Zašto je Krleža i srpski pisac???

Izdvajamo

• Bio je to smišljeni i uvježbani metod da krležijanska, kozmopolitska i ljevičarski orjentirana literatura ne stigne do široke čitateljske publike. Sad je potpuno razvidno koliko je genijalnosti bilo u potezu Enesa Čengića i tadašnjeg direktora Oslobođenja Ismeta Krese da se štampaju u sarajevskoj izdavačkoj kući Oslobođenje Sabrana djela Miroslava Krleže. Takav pothvat decenijama nije ponovljen na ovim našim prostorima.

Povezani članci

• BiH na 89. mjestu po korumpiranosti, korupcija i populizam prijete i EU
• Saopšenje za štampu porodica žrtava sa RTS-a
• STRAH, POBUNA, SLOBODA I POŠTENJE KLJUČNE RIJEČI PREDSTAVA IZ REGIJE
• Promocija knjige “Toliko o tome” Elvedina Nezirovića
• Šamar sa stilom
• Podcast: Dino Mustafić: Solidarnost je ključna dok traje borba sa Corona virusom

Naročito su mladi beogradski glumci bili očarani Krležinom poezijom, za koju su mi najiskrenije priznali da nisu niti znali da postoji, uopće. Uglas su na jednoj od proba kazali: Pa Krleža je i srpski pisac!!!

Režirajući nedavno na pozornici najmlađeg beogradskog teatra, Dorćolskog narodnog pozorišta, Krležin mladalački dramski tekst, prvijenac, novozavjetnu fantaziju Legendu, intenzivno sam sa najmlađom generacijom srpskih glumaca razgovarao o Krležinom monumentumu, dakle o pojedinačnim proznim, poetskim i dramskim tekstovima pisca koji je snažno obilježio dvadeseto  stoljeće u književnosti i kazalištu podjednako. Sve fraze o Krležinom djelu pokazale su se ispraznim i neuvjerljivim dok mladi glumci nisu počeli intenzivno živjeti Krležinu literarnu filigranistiku. Priznali su mi ti mladi, obrazovani stvaraoci da je Krleža za njih istinsko otkriće. A koliko je kilometara od beogradskog Kalemegdana do zagrebačkog Gvozda?

I u svjetskim, a danas i u našim prilikama to je neznatna udaljenost. Ali bornirane nacionalističke svijesti generacijama srpskih intelektualaca i stvaralaca naprosto su krile krležijanske temeljne literarne i filozofske vrijednosti. Da ne pominjem frazu kojom su i moju generaciju u Bosni i Hercegovini plašili Krležom: to je težak i teško shvatljiv pisac?!

Bio je to smišljeni i uvježbani metod da krležijanska, kozmopolitska i ljevičarski orjentirana literatura ne stigne do široke čitateljske publike. Sad je potpuno razvidno koliko je genijalnosti bilo u potezu Enesa Čengića i tadašnjeg direktora Oslobođenja Ismeta Krese da se štampaju u sarajevskoj izdavačkoj kući Oslobođenje Sabrana djela Miroslava Krleže. Takav pothvat decenijama nije ponovljen na ovim našim prostorima.

Zato treba zahvaliti ovom pothvatu što je Krleža danas pristupačan širokoj čitateljskoj i potencijalno gledateljskoj publici. Naročito su mladi beogradski glumci bili očarani Krležinom poezijom, za koju su mi najiskrenije priznali da nisu niti znali da postoji, uopće. Uglas su na jednoj od proba kazali: Pa Krleža je i srpski pisac!!!

On to uistinu jeste, ne samo čitavim svojim djelom, nego i angažmanom da se primitivne i glupe nacionalne barijere i limiti ruše moćnom intelektualnom snagom promišljanja o svemu, od povijesti, preko tradicije, do oblika zajedničkog življenja. Krleža je snažno ispoljavao svoje zgražanje nad naivnim pravljenjem nepostojećih jezičkih i ostalih razlika, bio je toliko veliki da njegovo hrvatstvo nije zasjenjivalo njegovo jugoslavenstvo, ni respektan odnos prema srpskim piscima i prebogatoj srpskoj književnosti.

Zato je Krleža uistinu i srpski i makedonski i slovenački… U svojoj izvornoj književnoj veličini on je kozmopolita i europski pisac par excellence.

Pisac koji je cijelog života gajio pogled preko plota, a ne do plota!!!