ZDRUŽENI PROTIV BOSNE – EPIZODA DRUGA

Povezani članci

• SEIZ IVO MIKULIĆ-drugi dio
• Sluđena podizborna BiH
• Mustafa Spahić: Dodikov juriš na šesnaesterac BiH
• Nasiha Pozder: Naša stranka će zatvoriti deponiju Šišeta
• Dežulović: Konačni dokaz da mitska zemlja Bosna i Hercegovina nije bila izmišljena i da je zaista postojala
• Act now to prevent war in Bosnia and Herzegovina!

Foto: Tanjug

BiH ni nakon četvrt stoljeća nije zaživila kao suverena i samostalna država. Namjerno se ova država drži od susjeda u stanju permanentne krize i neostvarenosti. I ova je samo s tim ciljem i svrhom, što duže proizvoditi krize i blokade, pa će valjda već jednom nestati.

Srbija skoro po istom scenariju o navodnoj ugroženosti Srba, kao i devedesetih prošlog vijeka, postaje faktor nestabilnosti i prijetnja miru na Balkanu. Udare vrši, sad već na suverene države, svim raspoloživim političkim i diplomatskim sredstvima, kojima pridodaje i otvoreno negiranje suvereniteta. Primjeri su svježi. Preko svojih ispostava za podsticanje nemira traži poništavanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori i odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, kojom je osporen dio Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS-a.

Mene čudi čuđenje političara iz BiH, koji se još predstavljaju i kao veliki zaštitnici BiH, kako su iz Srbije očekivali veću osudu onoga što se radi u ovoj državi na njenom urušavanju. To je kao da od piromana očekuješ da budu vatrogasci. Kao da su im iznevjerena očekivanja od preobučenih radikala, koji su devedesetih BiH uništavali oružanom agresijom, da je danas brane političkim sredstvima. Ne vjerujem da  se mogu ponoviti “političke bitke, koje mogu biti i oružane”, jer nema veoma važnih ondašnjih činilaca, nosilaca agresije na susjedne države, ali je nepisano pravilo u istoriji da su svi ratovi i agresije uvijek počinjali političkim sukobima i anatemama onih drugih, posebno kad se uruši najviši normativni akt Ustav jedne države.

Da bi i ozvaničio ponovnu ugroženost Srba šef Srbije Vučić je u Beogradu 15. februara 2020. organizovao  sastanak sa predstavnicima Srba iz regije, kome je prisustvovao je i predstavnik nekakve stranke Prave Crne Gore, kao i prave BiH, valjda one po zamislima ratnih zločinaca Karadžića i Krajišnika, “srpske Bosne i Hercegovine”. Farsa o tome ko vuče ratnohuškačke poteze bila bi samo komična, da sobom ne nosi mogućnost tragičnih posljedica. Igrokaz se završava baš kao u kakvoj mizernoj predstavi da kreator novih kriza i nestabilnosti kao moli ovoga, uspetog na dvije zadnje noge, da političku borbu ograniči na “institucionalnu i demokratsku”, kako bi Srbija bila faktor mira a ne balkanske nestabilnosti.

Najava predstavnika Srba o izlasku iz institucija BiH, nakon najnovije odluke Ustavnog suda BiH, kojom je osporen dio Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS-a, nije prva prijetnja o napuštanju i potpunoj blokadi države, niti prvi slučaj nepoštivanja najviših zakona ove države ali, po jačini udara i najavi otcjepljenja entiteta od BiH jeste najznačajniji i dugo pripreman. Kako kaže Kasim Trnka, ekspert Ustavnog prava, ovo ima sve elemente državnog udara. U biti najnovijeg udara na BiH i njen kakav-takav ustavni poredak nije pitanje samo urušavanja države BiH, nepoštivanja i kršenja zakona ove države, već i namjera da se za duži period skrene pažnja sa nepoštivanja i neprovođenja odluka međunarodnih sudova o ulozi Srbije u počinjenom genocidu u BiH. Ovdje se ne krši samo Ustav BiH, već i mnogi pravni akti međunarodnog prava i ne poštuju se međunarodni sudovi.

Zašto toliko smetaju troje stranih sudija u Ustavnom sudu BiH!? Zato što umjesto njih ne sjede potkovani Tegeltije, čime bi se mogao izbiti i posljednji temeljni kamen i ovakve invalid-dejton-države. Izvrnutu logiku i neistinu da se izbacivanjem stranih sudija želi postići potpuni suverenitet BiH, čime se navodno pravda ovaj posljednji i najteži napad na državu, može se opovrgnuti prostim pitanjima; a zar nije narušavanje suvereniteta kad po BiH vršljaju najviši dužnosnici i Srbije i Hrvatske, bez ikakvih državničkih protokola i isključivo po teritorijama za koje misle da su njihova tekovina iz agresije na BiH. Zar nije narušavanje suvereniteta BiH kad Čović usred Beograda zagrakta da “u BiH ne postoji niti jedno pitanje koje neće biti rješavano u dogovoru sa susjedima Hrvatskom i Srbijom”. Zar se ne osporava suverenitet kad ruski ambasador u BiH na sjednicama PIC-a uvijek ima izdvojeno mišljenje o odlukama kojima se potvrđuje i dio suvereniteta BiH priznat i po Dejtonu, da bi barem malo prodisala kao država itd. itd.

Krila najnovijem zagovoru uništenja BiH sa Istoka svakako je dao Dragan Čović, sa svježim porukama od nikog drugog do predsjednice Vijeća Federacije Federalne skupštine Rusije Valentine Matvijenko, koju je nedavno posjetio, kako se čini, kao Dodikov izaslanik za dobijanje podrške rušenju BiH. Od iste one koja je rekla 2018. da je u BiH bio građanski rat, da treba otjerati OHR, da vlast treba podijeliti na dva entiteta, da pravosuđe treba restruktuirati po zamislima razbijača BiH. Na brzom sastanku Čovićevog podnošenja izvještaja Dodiku, ovaj mu je vrlo zahvalno ispravio Matvijenkinu poruku; “vlast treba dijeliti na tri entiteta”, jer ko bi mogao biti veći zaštitnik prava Hrvata od ovog, koji je zaslužan što su skoro potpuno nestali iz “njegovog” entiteta.

Na BiH se i danas nasrće sa istim idejama i zamislima kakve su ostvarivane devedesetih. Istina se mora uvijek znati i ponavljati. Herceg Bosna, ona koju se ponovo zagovara združeno sa istomišljenicima sa druge strane, utemeljivana je na zločinu. Republika Srpska je ostvarena na zločinu. Njima BiH nije ništa dužna, ali ove tvorevine jesu njoj. Mrtve nikad ne mogu vratiti, ali mnogošta drugo mogu.

BiH ni nakon četvrt stoljeća nije zaživila kao suverena i samostalna država. Namjerno se ova država drži od susjeda u stanju permanentne krize i neostvarenosti. I ova je samo s tim ciljem i svrhom, što duže proizvoditi krize i blokade, pa će valjda već jednom nestati. Odgovornost SAD i EU u ovome je velika, jer su joj same nametnule ovakvo uređenje, priznajući rezultate ostvarene zločinom i genocidom. One imaju obavezu da ovo isprave i da ne dozvole razbuktavanje novih nemira na evropskom prostoru. Može se samo začepiti oba uha pa ne čuti u retorici ovdašnjih političara i elemente rasizma i neofašizma, a društvenu bolest kad poprimi obilježja epidemije, kao što se javlja u prirodnom svijetu, teško je zaustaviti bez velikih katastrofa.