Evropa i Balkan – 2017?

Izdvajamo

• Mnogo nam je u BIH, danas, važnije da li je Meša ili Andrić, naš ili njihov, je li Šantić, mostarski, srpski, jugoslavenski ili svjetski pjesnik. Potom će uskrsnuti međunarodni predstavnici koji su i za vrijeme svoje neprikosnovene vladavine u BiH, oličeni u liku i dijelu Visokog predstavnika, prepoznati kao bager reformatori, ili kao donosioci zakona i odluka preko noći i koljena, pa zagovarati demokratiju i savjetovati promjene ustava i objašnjavati značaj Evropske Unije.

Povezani članci

• Halil Džananović: Srebrenica, Sarajevo, Istanbul – Paris
• Pravno do dna
• NIKOLA VUČIĆ: „2021 će biti godina protiv toksične muškosti!“
• Collegium artisticum: Izložba LJILJANE MAJKIĆ “ARCHITOUCH” od 25.08. do15.09.2020.
• Roko Markovina: O VJERNIMA I „PRAVOVJERNIMA“
• Naši „munafici-licemjeri, dvoličnjaci i lukavci„

Ilustracija: novi-svjetski-poredak

Mladi, ali i stari u BiH ne žele i ne mogu živjeti u kantonima i entitetima gdje im znanje i diploma nije mjerilo vrijednosti. Ne žele živjeti tamo gdje je Hag jedino Evropa, a najznačajnija vijest ko je uhapšen i osuđen, ili ako nije, šta se još čeka.

Piše: Milan Račić

Prijeti li Evropskoj uniji razlaz i nestanak?

2017. godina biće obilježena ulaskom Trampa u Bijelu kuću, Tereza Mej će zakoračiti u Bregzit, a u samoj Evropi slijede krupne državničke promjene. U Francuskoj, gotovo izvjesno, pobjeđuje desni predsjednički kandidat, u Austriji će, kako se čini, novi predsjednik postati Norbert Hofer. U Holandiji Gert Vilders iz antiislamske i antievropske Partije slobode obećava da će Holandija opet „biti velika“, slijede izbori i u Njemačkoj, dok sudbina italijanskog premijera zavisi od referenduma o ustavnoj reformi. Svakako, da će najupitnija biti osovina Berlin – Pariz, od čega zavisi i sudbina EU. Ostane li Njemačka sama na čelu EU, opstanak i same unije biće neizvjestan. Izazovi su ogromni: jedan ili novi Bregziti, Rusija, Turska, Tramp, izbjeglice, nedovršeni Balkan i mnogo drugih većih ili manjih problema…

A šta je sa proširenjem i novim balkanskim članicama?

Ako iz EU izlaze najveće poput Engleske, može li se broj nadoknaditi ulaskom novih-manjih i svježe formiranih država sa Balkana koje bi umjesto stabilnosti najvjerovatnije donijele još klimaviju Uniju. Pođimo redom. Od država koje su podnijele zahtjev za članstvo u EU najdalje je otišla Crna Gora sa kojom su otvorena 24 poglavlja i 2 završena. Srbija je sa 4 otvorena poglavlja i bremenom Kosova. Makedonija na startnim pozicijama i nestabilnom unutrašnjom situacijom i na početku pregovora. Kosovo sa nedorečenim i nepriznatim statusom, ne samo od Srbije, nego i još pet zemalja članica EU, tek je potpisalo Sporazum o stabilizaciji, koji još uvijek nije ratifikovan u svakoj članici EU.

A gdje je i šta je tu „da prostiš ta“ moja i tvoja BiH?

Mladi, ali i stari u BiH ne žele i ne mogu živjeti u kantonima i entitetima gdje im znanje i diploma nije mjerilo vrijednosti. Ne žele živjeti tamo gdje je Hag jedino Evropa, a najznačajnija vijest ko je uhapšen i osuđen, ili ako nije, šta se još čeka. U ostanak ih ne mogu uvjeriti isprazne priče o 100.000 novozaposlenih, niti uvjeravanja da će od idućeg ponedeljka, ali ne znamo koje godine, BiH postati najveće gradilište. Do iznemoglosti se, zato, zagovaraju promjene ustava i zakona koje u pravilu završavaju kao neuspio pokušaj u ladicama predlagača. O ustavnim promjenama, bilo BiH, entitetskih ili kantonalnih ustava formirano je bezbroj expertnih radnih grupa, od ambasada do nevladinih organizacija. Potrošeno je mnogo novca, još više vremena i političkih prepucavanja da bi se u jednom entitetu utvrdilo kako je Dejtonski sporazum neophodno mjenjati, a u drugom kako se nisu stekli bilo kakvi uslovi za promjenu postojećeg. Mnogo nam je u BIH, danas, važnije da li je Meša ili Andrić, naš ili njihov, je li Šantić, mostarski, srpski, jugoslavenski ili svjetski pjesnik. Potom će uskrsnuti međunarodni predstavnici koji su i za vrijeme svoje neprikosnovene vladavine u BiH, oličeni u liku i dijelu Visokog predstavnika, prepoznati kao bager reformatori, ili kao donosioci zakona i odluka preko noći i koljena, pa zagovarati demokratiju i savjetovati promjene ustava i objašnjavati značaj Evropske Unije. Zapravo, ti isti, po okončanju mandata dolaze i prodaju jeftinu političku priču šta bi i kako u BiH trebalo činiti i raditi. Istovremeno, dok kod nas zagovaraju univerzalne vrijednosti, EU posebno, njihova zemlja napušta tu istu Uniju, a o ljudskim, izbjegličkim i migrantskim pitanjima razgovaraju isključivo putem zabrana i žičanih ograda. BiH im tako dođe kao poligon ne samo za političke, nego mnogo važnije za ostvarivanje njihove lične i koristi države koju su predstavljali. Ostvareni su tako interesi banaka i kapitala iz zemalja koje su oni doveli i odredili, ugašene su ili marginizovane BiH banke, poljoprivrednicima se na svaki način onemogućava prodaja i proizvodnja domaćeg. Umjesto poticaja za proizvodnju dobiće nalog kako da upakuju krompir koji će, kad bude vrijeme izvozu, dobiti zabranu jer nije certifikovan u institutu koji je još u formiranju. S takvom BiH ne može se iskoračiti ni na Balkan, a u Evropu tek i da ne govorimo. Dok se u BiH očekuje popunjavanje upitnika za EU, što vam dođe kao CV za posao, 540.000 nezaposlenih jednako će čekati na posao kao i država ulazak u EU. No, ovdje se slave prvi koraci i formiranje imaginarnih koordinacijskih tijela i organa koji bi trebalo nakon usaglašavanja dvadesetak unutrašnjih kantonalnih, entitetskih, distrikt i inih organa državu približiti uniji ili, prije će biti, još je više udaljiti i od Evrope i od civilizacije.

U kakvu to i koju Evropsku Uniju hoćemo? Dramski pisac Siniša Kovačević primjećuje da danas postoje dvije različitosti – jedno je država Evropska unija, a drugo Evropa. Unija je prostor, a pogotovo ako si mali – neravnopravan, prostor gdje ti se znoje dlanovi, gdje su milioni birokratskih propisa i nametanja, gdje državama naređuju šta moraju, a šta ne moraju raditi. Kovačević, s pravom, upoređuje Moskvu i Kominternu iz pedesetih, na jednoj i Berlin i Brisel na drugoj strani iz ovih godina, gdje važi princip „veži konja gdje ti gazda kaže“. Istovremeno, prave evropske tekovine i vrijednosti su nešto sasvim drugo i prihvatljivo. Školovanje, znanje, Mančester junajted, sindikalni pokreti i dodao bih, donedavno, ljudska i manjinska prava.

Dodaju li se ovome tzv. alternativni „B“ planovi za prijem balkanskih država u paketu i po ubrzanoj proceduri, situacija postaje još komplikovanija i gura ka većoj neizvjesnosti. Sve da se ovaj projekat i ostvari zemlje Balkana bi tako postale članice drugog reda, uz za njih i njihove vođe posebno, privilegiju dobijanja novca iz evropskih fondova. No, na ovom pitanju koplja se lome i u samoj Evropi. Da li bi to poremetilo odnose unutar same EU, kao i da li bi to bilo američko ili evropsko prisajedinjenje država Balkana? Sve ovo, s posebnom pažnjom i povećanim uticajem posmatra Rusija i nekome stariji brat, odnosno polubrat – Putin, nekima i vojni neprijatelj na čije granice kane poslati tek probeharalu sopstvenu vojsku.

U takvoj Evropi i na takvom Balkanu završavamo 2016.godinu, pa neka Vam je „Srećna Nova 2017. – i evropska i balkanska godina“.