Besprijekorna katastrofa

Povezani članci

• Prvostupanjska presuda za ‘švicarac’: Građani pobijedili banke!
• Robert Zoellick: Na korak smo do velike krize
• Što stoji iza egzodusa ‘starih’ menadžera Twittera?
• UniCredit ukida 18.200 radnih mjesta i zatvara 800 filijala
• Investicijske banke – okrutni vladari?
• Bogataši će platiti i veći porez od postojećeg. Zašto? Jer mogu

Jean-Claude Tricheta, predsjednika Europske središnje banke, odnosno europska inačica Amerikanca Bena Bernankea, 9. rujna izdala je strpljivost po kojoj je dobro poznat. Naime, na pitanje je li Europska središnja banka postala “loša banka” jer je otkupila dugove zemalja dužnika, Trichet je ustrajao u tvrdnji da je njegova ustanova postupila “besprijekorno, besprijekorno!” kao jamac stabilnosti cijena.I zaista jest. I upravo je zato euro sada na samom rubu propasti.

Financijski prevrati u Europi više nisu problem malenih, perifernih gospodarstava poput Grčke. Trenutno se odvija opsežna kriza cijelog tržišta u mnogo većim gospodarstvima, kao što su ono španjolsko i talijansko. Danas zemlje pogođene krizom čine otprilike jednu trećinu BDPa cijelog područja eura, pa je ugrožen sam opstanak zajedničke europske valute. A prema svim naznakama, europski vođe nisu spremni čak ni priznati prirodu te prijetnje, a kamoli se s njom učinkovito uhvatiti u koštac.Već sam u mnogo navrata kritizirao “fiskalizaciju” ekonomskog diskursa ovdje u Americi, odnosno način na koji je pretjerana koncentracija na proračunski deficit odvratila pažnju Washingtona od ustrajne katastrofe glede nezaposlenosti. No, u tom smislu mi nismo sami. Zapravo je Europljanima puno, puno gore.Poslušajte samo sve te europske vođe, posebno (ali ne samo) Nijemce. Pomislili biste da su nedaće njihovog kontinenta poučna priča o dugu i kazni – države su se prekomjerno zadužile, sada plaćaju cijenu za to, a fiskalna štednja jedini je odgovor.No, ova se priča, i to možda, odnosi samo na Grčku, i na nikoga više. Primjerice, Španjolska je prije financijske krize 2008. godine imala proračunski višak i vrlo malo dugovanja. Moglo bi se čak reći da joj je fiskalni status bio besprijekoran. I premda ju je jako pogodio krah tržišta nekretnina, još uvijek je to zemlja s razmjerno malo dugovanja, pa je teško zagovarati stav da je financijsko stanje španjolske vlade gore od, recimo, onog britanske vlade.Zašto je onda Španjolska, zajedno s Italijom, koja je zaduženija, ali ima manji deficit, u takvoj nevolji? Odgovor je da su te zemlje suočene s nečim sličnim propadanju banaka, samo što je ovdje riječ o propadanju vlade, točnije njezinih financijskih ustanova.Kako to funkcionira? Ulagači se iz nekog razloga boje da njihova država uskoro neće moći otplaćivati svoje dugove, pa zbog toga prestaju kupovati obveznice te zemlje, koje im se mogu prodati samo ukoliko im se ponudi vrlo visoka kamatna stopa.

Činjenica da država mora početi otplaćivati dug po višoj kamatnoj stopi samo pogoršava njezine financijske izglede, čime bankrot postaje sve vjerojatniji, a kriza povjerenja uvlači se u začarani krug. Istovremeno se ista stvar događa i s bankarskom krizom, budući da banke neke države u velikoj mjeri sudjeluju u javnom dugu.Što nas vraća natrag do besprijekorne Europske središnje banke.Ono što bi Trichet i njegovi kolege upravo trebali činiti jest otkupljivati španjolski i talijanski dug, to jest činiti ono što bi same te države radile da još uvijek imaju vlastitu valutu. Zapravo je Europska središnja banka to i počela činiti prije samo nekoliko tjedana, čime je omogućila privremeni predah spornim državama. No, smjesta se našla pod teškim pritiskom moralizatora, kojima se nikako ne sviđa ideja da će se zemljama tako lako oprostiti njihovi navodni fiskalni grijesi. A dojam da će ti moralizatori blokirati daljnje napore spasa potaknula je novu paniku na tržištu.Ulje na vatru dolijeva opsesija Europske središnje banke glede održavanja svog “besprijekornog” imidža u vezi stabilnosti cijena. U vremenima kad je Europi očajnički potreban snažan oporavak, čemu bi skromna inflacija zapravo pomogla, ova je banka počela zadržavati novac u pokušaju da se odupre rizicima inflacije, koji postoje samo u njezinoj mašti.Dakle, hoće li Europska središnja banka učiniti ono što se treba učiniti – hoće li početi slobodno izdavati zajmove i srezati kamate? Ili će europski vođe ostati usredotočeni na prekomjerno kažnjavanje dužnika kako bi spasili vlastitu kožu? Cijeli svijet željno iščekuje rasplet.

The New York Times/poslovni.hr