soros: EU je zajednica vjerovnika i dužnika
• BALKANIZIRANA EUROPA

Dobra ideja vrijedi onoliko koliko je netko za nju spreman platiti. Od glupih ideja nismo se baš uspjeli obogatiti, rekao je Davor Bruketa na raspravi koja je trebala odgovoriti na pitanje koliko košta kilo ideje, održanoj u sklopu festivalu oglašavanja Ideja X.

Ostali sudionici rasprave bili su manje konkretni od Brukete u pokušaju odgovora na pitanje koliko košta dobra ideja, ali su se zato iskristalizirale razlike između kreativaca u reklamnim agencijama i predstavnika kompanija koje od njih naručuju reklamne kampanje. Sijevale su tako optužbe da kompanije pozivanjem firmi iz Srbije na natječaje namjerno ruše cijenu, dok se predstavnici kompanija žale na slabo kreativne ideje. “Ključni je problem što klijenti nemaju povjerenja u nas kreativce kao stručnjake”, rekla je Nadežda Milenković, autorica nekih od najzanimljivijih reklamnih kampanja u Srbiji, koja je pokrenula i zanimljivu ideju da se ukinu fokus grupe. “One služe za trajnu debilizaciju društva i najbolji su način da pobijede mediokritetska rješenja”, smatra Milenković.

Dario Vince, predsjednik Uprave tvrtke Ujedinjena produkcija, smatra da je najveći problem u odnosima naručitelja kampanja i kreativaca koje ih smišljaju to što ne postoje jasni standardi. “Zadnjih su se godina cijene jako srozale i mi realno nestajemo. Krema našeg posla sad radi u sobi s fikusom, a agencije nemaju novca da mlade ljude šalju na edukacije”, rekao je Vince, dodajući da je nedostatak standarda u tom poslu dugoročno najveći problem.

Tijekom rasprave otvorio se i problem tvrtki koje pozivaju agencije na natječaj, a nakon što agencije prezentiraju svoje ideje, tvrtke odustaju od svega bez ikakve naknade agencijama koje su izradile idejne projekte. “To vam je isto kao da naručite vjenčanicu za dvije tisuće eura, a onda nakon što ju krojač izradi kažete da ste se predomislili jer vam mladoženja više i nije tako lijep”, prigovorio je Vince. Tamara Sušanj Šulentić iz Plive mu je odgovorila da ona to ipak ne gleda tako. “Ja to shvaćam kao da najavim krojačici da mi treba vjenčanica, ali je prije toga zatražim da ju skicira pa ću onda odlučiti hoću li je uzeti ili ne”, rekla je Šulentić.