Otvoreno pismo mojim sunarodnjacima u RS!

Povezani članci

• Jovan Divjak: Mržnja je problem, i strah od drugog
• EMOTIKONI U VIBERU: Moraš svaku svoju kost donijeti iz smrti
• U domu i u srcu hraniteljice Adile: Poteškoće ne stanuju ovdje
• Koalicija “Prvi mart”: Isticanje zastava RBiH nije nelegalno u entitetu RS
• Presuda protiv Holandije će izazvati domino efekt
• Milanović: Ja od Čovića ovog trenutka ne mogu očekivati više

Skidajte SNSD sa vlasti !

Bosna i Hercegovina je naša otadžbina i sa njom samo možemo svi zajedno u Evropu. Već odavno nam je poručio, ne samo naš već i svjetski pisac za koga se mnogi i otimaju, Aleksa Šantić / „Moja otadžbina„ / poručuje:

„Ne plačem samo s bolom svoga srca

  Rad zemlje ove uboge i gole;

  Mene sve rane moga roda bole,

 I moja duša s njim pati i grca.„

Isto tako, naš Aleksa u svojoj pjesmi „Zaboravimo„ / prije 102 godine napisana / dalje poručuje:

Zaboravimo slike prošlih dana,
Kad nismo znali da smo pleme isto,
Kad je u ruci ljut jatagan blistô
Poprskan krvlju bratovljevih rana.

Zaboravimo da smo bojem dugim
Ognjišta svoja potkopali sami,
Sa svoje mržnje ostali u tami
I svoje glave spustili pred drugim.

Zaboravimo! Jedna nam je mati –
Jedno smo stablo a sa jedne grude,
Pa nek nam jedna i misao bude
Što će nam srcu nove snage dati.

Uz tvrda rala nek sa njiva naši’
Odjekne pjesma jaka kô val brzi,
Pjesma mirenja koju tuđin mrzi
I kao sova sunca nje se plaši.

Posijmo sjeme, a da zdravo bude,
I bog će svoga blagoslova dati,
I jednog dana svijeh će nas zvati
Da zlatnom žetvom nagradi nam trude.

Gle, svako stablo granama se brani
Kad dođe vjetar da mu trga žile,
Pa bud’mo i mi obrana i sile
Zemlji otaca što nas hljebom hrani.

U njoj su divne šume i zahlađa,
Njene su rijeke kao nebo plave,
Njena su polja puna svake trave,
A zdrava loza slatkim plodom rađa.

Živimo za nju! Bog nas njojzi dade,
Pa, ako nam je svoja majka draga,
Budimo braća da budemo snaga
I svome dobru sazidamo zgrade.

Što da nas vjere na zlu mržnju gone
Kad naša srca jednom vatrom biju?
Kad naše majke pokraj čeda bdiju
Zar jednu pjesmu ne pjevaju one?

Jednog smo stabla ogranci i grana,
Pa ne pitajmo ko je vjere koje;
Mi ćemo učit jevanđelje svoje,
A vi se svoga držite korana.

Zaboravimo! Jedna nam je mati –
Jedna nas zemlja jednim hljebom hrani,
Pa neka brata brat rođeni brani,
I bog i alah dobra će nam dati.

Ne zaboravite, da svaki vaš sunarodnjak u Federaciji, kao i ostali građani naše komšije i susjedi samo žele da vide i da u njoj žive, kao jednu i jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu.Ona ima sve uslove i dar Božiji, sa svojim ljepotama, šumama, rijekama i plodnom zemljom, obasjana suncem, sa svojim prirodnim resursima da se mirne duše svrsta u red takvih evropskih zemalja, ali zašto to nije tako, ko je i šta sputava u tome, pitanje je i za vas!

Zašto je ova zemlja postala uboga i gola, da li je to „seljačko- opančarska„ politika, vašega neslućenoga Vožda iz Laktaša, guslara i pjevača, narcisoidnoga i umišljenoga gospodara svekolikoga srpstva na ovim prostorima, poput čelnoga ovna sa zvonom  priziva i opomena, kako bi svoje stado utjerao u torove,radi vječnoga prebivališta i poslušnoga ćutanja.

Zašto je on, uz blagoslov i svoga Vladike Grigorija, prozvao i nazvao svoje sunarodnjake iz Federacije, kao „rezervni Srbi„ ili nesrbi i na taj način nastojao i sebi „krunisati„ jednu siluetu ili mračnu veličinu ekskluzivnoga predstavnika svih građana srpskoga roda. Umislio je, zabrazdio je i unio je razdor ne samo među nama sunarodnjacima, ma gdje živjeli, već je zasijao sjeme mržnje i uporno ga zalijeva svojim opasnim i gnusnim retoričkim izjavama, kao nebuloze i sulude misli, kao da se osjetio kao Luj XIV i samo što nije povikao „Da, ja sam država i predstavnik svih Srba„. Uostalom, imao je od koga učiti iz prošlosti od svoga velikoga Vožda sa Gazihmestana i sadašnjega pajdaša i sličnoga predstavnika „svih Hrvata„ lucidnoga i ostrašćenoga nacionalističkoga „čimbenika„ Dragana Čovića iz mostarskih Bara.

Kome su više potrebne takve cirkusne predstave sa klovnovima u njihovom liku i sa njihovom retorikom  i kome je ova zemlja istinski postala tijesna i pretjesna za normalan suživot svih njezinih građana i naroda.Teško je shvatiti i prihvatiti i takve budalaštine, o tobožnjem ocjepljenju i slično tome, iako niti jednoga trenutka ne bi požalili da taj umišljeni „vožd„ i njegove pristalice i istomišljenici istoga trena napuste nas, ali ovu zemlju niti mogu  niti će iko ikada moći otuđiti i ponijeti sa sobom. Mića iz Laktaša moraće shvatiti, ali će biti kasno, da prije polaska i odlaska na Dedinje ili na Krim ili… treba dobro očistiti zemlju  i blato sa svojih opanaka, zaboraviti svoje gusle i sviralu zadjenuti za pojas, kleknuti i poljubiti rodnu zemlju i reći Zbogom zemljo majko, sa izvinjenjem što je učinio golom i ubogom, što je bio zloban i omrznut u svome narodu i tako nemilosrdan i zločest prema svojim komšijama i susjedima.

Zaista je i krajnje vrijeme da skinete sa vlasti  SNSD i njihovoga „vožda„  guslara i pjevača Miću iz Laktaša.

Trezveno i umno učinite vaše zajedništvo, na platformi zajedničkoga suživota u cijeloj našoj Bosni i Hercegovini, sa ljubavlju, tolerancijom i uzajamnoga poštovanja i svih naših različitosti i naših vrijednosti, kao dva entiteta i postojeće teritorijalne jedinice određene Dejtonom, sve do našega zajedničkoga i konačnoga Ustavnoga rješenja uz uzajamno poštovanje, konsenzus i ravnopravnost i građana i naroda, u cilju boljega i efikasnijega administrativnoga ustroja zemlje i njenoga ekonomskoga i svakoga drugoga prosperiteta, tako nam nužnoga i potrebnoga.

Zato i vas dva Mladena, Dragane,Milanko, Jovane, Zdravko, Tihomire, Nikola, Željko i drugi koji vam se priključe, samo naprijed, držimo vam palčeve i želimo sreću i istinski uspjeh na bržem putu za Evropu.

Svakako ćemo vam se pridružiti i sa našim akcijama i željama, da i mi naše „grobare, kriminalce i lopove„ iz postojeće vlasti raskrinkamo i sa listopadom otuđimo sa našim kontejnerima komunalne djelatnosti na trajna odlagališta otpadi, jer nam je narod i građani podjednako ogolio do kože i osiromašio do nužnih kontejnera za otpatke. Ukoliko nam ova zajednička bijeda i siromaštvo, kod građana iz stomaka udari i promjeni memorije i osjećanja ka boljem  u našim glavama i zajednički na vrijeme mijenjamo naše upravljačke i odlučujuće čipove u sopstvenim glavama, nadati se boljem i sadržajnijem stanju, standardu i cjelokupnom životu i nas i naših budućih generacija. 

Mojim sugrađanima iz Republike Srpske želim zajedništvo i uspjeh na bržem putu za Evropu, a to samo složno može i vaš zajednički savez stranaka i nevladinih organizacija da učini.

Mr Milan Jovičić