Puca brana od 180 miliona maraka!

Povezani članci

• Pazi, Veliki Brat te gleda
• Mišo Marić: BILO JE VIŠE OD IGRE
• Treba li nam bogata država?
• Parlamentarci Dodikove stranke traže da se poništi zabrana negiranja genocida
• Reakcija – Nedopustivo ugrožavanje vladavine prava i rada Tužilaštva
• Igor Mandić: Hrvatska je promašen projekt šovinističkih elita

Broj ljudskih žrtava i materijalna šteta katastrofalnih poplava koje su zadesile Republiku Srpsku 2010. i 2014. godine, koja je procijenjena na 1,5 milijardi KM, bili bi znatno manji da su odgovorni reagovali na vrijeme, a institucije ispunile „hitne“ mjere koje su same utvrdile. Ne samo da niko zbog toga nije odgovarao, već realizacija „hitnih“ mjera na odbrani od poplava ni nakon devet godina nije završena, pokazuje istraživanje portala CAPITAL.

Više od 131 milion maraka štete pričinile su poplave u Republici Srpskoj tokom 2010. godine. Vlada Republike Srpske zaključila je tada da je neophodno preduzeti hitne mjere da se slična situacija ne bi ponovila.

Bilo je jasno da su decenije nebrige i nedovoljna ulaganja u sistem odbrane od poplava učinili svoje. Utvrđene su 134 mjere koje je neophodno provesti na nasipima, kanalima, crpnim stanicama i drugoj infrastrukturi.

To je trebalo da obezbijedi bolju zaštitu stanovništva od poplava i to na području Prijedora, Bijeljine, Kozarske Dubice, Novog Grada, Kostajnice, Gradiške, Čelinca, Prnjavora, Laktaša, Srpca, Dervente, Broda, Modriče, Teslića, Šamca, Bratunca i Istočne Ilidže. Posebno kritična tačka bila je Bijeljina gdje nije postojala zaštita od rijeke Drine.

Počeli su pregovori sa predstavnicima Evropske investicione banke (EIB) o kreditu (55 miliona evra) kojim bi zakrpili rupe sistema odbrane od poplava. Ime projekta pokazivalo je suštinu – „Hitne mjere pomoći i zaštite od poplava“. Dodatni kredit dogovoren je sa Svjetskom bankom (13,8 miliona dolara) kojim bi bila riješena kritična tačka – drinski nasip kod Bijeljine.

Nakon četiri godine još hitnih mjera 

Da „hitno“ u ovom slučajno ne znači i „brzo“, potvrđeno je četiri godine kasnije. Samo tri dana nakon konačnog potpisivanja ugovora za kredit Svjetske banke u maju 2014. godine Banja Luka, Čelinac, Prijedor i Doboj su poplavljeni, a potom i Šamac, Modriča, Derventa i ponovo Bijeljina. U Bijeljini je savski nasip završen tek nedavno.

Članovi Anketnog odbora Narodne skupštine Republike Srpske, koji je formiran u julu 2014. godine, interesovali su se za taj nasip u Bijeljini, jer je te godine na nekoliko mjesta pukao pod ogromnim pritiskom vode.

„Član Odbora je pitao zašto nije bio rekonstruisan savski nasip u Batkoviću i Rači. To je bio jedan od glavnih uzroka plavljenja Batkovića, Ostojićeva, Broca, Velina sela i Balatuna.Odgovor je bio da je 15 dana dijelilo od potpisivanja ugovora za Savski nasip na Rači. Prije provedene procedure i saglasnosti Evropske investicione banke nijedan projekat nije mogao niti može početi da se radi“, navodi se u Izvještaju Anketnog odbora.

Radiša Ilić iz bijeljinske Mjesne zajednice Balatun za portal CAPITAL kaže da neće biti sasvim bezbjedni dok ne bude završen i drinski nasip.

„Mi samo očekujemo da ne pada mnogo i da nas ne potopi. Eto, to je to. A o tim zaštitama… To se priča godinama i vrlo malo se  realizuje. I mi smo to bili dobili. Nešto je stopirano. Rađen je projekat i dva-tri puta je mijenjan“, objašnjava Ilić.

I u resornom Ministarstvu kažu da su radovi na drinskom nasipu zakasnili zbog čekanja na potpisivanje ugovora, neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, izrade projektne dokumentacije. U međuvremenu su morali i da mijenjaju projekat za koji su obezbijedili kredit Svjetske banke u iznosu od 13,8 miliona dolara.

„Nasip koji se gradi štitiće područje od voda ranga pojave 1/100, a vode  koje su se desile 2010. i 2014. godine su bile manjeg ranga pojave. To znači da vode ovog ranga pojave nakon izgradnje nasipa neće nanositi štete“, saopštili su iz Ministarstva za CAPITAL uz napomenu da se katastrofa iz maja 2014. godine u Bijeljini nije mogla izbjeći.

„Nažalost, nasip nije mogao biti izgrađen do poplavnih voda 2014. godina zato što su sredstva bila operativna od 21. maja 2015. godine“, pravdali su iz Ministarstva.

U majskim poplavama 2014. godine u BiH poginulo je 23 troje ljudi (19 u Republici Srpskoj). Šteta je procijenjena na dvije milijarde evra, a broj neophodnih mjera u okviru projekta „Hitne mjere pomoći i zaštite od poplava“ u RS povećao se na 144. Resorno Ministarstvo je na spisak područja za hitne mjere zaštite i pomoći od poplava dodalo i Banju Luku, Doboj, Šekoviće, Rogaticu i Pale.

Niko nije odgovoran

Anketni odbor Narodne skupštine RS trebalo je da ispita i da li su institucije, prije svega Vlada RS, adekvatno reagovale i da li je šteta mogla da bude manja nakon poplava u maju 2014. godine.

Izvještaj Anketnog odbora usvojen je tek dvije godine kasnije i u tom dokumentu se navodi da je Vlada učinila sve što se moglo učiniti u maju 2014. godine, iako je članove odbora interesovalo i zašto je do 2014. godine počelo provođenje samo nekoliko mjera iz projekta „Hitne mjere pomoći i zaštite od poplava“ iz 2010. godine.

„Predstavnik MPŠV je rekao da je 2011. godine izvršeno pregovaranje, 2012. godine je ratifikovano u Skupštini, a da su sredstva postala operativna od polovine 2012. godine. Od polovine 2012. do kraja 2013. godine nije realizovan nijedan projekat. Počelo se 2013. godine, a početkom 2014. godine u realizaciji projekata u koje se ušlo bili su problemi zbog poplava na Križevcu u Bratuncu, na Vispaču, na Dašnici, na Janjici, na Miloševcu i u Prijedoru. Izgubljeno je godinu i po dana zbog nedostatka projektne dokumentacije. Evropska komisija je odredila Konsultantsku kuću i dala tehničku pomoć od 3,5 miliona evra. Pristupilo se izradi projektne dokumentacije i prvi projekti su bili 2013. godine. To je jedini razlog zašto je u navedenom periodu realizovan mali broj projekata“, pojašnjeno je u Izvještaju Anketnog odbora.

Navodi se i da je Republički hidrometeorološki zavod obavijestio Republičku upravu Civilne zaštite 12. maja 2014. godine da se očekuje velika količina padavina i da budu spremni za poplave. Civilna zaštita je informaciju prenijela lokalnim zajednicama. Neke od njih, poput Doboja i Šamca, pripremale su se za poplave ojačavanjem i gradnjom privremenih nasipa, mada to nije pomoglo. Ispostavilo se da u pojednim gradovima i opštinama nije samo sistem odbrane od poplava bio zapostavljen, već i sistem za uzbunjivanje.

„Sistem za uzbunjivanje u Bijeljini nije aktiviran, jer po procjeni gradskog štaba nije bilo potrebe za tim. Jedan od razloga je i taj što su od šest električnih sirena tri u funkciji, a ostale tri nisu, kao i jedna pneumatska. Obavještavanje stanovništva je išlo putem medija, a obavještavanje i uzbunjivanje na evakuacionom području uz savski nasip vršeno je putem medija i obilaskom terena s megafonom“, navodi se u Izvještaju Anketnog odbora.

Stanovništvo u Bijeljini je, prema tome, obavještavano putem medija, a koliko su ta obavještenja bila blagovremena pokazuje i to da su nadležne službe nakon pucanja nasipa na Savi i plavljenja Balatuna, Velinog Sela i Brodca prikupile osam tona leševa uginule stoke koju mještani tih sela nisu uspjeli da evakuišu.

Analizom dešavanja u maju 2014. godine. osim Anketnog odbora Narodne skupštine, bavile su se i nevladine organizacije. Uglavnom se svi slažu da poplave niko nije mogao da spriječi, ali da su se mogli spasiti životi i umanjiti šteta. U analizi, koju su godinu dana nakon poplava objavili Centri civilnih inicijativa, jasno je da su za žrtve i ogromnu štetu odgovorni svi nivoi vlasti baš zato što u ranijem periodu nisu uradili ništa za prevenciju poplava niti za nabavku sredstava koja bi poslužila za spašavanje i zaštitu građana. Sredstva za te svrhe vlasti su, kako se navodi, trošila na sebe.

„Zbog finansijske krize i budžetskih deficita po svim nivoima vlasti entitetska i kantonalne vlade su donosile odluke kojim su pozajmljivale sredstva od naknada za zaštitu od prirodnih nesreća koristeći ih za popravak budžetske likvidnosti. Nenamjenskim trošenjem se mogu smatrati i kreditna zaduživanja iz prethodnih godina, koja su u najvećem obimu trošena na očuvanje visoke javne potrošnje, ali ne i za jačanje prevencije i zaštitu života građana i njihovih dobara. Da su krediti utrošeni mudrije i racionalnije, procijenjene štete koje su nastale kao posljedica poplava i klizišta u iznosu od 3,89 milijardi KM bi zasigurno bile manje“, navodi se u analizi CCI.

Ulaganjima u prevenciju poplava u periodu od 2011. do 2014. godine bavila se i Glavna služba za reviziju RS 2015. godine. U Izvještaju revizije učinka prevencije poplava naveli su da su kasno usvojeni dokumenti potrebni za planiranje i organizaciju prevencije poplava. Takođe su utvrdili da je novac namijenjen za sektor voda često preusmjeravan na druge stavke, a da niko nije pratio trošenje.

Poplava (novih) kredita

Nakon majskih poplava počinje da stiže novac sa svih strana – prvo za pomoć stanovništvu i sanaciju štete, a zatim i za jačanje sistema odbrane od poplava. U Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva RS kažu da je uloženo oko 180 miliona KM u te svrhe. Najveći dio tog iznosa su krediti iz 2010. godine

„Kreditna sredstva su od EIB-a i Svjetska banka, a Vlada Republike Srpske je obezbijedila dio sredstava iz Fonda solidarnosti u vrijednosti od 20 miliona KM i Evropska Komisija iz IPA sredstava 19,8 miliona KM“, odgovorili su nam iz resornog Ministarstva.

Svjetska banka je nakon majskih poplava obezbijedila još jedan kredit za BiH (100 miliona KM), kao i MMF (187 miliona KM), ali nije bilo dogovora entitetskih vlada kako bi kredit MMF odmah bio operativan. UNDP je pokrenuo nekoliko projekata vrijednih oko 50 miliona evra koji još nisu završeni. Za BiH je obezbijeđeno još 810 miliona evra na Donatorskoj konferenciji održanoj u julu 2014. godine, ali se i tu najvećim dijelom radi o povoljnom kreditu.

Nekako s proljeća…

Poslije poplava u proljeće 2014. godine situacija se popravila što se tiče planiranja, organizacije, ali i nabavke opreme za pripadnike Civilne zaštite. To, ipak, nije spriječilo nove poplave.

Posljednje, ponovo proljećne, pogodile su područje Kozarske Dubice, Gradiške i Srpca u martu 2018. godine, odnosno dio savskog nasipa koji je takođe bio predviđen za rekonstrukciju još 2010. godine.

I u Gradišci i u Kozarskoj Dubici Civilna zaštita, osim pomoći poplavljenom stanovništvu, morala je da radi i na krpljenju nasipa koji su stalno propuštali vodu. Naročito opasno je bilo u Mlinaricama kod Kozarske Dubice, gdje je dio nasipa natopljen vodom nestao u klizištu, pa su u pomoć helikopterima morali da dođu pripadnici Oružanih snaga BiH kako bi Civilna zaštita i stanovništvo, koje im je pomagalo u sanaciji nasipa, dobilo bitku sa vremenom.

U Srpcu među poplavljenim domaćinstvima bilo je i onih u branjenom području, koji nisu dobili nikakvu naknadu štete ni za poplave 2014. godine.

„Tu su dolazili njih nekoliko i napravili mi procjenu štete. E, kad su me pozvali da dođem, da se potpišem, s tim da će biti prije ta novčana donacija. Međutim, ja sam otišao, potpisao se. Meni niko nije dao tih novaca da ja to svoje saniram.“, kazao je mještanin sela Korovi kod Srpca.

Kreditirani radovi na sanaciji i izgradnji novih nasipa i ostale infrastrukture za odbranu od poplava trajaće još godinama. Novoizabrani resorni ministar Boris Pašalić prve sastanke na novoj funkciji posvetio je upravo sanaciji i izgradnji nasipa. Nakon nedavno održanog sastanka sa gradonačelnikom Bijeljine Mićom Mićićem i predstavnicima Javnog preduzeća „Vode Srpske“ saopštio je da je potrebno učiniti sve kako bi drinski nasip u Bijeljini bio završen do kraja ove godine, a da će za završetak sanacije savskog biti potrebne bar još dvije.

“Do sada je realizovano oko 50 projekata, čija je vrijednost oko 60 miliona KM, i mi ćemo u narednih nekoliko godina završiti te aktivnosti, procjena je u naredne dvije godine. Tada ćemo imati potpuno rekonstruisan savski nasip, rekonstruisane crpne stanice, još neke vodotokove, odnosno obaloutvrde širom Srpske”, rekao je Pašalić.

Kad je riječ o crpnim stanicama, planirana je obnova njih 19 u okviru kredita EIB.

Početkom oktobra odobren je i novi – dodatnih 19 miliona evra Evropske investicione banke i to za područja gdje do sada nije bilo adekvatne infrastrukture za odbranu od poplava.

Građani koji žive u blizini rijeka dočekuju još jedno proljeće u nadi da će ovog puta ukoliko dođe do četvrtih, „stogodišnjih“ kiša u poslednjoj deceniji, sve što je uloženo i izgrađeno imati efekta.

Čekaju i petu godišnjicu najvećih poplava iz 2014. godinu za koje niko nije odgovarao, uz i dalje aktivne projekte UNDP-a za obnovu poplavljenih domaćinstava, bolje opremljenu Civilnu zaštitu, ali bez Robnih rezervi.

capital.ba

*Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)