Nagrađivanje Petera Handkea – uvreda i poniženje za žrtve

Izdvajamo

• Više hiljada ljudi bi bili danas živi da su UN/EU izveli svoj glavni mandatski zadatak – zaštitu civila. I umjesto da odgovara za svoju neučinkovitost, EU se nagrađuje najprestižnijom svjetskom nagradom – Nobelovom nagradom za mir, a mi žrtve moradosmo još jednom progutati gorku pilulu poniženja. Gube li internacionalni komiteti kredibilitet? Koliko dugo će se ovo nastavljati? Šta je slijedeća uvreda?

Povezani članci

• Boris Dežulović: Nema više zajebancije
• Srbija-Azerbejdžan: Strateško poltronstvo?
• Ništa od spasa Stojedinice?
• Obilježena godišnjica raspuštanja logora “Heliodrom”
• Tomislav Jakić: TORTURA U IME DEMOKRACIJE?
• VIKTOR IVANČIĆ: ROM IZ VEDRA NEBA

Ilustracija: Šukrija Meholjić

Da li su žiriji znali ko je bio Handke i za šta se zalagao? Zašto se dodjeljuju nagrade ovakvom čovjeku koji podupire jednu opasnu fašističku ideologiju koja je dovela do najstrašnijih događanja u novijoj evropskoj historiji, čovjeku koji ne priznaje Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu niti presude koje dolaze iz ovog suda? Kakve signale šalju Norveška i Švedska u svijet kad nagrađuju i ukazuju čast jednom političkom ekstremu koji se bavi revizijom historijskih činjenica i podupire agresivni i nasilnički nacionalizam? Ovo je veliki čin svjetske sramote, a uvreda i poniženje za žrtve.

Široj svjetskoj javnosti je poznato da je austrijski pisac i dramaturg Peter Handke dobitnik Ibsenove nagrade 2014. za doprinos svjetskoj dramaturgiji i scenskoj umjetnosti, kao i prestižne Nobelove nagrade za književnost 2019.

Nije čudno što su vlastodršci u Srbiji i Republici Srpskoj ovih dana, a to su činili u više navrata i ranije, također dodijelili najveća priznanja ovom njihovom velikom prijatelju, dokazanom fašisti, negatoru genocida i megafonu ultranacionalističkog srpskog ekstremizma. Handke dakle prima brojna nezaslužena priznanja, umjesto da bude osuđen i kažnjen za svoja nedjela – poricanje genocida, otvorenu podršku fašističkoj ideologiji srpskih nacionalista i javnom govoru mržnje.

Ali je u ovom sramnom činu posebno maglovito zašto uvaženi međunarodni komiteti čine neoprostivu grešku procjenjujući Handkeov radni opus neovisno od njegove bezrezervne podrške ratnim zločincima čije su ruke prepune krvi nedužnih ljudi. Zašto žiriji previđaju činjenicu da je Peter Handke imao bliži kontakt sa srpskim ratnim zločincima, bio gost Slobodana Miloševića u njegovoj ratno-zločinačkoj ćeliji u Haagu (2004), držao zapaljivi govor na njegovoj sahrani (2006), u tajnosti posjetio ratnog zločinca Radovana Karadžića na Palama neposredno nakon što je bilo poznato da je bila raspisana potjernica za njim zbog počinjenih ratnih zločina, da je napisao čitav niz kontroverznih članaka i knjiga o ratovima na Balkanu, negirao genocid u Srebrenici i minimizirao srpske ratne aktivnosti punih 20 godina, upoređivao sudbinu Srba sa sudbinom Jevreja, te smatrao da je Srbija žrtva geopolitike Zapada i “muslimanske propagande”? Da li su žiriji znali ko je bio Handke i za šta se zalagao? Zašto se dodjeljuju nagrade ovakvom čovjeku koji podupire jednu opasnu fašističku ideologiju koja je dovela do najstrašnijih događanja u novijoj evropskoj historiji, čovjeku koji ne priznaje Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu niti presude koje dolaze iz ovog suda? Kakve signale šalju Norveška i Švedska u svijet kad nagrađuju i ukazuju čast jednom političkom ekstremu koji se bavi revizijom historijskih činjenica i podupire agresivni i nasilnički nacionalizam? Ovo je veliki čin svjetske sramote, a uvreda i poniženje za žrtve.

Još je u svježem pamćenju da se nešto slično dogodilo kada je Nobel-komitet 2012., vođen Norvežaninom Thorbjørnom Jagland, dodijelio nagradu za mir EU. Ovo se dogodilo uprkos tome što su reprezenti EU bili na licu mjesta i gledali vlastitim očima kako nestaje jedan narod u genocidnom pohodu na Srebrenicu ljeta 1995. u tzv. “UN-sigurnosnoj zoni”. Više hiljada ljudi bi bili danas živi da su UN/EU izveli svoj glavni mandatski zadatak – zaštitu civila. I umjesto da odgovara za svoju neučinkovitost, EU se nagrađuje najprestižnijom svjetskom nagradom – Nobelovom nagradom za mir, a mi žrtve moradosmo još jednom progutati gorku pilulu poniženja. Gube li internacionalni komiteti kredibilitet? Koliko dugo će se ovo nastavljati? Šta je slijedeća uvreda?