NASILJE NAD RANKOM MIŠIĆ: Vlast udara, a opozicija nijemo posmatra

Dešavanja u i oko Narodne skupštine Republike Srpske 28. decembra na kojoj se raspravljalo  o reformskom Zakonu o radu i novom, represivnom Zakonu o policiji potvrdila su svu političku izopačenost vladajuće kaste, ali i svu impotentnost opozicionog bloka, koji, čast izuzecima, nije pokazao ni najmanji otpor spram brutalnog političkog i fizičkog nasilja koje su sproveli podanici Milorada Dodika.
Krenimo redom.

OBRAČUN SA RADNICIMA

Nakon što je nekoliko hiljada radnika, predvođenih predsjednicom Saveza sindikata RS Rankom Mišić, krenulo prema zgradi Skupštine u namjeri da spriječi usvajanje novog Zakona o radu, za koji tvrde da će “ionako bijedan položaj radnika u RS učiniti još bjednijim”, ispred zgrade parlamenta dočekalo ih je stotie policajaca, ojačanih dobro opremljenim i obučenim pripadnicima specijalne policije. Režim je imao namjeru da se i oružjem obračuna sa radnicima, o čemu svjedoče fotografije snajperista, koji su bili raspoređeni na krovovima zgrade parlamenta i okolnim zgradama.

Uslijedila je petosatna drama, koja je ogolila sav jad i bijedu društva čiji su kreatori i uzročnici pripadnici vladajućeg establišmenta, a opozicija nijemi posmatrač te propasti, anemična skupina koja ne može da učini ni najmanji napor da se suprotstavi.

Najveća žrtva tih dešavanja bila je predsjednica Saveza sindikata Ranka Mišić, koja je stajala na čelu hiljade radnika. Nema sumnje da je Mišićka godinama ranije bila u istom kolu sa vlašću u RS, ali je 28. decembra pokazala da ima snage, volje i hrabrosti. Jučer je postala paradigma otpora u RS. Bila je na čelu onih koji su pokušali uzdignutih ruku probiti kordon policije kako bi ušli u Narodnu skupštinu i završila je na zemlji, uz povrede glave. Potom je Mišićka, dok se pokušala obratiti poslanicima u sali parlamenta, po naređenju potpredsjednika Narodne skupštine, izbačena iz sale. Skupštinsko obezbjeđenje je Mišićku bukvalno vuklo po patosu, što je postupak vrijedan najvećeg prezira i osude.
Niko nije prišao da je zaštiti, ni poslanici vladajuće koalicije, ni poslanici opozicije, a što je najgore, ni žene poslanici, ni one iz vlasti, kao ni one iz opozicije. Stajali su okolo i posmatrali nasilje nad ženom, koja, uprkos svemu, nije ponižena. Poniženi su svi oni koji nisu reagovali, koji su odobrili da Mišićku vuku po podu.

DOŠLI STE NEUREDNI

Da ima svijesti i savjesti, Mišićku je trebalo da zaštiti premijerka Cvijanović, koja je takođe žena, a ne da joj prilikom neformalnog razgovora u Skupštini spočitava kako je došla neuredna i kako time ponižava najvišu instituciju u RS. Upravo je Cvijanovićka osoba koja na nagrublji mogući način nipodaštava Narodnu skupštinu, jer je njena vlada formirana političkom korupcijom, a ona je direktan akter afere “kupovine poslanika”. Mišićku je posebno trebalo da zaštiti ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač, koji je ne tako davno izjavio da nikada neće dozvoliti da bude napadnuta ijedna žena ili dijete.

“I ovaj put, a i u budućnosti ako budem u prilici uvijek ću spriječiti bilo kog nasilnika da napadne i povrijedi ili zaplaši bilo čije dijete ili ženu i nikada od takvih stvari neću okrenuti glavu, bez obzira kako tužioci kvalifikovali ova djela ili kako sudije presudili u postupku i po cijenu da moram ići u zatvor zbog toga što sam samo branio djecu i žene. I na to sam spreman, ali nikad neću dozvoliti da moja ili druga djeca ne smiju izaći na ulicu i bezbrižno se igrati i svađati u svojim bezazlenim igrama a da ih ne ugrozi neki nasilnik koji smatra da ima pravo da prijeti i tuče malu djecu”, istakao je Ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač u saopštenju izdatom 1. septembra ove godine, nakon što je objavljeno da je protiv njega podignuta optužnica zbog premlaćivanja Dejana Spasojevića.

Umjesto da spriječi atak na Mišićku, Lukač joj je u prolazu zaprijetio da bi mogla krivično odgovarati zbog pozivanja na nasilje i rušenje institucija RS.

Notorno je da su Dodik i režim tokom sindikalnih protesta podigli nesrazmjernu silu na neveliki broj radnika koji su se okupili na protestima, a kamoli prema jednoj ženi. To samo govori o strahu režima od narodnog nezadovoljstva. Koje ključa, mada još nije artikulisano. Teško da će i biti, s obzirom na opoziciju, koja osim verbalnih osuda ne pokazuje nikakvu vrstu odlučnog otpora političkoj i svakoj drugoj vrsti tiranije koja godinama vlada u RS.

Nakon svega, opozicija je najavila da je ono što se desilo u i oko parlamenta 28. decembra “kap koja je prelila čašu” i da je njihova tolerancija pri kraju. Najavili su da će uskoro djelovati drugim metodama. Nisu rekli koje su to metode i kada će poćeti drugačije da djeluju.

Za početak, poslanici SDS, PDP i NDP-a mogli su se pridružiti poslanicima Napredne Srpske Adamu Šukalu u Goranu Đorđiću, koji su tokom skupštinskog zasjedanja pružili “gandijevski otpor”. Dok je vladajuća koalicija raspravljala i usvajala nove zakone o radu i policiji oni su mirno i bez riječi stajali ispred skupštinske govornice. Njihov pasivni otpor imao je više odjeka od svih verbalnih osuda koji su izrekli predstavnici SDS-a, PDP-a i NDP-a, kojima nije palo napamet da se pridruže Šukalu i Đorđiću.