Slike realnosti u ovom turbulentnom i nakaradnom vremenu

Slike realnosti u ovom turbulentnom i nakaradnom vremenu

Uvijek kada čujem ponešto loše za ovaj veliki termo- energetski gigant, Termoelektranu i Rudnik u Gacku, srce me zaboli. Emocije i prisjećanja, da sam punih 8. godina, kao tehnički direktor, ugradio svoje znanje i stručnu energiju, u njenu izgradnju i ostvarenjem proizvodnje tako potrebne električne energije.

U tim dobrim vremenima, kao stručnjak, koji je gradio i Aluminijski kombinat, kao veoma obrazovano lice elektrotehničke struke, često sam i maštao da će ovdje proizvodena količine električne energije, od 1.650 GWh, godišnje proizvodnje, biti dovoljna za snabdjevanje ovoga mostarskog giganta.

Nažalost, poslije agresije sa istoka a docnije i sa zapada, moji snovi su se poput sapunica raspršili u nepovrat.

Udarili su nacionalistički- četnički elementi i na objekat i na dobro građanstvo Gacka i okoline, protjerali su, mnoge ubili, naše divne komšije Bošnjake, vične i sposobne, izuzetnog intelektualnog potencijala i mnoge visoko obrazovane kadrove, koji su bili i spremni uspješno voditi proizvodnju u ovome objektu.


Termoelektrana Gacko od 300 MW sa rudnikom i Aluminijski kombinat u Mostaru

Evo danas kako se to može čuti i vidjeti, diktator i nemilosrdni „autentični„ ili čistokrvni srbenda, guslar iz Laktaša, u ovaj gigant nerazumno udomljuje svoje stado poslušnika, kao potencijalne glasače, ne mareći na rezultate poslovanja i kadrovsku osposobljenost.

Kako je to zapisao, poznati novinar iz RS-a, Nebojša Vukanović:

„Termoelektrana Gacko je pred izdisajem, a u nekad najvećem proizvođaču struje u Srpskoj vlada potpuna anarhija. U toku je kapitalni remont turbine i postrojenja, a iako je proizvodnja obustavljena, a više stotina zaposlenih je višak, prije nekoliko dana primljeno je novih 30-ak aktivista SNSD-a, socijalista i Ujedinjene Srpske.
Početak remonta je potvrdio da sam bio u pravu kada sam upozoravao na njegovu hitnost, jer je turbina bila u veoma lošem, predhavarijskom stanju, i u toku je njen remont u saradnji sa stručnjacima iz Rusije, koji će jedan dio turbine potpuno zamijeniti a drugi reparirati„. /završen citat /

Dakle, ništa neobično, jer nam i drugo moje „novorođenče„ ili životno, radno i stručno djelo koje sam gradio sa izuzetnom ljubavlju, voljom i željama, tzv. Aluminijski kombinat u Mostaru, doživljava istu ili sličnu okupaciju od strane nacionalističkih- ustaških elemenata.

Da ironija života, na ovim prostorima bude i slična igrokazu, veliko srpskih i veliko hrvatskih vampira i idiota, dva velika proizvodna i veoma uspješna ekonomska giganta, u crno su zavijena, uslijed neviđenog zla, nacionalističkih hordi, sa istoka i zapada, zadojeni ubilačkom, nacionalističkom i profašističkom diskriminiranom ideologijom.

Nikakvo čudo nije, da su četnici iz Gacka protjerali sve Bošnjake uz poneko ubistvo, ali su ustaše iz Aluminija protjerali i preko 1.ooo radnika srpske nacionalnosti.
Nije bez razloga ovaj „hercegovački div„ kako su ga ustaše, često lažno prestavljale u mnogim njihovim medijima, posrnuo i pao na koljena „hercegovačkog patuljka„ sa silnim gubicima, od preko 400 miliona maraka.

Dakle, dva velika jarana, kriminalna blizanca, guslar iz Laktaša, Milorad Dodik i orguljaš iz Mostarskih bara, Dragan Čović, sa izvorišta ovih nekada veoma uspješnih proizvodnih giganata, mogli su nesmetano da crpe i preostala finansijska sredstva, da imaju bazu svoje glasačke nacionalističke svite i da totalno uruše državni kapital, koji je omogućio i gradnju ovih giganata.

Koga li to, da li može nekoga, u ovoj urušenoj državi, bez pravnoga sistema, da zainteresuje i da osujeti kriminalnu najezdu čimbenika iz HDZ-a i „dodikovaca„ iz SNSD-a, kao i njihovih poltrona u nekim drugim strankama.

Dokle će nam orkestar guslara i orguljaša svirati njihove borbeno- agresorske pjesme, od Blajburškog i Gatačkog polja, preko Ravnogorskog gorja, do mostarske kotline i hacijende, nesuđenog „čistokrvnog„ Hrvata za Predsjedništvo, naše nam domovine, Bosne i Hercegovine.

Neka ova moja inžinjerska djela, kao stručnjaka i čovjeka graditelja, sa ljubavlju, znanjem i voljom, zajedničkog suživota svih ostalih i različitih, ostanu kao moja sjena i podsjećanje mlađim generacijama, samo sa istinom uz udruženi zločinački poduhvat, jarana i njihovih ideoloških nakaradnih zabluda.

Uz podsjećanja na ove dane o9. maja inih godina, pobjede nad fašizmom, ostalo mi je da uzviknem i sljedeće:

Živjeti će ovaj narod! Smrt fašizmu i sloboda narodu!