Trump, Kosovo i Srbija: Ima li šta za twitovanje?

Izdvajamo

• U prošlosti je već češće iznošena pretpostavka da a bi se Vučiću navodno moglo raditi o jednom sasvim drugom ulogu: Time što Srbija novim pomjeranjem granica na Kosovu stvara presedan, htjela bi sebi pribaviti ovlaštenje za ujedinjenje sa bosanskom Republikom Srpskom. Tada bi izgubila na jugu Kosova nekoliko srpskih enklava sa nekoliko desetaka hiljada stanovnika, koje je svakako teško snabdijevati, ali bi dobila oblast koja se direktno graniči sa Srbijom sa više od 1,2 miliona stanovnika. U svakom slučaju Vučić će prije svoga dolaska u Vašinton voditi još jedan drugi važan razgovor: Sa Vladimirom Putinom u Moskvi.

Povezani članci

• Dodir ideologije
• Putin – Rohani: Učinit ćemo sve da spriječimo napad na Siriju
• Predstavljanje Dosijea „Prisilna mobilizacija izbeglica“
• SJEVERNA KOREJA “Planovi za napad na američki teritorij su pri kraju, čekamo zapovijed Kim Jong-Una”
• Evropa i kriza na Balkanu
• Od Meskite do Aja Sofije

Foto: EPA

Donald Trump je pozvao vlade Srbije i Kosova u Washington. Dvije balkanske zemlje sada zbunjuje ono što stoji iza toga. I EU pokušava naći mirno rješenje.

Piše:  Michael Martens, Wien 16.06.2020.
Preveo i uredio Ešref Zaimbegović 

Na kraju mjeseca imaju predsjednici Srbije i Kosova, Aleksandar Vučić i Hašim Tači pred sobom škakljiv službeni put: Donald Trump ih je za 27. juni pozvao u Bijelu kuću. Vijest je objavio Richard Grenell, koji je doskora bio Trumpov ambasador u Berlinu a od oktobra prošle godine je usto i specijalni opunomoćenik za „mirovne pregovore“ između Srbije i Kosova. „Izvanredne novosti“, twitovao je Grenell u ponedjeljak i saopštio da su obje vlade kao preduslov za susret obećale da će privremeno obustaviti svoje diplomatske rovovske borbe. One se sastoje u tome da Kosovo pokušava da ubjedi što više država da priznaju njegovu 2008. proklamovanu nezavisnost, dok Srbija nastupa protiv toga. Srpska diplomatija ne pokušava samo da ubjedi države da ne priznaju nekadašnju provinciju Srbije kao samostalnu, nego putuju po cijelom svijetu da bi takve, koje su je već priznale, dovele do „odricanja“. Tako je ministar inostranih poslova Ivica Dačić, nekadašnji glasnogovornik bivšeg srpskog predsjednika Slobodana Miloševića, koji je preminuo 2006. u zatvoru tribunala za ratne zločine, u martu najaviti da je Siera Leone „povukla“ svoje priznanje Kosova. Nekoliko drugih država slične veličine i značaja učinile su to već prije.

Prema Grenellu sa ovim bi se privremeno trebalo prestati da se ne bi ugrozila „diskusija“ u Bijeloj kući. O čemu tačno Trump želi diskutovati je naravno zagonetka. Grenell je usto twitovao: „Kako smo stalno govorili, mi moramo prvo postići napredak u rastu narodnih gospodarstava. To je fokus. Ja se radujem diskusiji.“ Na početku godine Grenell je u jednoj vrsti blic putujuće diplomatije između Beograda i Prištine uspio progurati potpisivanje više privremenih gospodarskih dogovora, koji su između ostalog predviđali ponovno uvođenje direktnog željezničkog i avio saobraćaja između Beograda i Prištine – prvi put nakon rata na Kosovu 1999. godine. Ovi neodređeni dogovori, koje je Trump svojevremeno označio kao proboj, bili su praćeni od toliko nerazjašnjenih pitanja da bi i bez pandemije zasada ostali ono što jesu: Izjave o namjerama bez supstance.

Na Kosovu i u Srbiji se sada nagađa šta bi mogla biti stvarna namjera iza najnovije inicijative američkog predsjednika i njegovog suradnika. Da se Trump brine o regionalnoj stabilnosti Balkana ne pretpostavljaju ni u Beogradu ni u Prištini. Iz krugova oko bivšeg kosovskog premijera Albina Kurtija, koji je u velikoj mjeri srušen na pritisak Grenella, pošto se protivio zahtjevima Amerikanaca, može se čuti jedna pretpostavka: Trump, tako kažu, htio bi najaviti kao i uvijek uspješan „istorijski dogovor“ da bi zatvorio američku vojnu bazu koja od 1999. postoji na Kosovu (Camp Bondsteel), i u predizbornoj kampanji mogao tvrditi da je američke vojnike vratio kući. Da bi ostvario takav dogovor, kažu usto u Prištini, Vašington se neće ustezati ni u zahtjevima za promjenu granica. Za nuždu bi se kroz pomjeranje granica u korist Srbije mogla dobiti saglasnost Beograda za dogovor.

Trump i novi interes

Takve namjere se ipak ne mogu vidjeti iz javnih izjava iz Vašintona. Grenell preko twita naglašava da 27. juna treba da se razgovara o gospodarstvu i povezuje to zagonetnom formulacijom koja se može tumačiti kao prijetnja: Ako učesnici ne bi bili zadovoljni sa predstojećom diskusijom „onda se po odlasku iz Vašingtona vraćaju na status kvo“. Treba li to razumjeti kao opomenu da će onaj ko ne prihvata dogovor a la Trump osjetiti američke konzekvence. Ili to znači samo, što bi bilo sve drugo osim prijetnje, da će Trump opet izgubiti interes za region? Tako je Grenell u jednoj ranijoj prilici već rekao. „Wall Street Journal“ je izvjestio, pozivajući se na bliže nedefinisanog američkog službenika, da Trump špekuliše na formalnom „mirovnom ugovoru“ između Kosova i Srbije: „Vladini službenici vjeruju da bi rješenje dugogodišnjeg spora ojačalo Trumpa pred izbore, pošto su razgovori sa Sjevernom Korejom i pritisak na Iran dosada dali samo ograničene rezultate.“

Da li će do toga doći je naravno u najmanju ruku neizvjesno. Jer ima svoje razloge zašto Evropska unija u dugogodišnjem posredovanju nije uspjela da dovede do sporazuma između dvije susjedne države. Osnovno pitanje ostaje nerješeno: Kosovo insistira na državnom priznanju od strane Srbije uključujući članstvo u UN. Srbija to ni u kom slučaju ne želi dozvoliti i pritom može biti sigurna u podršku dvije članice Savjeta bezbjednosti, Rusije i Kine. Usto dolazi da čak ni sama EU u pitanju Kosova ne govori jednim glasom jer pet njenih članica ne priznaju također mladu državu je ne žele stvoriti presedan za vlastite konflikte: Španija sa pogledom na Kataloniju, Rumunija i Slovačka zbog mađarske manjine u njihovim zemljama, Kipar na osnovu vlastite podjele i Grčka obzirom na Kipar. Takav obzir ne mora doduše imati Trump ali neusaglašene osnovne pozicije Beograda i Prištine ne mogu se riješiti twitom.

U svakom slučaju EU je uplašena Grenellovom energičnom intervencijom, imenovala vlastitog nadležnog: Miroslav Lajčak je od početka aprila posebni opunomoćenik EU za srpsko – kosovski dijalog i druga regionalna pitanja na Zapadnom Balkanu. Lajčak, koji je više godina bio slovački ambasador u Beogradu i tečno govori srpski, dobro poznaje Balkan. Između ostalog bio je od 2007. do 2009. posebni opunomoćenik EU za Bosnu i Hercegovinu. Njegovo porijeklo mu međutim ne daje bezuslovno povjerenje na Kosovu – jer on je Slovak, dolazi dakle iz EU kvinteta „nepriznavalaca“, isto kao i njegov šef Španac Josep Borrell kao visoki predstavnik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku. Ne samo zbog toga Lajčakovi razgovori u utorak u Prištini ispali su sve drugo samo ne trijumfalni. Tači je više puta izrazio protivljenje da se sa Lajčakom uopšte sretne a Grenell je vijest o skorašnjim pregovorima u Vašingtonu objavio upravo u trenutku kada se Lajčak nalazio na putu u Prištinu, što sigurno nije slučajnost.

Priznanje Kosova nije tema za Srbiju

Nakon svoga susreta sa Tačijem Lajčak je prema očekivanjima objavio ono što je već bilo poznato. Naprimjer, da EU želi pravno obavezujući dogovor između Srbije i Kosova za normalizaciju obostranih odnosa. Pritom bi htjeli usko sarađivati sa Vašintonom: „Mi smo uvijek bili blisko SAD i sve što je do sada ostvareno, ostvareno je na osnovu ove saradnje. Ova saradnja će se nastaviti.“ Ovo zvuči sa pogledom na činjenično stanje više kao san ili opis prošlosti jer Grenell u regionu upravo radi protiv EU i njenih članica. Doke je Tači Lajčakovu izjavu hladno primio o predstojećim razgovorima sa Trumpom izjasnio je entuzijastički: Američka rukovodna snaga bila je za Kosovo uvijek važna. Zbog toga on pozdravlja Trumpov poziv, rekao je Tači.

Ukoliko bi američki predsjednik ipak stvarno težio sveobuhvatnom mirovnom ugovoru i zahtijevao da Kosovo za to ustupi Srbiji dio svoje teritorije, ostaje nerazjašnjeno jedno pitanje: Da li bi Srbija bili spremna zauzvrat odustati od svojih zahtjeva za ostatak Kosova, promijeniti vlastiti ustav i ostatak kosovske države međunarodnopravno priznati? O tome, to je Vučić u utorak jasno rekao, ne može biti govora. Niti će u Vašingtonu  priznanje Kosova biti tema, niti će Srbija dozvoliti da se od toga napravi tema.

U prošlosti je već češće iznošena pretpostavka da a bi se Vučiću navodno moglo raditi o jednom sasvim drugom ulogu: Time što Srbija novim pomjeranjem granica na Kosovu stvara presedan, htjela bi sebi pribaviti ovlaštenje za ujedinjenje sa bosanskom Republikom Srpskom. Tada bi izgubila na jugu Kosova nekoliko srpskih enklava sa nekoliko desetaka hiljada stanovnika, koje je svakako teško snabdijevati, ali bi dobila oblast koja se direktno graniči sa Srbijom sa više od 1,2 miliona stanovnika. U svakom slučaju Vučić će prije svoga dolaska u Vašinton voditi još jedan drugi važan razgovor: Sa Vladimirom Putinom u Moskvi.

faz.net