TIHI ŠAPAT U SVEOPĆOJ GALAMI

Povezani članci

• Peti dan Fažana Media Fest-a
• “SPUSTITE ZAVJESU!”
• Preminula Jadranka Stojaković
• Moj je grad, danas, prodao luku
• Pogani pagani
• Ovogodišnji Nobel za Annie Ernaux, klasik francuske književnosti!

foto seecult.eu

Predrag Bajčetić “Beseda u ćutanju“, Fondacija „Predrag Bajčetić“, Beograd, 2019.

Jedan od najznačajnijih beogradskih reditelja i vjerovatno, najobožavaniji pedagog nekadašnje Akademije za pozorište, radio, televiziju i film na odsjeku glume, profesor Predrag Bajčetić, kao zadužbinske knjige ostavio je budućim generacijama glumaca, redatelja i teatrologa dvije iznimno važne i za budućnost teatra na našim prostorima podsticajne knjige: Beseda u ćutanju i Histrionika, i danas objavljenje kao prve dvije u ediciji Sabrana dela Predraga Bajčetića, Fondacije „Predrag Bajčetić“.

Čitav jedan ljudski vijek u kojem je teatar bio početak i kraj svega iskustveno, neretko dosežući nivo čiste znanosti, profesor Bajčetić je podastro budućim generacijama teatralaca, koji na njihovu žalost nisu imali priliku na časovima i seminarima drugovati i razmjenjivati energiju sa ovim čarobnjakom pozorišne pedagogije. Podastro je svoje rediteljsko znanje i iskustvo, a svaka od ovih knjga ima svoj poseban značaj.

Knjigu Beseda o ćutanju Bajčetić je podnaslovio: zbirka članaka, ogleda i zapisa. Samu knjigu čine cjeline: BESPUĆA: Pozorišna bespuća, Gavelin monolog, Bojan Stupica, Reč o srpskom pozorištu: ili porta; TRAGOVI: O tragovima „Pozorišnog oktobra“ – danas, Lunčarski i njegovo doba, Sudbina Mihaila Čehova, Zaostavština i legenda; REALIZAM APSURDA: Predstava posle predstave, Pozorište panike, Protiv nekadašnje avangarde, Realizam apsurda; OGLEDALO: Tadeuš Lomnjicki, Inokentij Smoktunovski, Ogledalo ili speculum, Postupak, ili: Anđeo sedi na kamenu; POGOVOR: Čehov kao didaskalos i Političko pozorište, O teatrokratiji i Napomene.

 U bespućima današnje pozorišne umjetnosti, kao i u svim drugim oblastima života i stvaralaštva, mudri glas profesora Bajčetića kao da dolazi iz dubina helenskih prostora. Analizom pojedinih rediteljskih postupaka kao i pojava u suvremenom teatru čini se kao snažan korektiv i praktičara i teoretičara u scenskoj umjetnosti. Kao znalac historijskog i u životu i u teatru Bajčetić, prije svega, rijetko minuciozno analizira viđeno i doživljeno, a potom izvodi na ravan naučne uopćenosti umetničke procese.

Vanserijskim smatram Bajčetićev esej o glumi Inokentija Smoktunovskog…

Dobro je da je Fondacija Predrag Bajčetić objavila ovu knjigu istinskih teatrološko-kritičkih sudova, jer današnja slabašna, mucava teatrološka i kritička misao u Srbiji i u regionu bar ima od koga učiti kako se kritički prosuđuje, a potom i artikulira teatrološka misao briljancijom intelektualno nadmoćnog stila.

Bajčetićeva svjedočenja i teatrologijska analitika o radu Gavelle i Stupice tek će biti značajna za ozbiljna uobličavanja teatrologijske misli o ovim genijima redateljskog štapića.

Pišući o tragovima teatarskog oktobra, o Lunačarskom i njegovom dobu, Pozorištu panike, o realizmu apsurda, zatim o estetici Tadeuša Lomnjickog, o Čehovu kao didaskalosu Predrag Bajčetić razvija fugu teatralijanu prefinjenim stilom!

Bojana Vujadinović, glavna i odgovorna urednica, najzaslužnija je za objavljivanje ove knjige, koja je i dokument i umjetnički analitična radionica.

U našoj književnosti o teatru rijetko dragocjena i nezaobilazna knjiga!