Ko je stvarni pobjednik izbora?

Povezani članci

• Edin Husković: Borat Sagdiyev i ja
• Naša stranka: Neovisnost u radu VSTV-a nije neovisnost od odgovornosti
• Povodom otvorenog pisma Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu
• “Fatima, nevjesta od boli” na Slovu Gorčina
• Vaclav Havel: Podvala etničkih fanatika
• Konferencija: Svedočanstvo. Komemoracija. Blagostanje.

Deset dana nakon završenih općinskih izbora u BiH dovoljno je da se hladne glave napravi analiza istih. Po već uobičajenom ritualu, nakon prvih rezultata, sve su se stranke proglasile pobjednicima, mada su lica stranačkih prvaka jasno otkrivala tko laže i sebe i druge.

Tko su pobjednici izbora? Bez dvojbe, to je Narod i Pravda Dine Konakovića, PDP Draška Stanivukovića, Naša Stranka i Predrag Kojović te SDP i Nermin Nikšić.

Tko su gubitnici  izbora? Najveći gubitnik izbora je SDA i Bakir Izetbegović osobno, DF i Željko Komšić, SBB i Fahrudin Radončić te Milorad Dodik i SNSD. Od pojedinaca treba istaknuti Iliju Cvitanovića, predsjednika HDZ-a 1990. U red gubitnika ubraja se i Dragan Čović zajedno s HDZ-om jer porazi Milorada Dodika se uvijek tiču HDZ-a i njenog lidera, a loša vijest je sigurno i kraj mitskog neprijatelja Željka Komšića kao i rušenje mita o  Teheranu na 130 kilometara od Mostara. Pa krenimo redom.

Dino Konaković – Narod i Pravda

Bez ikakve dvojbe najveći je pobjednik izbora Narod i Pravda. Za tri godine Konaković je uzeo iz ruku SDA najvažniji grad u državi, županijsku vladu s proračunom većim od pet drugih županija. Ono najgore za SDA je što je to postignuto isticanjem bračnog para Izetbegović kao glavnih krivaca za korupciju, kriminal, nepotizam… Pobjeda u Novom Sarajevu, kojega je vodio dugogodišnji načelnik i uspješni poduzetnik Nedžad Koldžo, je  iznenađenje. U Ilijašu je to iznenađenje veće, a na Ilidži je senzacija. Sve su te pobjede ostvarene rezultatom poput onoga kojim je Njemačka deplasirala Brazil na svjetskom nogometnom prvenstvu – 7: 0.  Konaković svoje političke protivnike nije porazio već ponizio. Loše su, pak, vijesti za Konakovića da nije uspio napraviti bolji rezultat u Tuzli i Zenici (gdje je prešao izborni prag), no nema dvojbe da će Konaković krenuti u jačanje stranačke infrastrukture širom Federacije. Problem s kojim se Konaković suočava je pitanje kako sačuvati dio konzervativnih birača koji su napustili SDA zbog korupcije, ali su ostali na konzervativnim pozicijama po pitanju rodnih prava kao što su i protiv ozbiljne sveobuhvatne sekularizacije društva. Bez borbe za ljudska prava, Konaković dovodi u nezgodan položaj i Našu Stranku i SDP, kojima je borba za ljudska prava jedan od glavnih političkih narativa. Osim toga, četvorka bi mogla izgubiti i simpatije međunarodne zajednice. No, da Konaković zna igrati i u teškim i zamršenim okolnostima, pokazao je prošlogodišnji  Gay Pride, kojeg je javno osuđivao, a infrastrukturno mu dao punu podršku.

Drugi pobjednik izbora je Naša Stranka

Dugo je stranka, koju su osnovali etablirani sarajevski umjetnici Danis Tanović i Dino Mustafić, bila mala, simpatična stranka na koju nitko nije ozbiljno računao. Nakon izbora 2018. godine i ulaska u državni parlament, postalo je jasno da je Naša Stranka postala ozbiljna socijalno-liberalna stranka, no pravi uspjeh je stigao na općinskim izborima, izborom  Srđana Mandića za načelnika najvažnije sarajevske općine Centar. Nakon objave rezultata, mediji bliski SDA su objavili da su SDP i Naša Stranka ostvarile loš rezultat i osvojile puno manje glasova nego na prethodnim izborima. Odlazak utjecajnog sarajevskog profesora Damira Marjanovića, odnio je Našoj Stranci nekoliko tisuća očekivanih glasova, ali se to nije odrazilo na ukupni dojam. Naša stranka će imati načelnika najvažnije općine u državi (prema riječima lidera SDA), nekoliko predsjednika gradskog vijeća i dogradonačelnika Sarajeva. Ne treba zaboraviti da Edin Forto ima najveće šanse da bude novi stari premijer vlade kantona Sarajevo. Iz ovoga jasno proizlazi da je Peđa Kojović doveo Našu Stranku na najbolju poziciju u njenoj povijesti. Loša vijest za stranku je loš rezultat u Zenici, gdje treba probati pronaći rješenje. Do izbora 2022. Naša Stranka će sigurno ojačati pozicije u urbanim centrima u Federaciji i zadržati poziciju jedine liberalne stranke u BiH.

SDP

“Loš” rezultat Naše Stranke nije bio prioritet vladajućima, ali su zato stavili naglasak na proglašavanje katastrofe SDP-a. No, što se stvarno dogodilo SDP-u? SDP je 16. 11. 2020. dočekao s nove dvije općine, s načelnikom Goražda i Jablanice, pozicijom gradonačelnika Sarajeva, pobjedom zajedničkih kandidata za načelnike u sarajevskim općinama, od čega je baš SDP svoju poziciju prepustio nezavisnom  Hasanu Tanoviću. Pa gdje je katastrofa? SDP je izgubio načelnika u Živinicama, ali ne 15.11.2020., već mnogo ranije kad je načelnik prešao u SDA, tako da SDP na izborima nije izgubio ništa.  Slična stvar je u Lukavcu. Edin Delić je nakon kongresa napustio SDP i pridružio se osumnjičeniku za teška krivična djela, Enveru Bijediću. Što kažu brojevi? Kažu da je SDP u tuzlanskom kantonu izgubio skoro 20 tisuća glasova. I to je cijena odluke sa zadnjeg kongresa, da se raskine suradnja s tajkunima te županije. Bez obzira na obračun s Bijedićem, SDP je zadržao sve općine koje je imao na dan izbora, tako da  Bijedićevih 20 tisuća ni na koji način nije oštetilo stranku. Debakl SDP-a u Sarajevu ne postoji, SDP je osvojio više glasova u svim općinama, osim u općini Centar gdje je izgubio 800 glasova. U Starom gradu je osvojio 50 glasova manje nego na izborima 2016., a u svim je ostalim mjestima poboljšao rezultat. U Zenici je SDP osvojio 300 glasova manje nego 2016. dok je u Bihaću osvojio 800 glasova više. Pogled na tablicu kaže da SDP ima gradonačelnika glavnog grada, gradonačelnika drugog najvećeg grada u Federaciji BiH – Tuzle, načelnika (za SDP simbolički važnih gradova) Jablanice i  Goražda i nekoliko malih, ekonomskih važnih gradova poput Maglaja i Gradačca. Jesu li ovo stvarni dometi SDP-a? SDP će sigurno naglasak staviti na Bihać gdje je rezultat već popravljen, dok je bolji rezultat u Sarajevskoj županiji teško ostvariv. Naša Stranka je već preuzela dobar dio glasača SDP-a i nije vjerojatno da bi oni u skoro vrijeme mogli promijeniti svoj izbor, dio potencijalnih glasača SDP-a mladih i žena sigurno su izabrali i Dinu Konakovića. To znači da će SDP i dalje biti glavna građanska stranka, no nije realno očekivati poboljšanje rezultata u skoro vrijeme. Pozicija gradonačelnika Sarajeva je definitivno posljedica odličnih pregovaračkih sposobnosti predsjednika stranke. SDP je, kao četvrta stranka po broju glasova, dobila poziciju gradonačelnika Sarajeva, a za uzvrat je ustupila pozicije Našoj Stranci u Centru (gdje SDP-ov kandidat nije nikako mogao pobijediti – 2016. je bio odličan četvrti), na Ilidži Narodu i Pravdi (gdje je SDP mogao pobijediti) kao i Laktašima. Novo Sarajevo je prepušteno nezavisnom Hasanu Tanoviću koji je uvjerljivo pobjedio, SDP je inače 16 godina doživljavao debakl u toj općini. Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić često ističe svoju povezanost s rukometom, no ovdje je odigrao u maniru vrsnog NBA menadžera, za primjer kako se daju i uzimaju pikovi. Zbog toga možemo konstatirati da je Nermin Nikšić  također pobjednik ovih izbora. Nema dvojbe da će 2022. godine SDP prvi imati priliku birati federalnog premijera. Da li će ga i izabrati je pitanje za rukovodstvo te stranke. Cijena tog pika će sigurno biti pik za bošnjačkog člana predsjedništva.

PDP

Draško Stanivuković je pobjednik izbora, uz Konakovića najveći. No jesu li pobjednici i PDP i opzicija u Republici Srpskoj? Brojevi kažu da je opozicija još bodovno daleko od Milorada Dodika. Ipak , uzimanje Banje Luke Miloradu Dodiku je najveća pobjeda opozicije u zadnjih 14 godina.

SDA

Najveći gubitnik izbora je Bakir Izetbegović. SDA je doživjela potop u Sarajevu, Zenici i Tuzli, najvećim gradovima u Federaciji. To nije najlošija vijest za Izetbegovića. SDA nema nikakav koalicijski potencijal i doslovno sve stranke sa sjedištem u Sarajevu, kreću u pohod na njega samostalno. Jedino rješenje za SDA je odlazak Bakira Izetbegovića, što je nerealno za očekivati. Tako je poraz SDA na izborima 2022. potpuno siguran.

Željko Komšić i Fahrudin Radončić

Teško je reći da su Željko Komšić i Fahrudin Radončić izgubili izbore 15.11.2020. Oni su izbore izgubili rušenjem sarajevske županijske vlade. Tako da se njihov poraz može tretirati kao stara vijest. Nema dvojbe da će Radončić pronaći način da ostane na političkoj sceni, kao i Željko Komšić. No pravo je pitanje hoće li se zadovoljiti rubnim pozicijama. Radončić će sigurno sa svojim medijima pomoći opoziciji u rušenju Bakira Izetbegovića i ostati faktor na političkoj sceni, ali daleko od onoga što je bio prethodnih godina. Kako glasači HDZ-a i njihovi mediji mogu objasniti poraz Željka Komšića? Glasači Željka Komšića kaznili su ga zbog suradnje s vodećom bošnjačkom nacionalističkom strankom. To je rušenje mita o tome da su većinski glasači Željka Komšića bošnjački nacionalisti. Prva ozbiljna suradnja s bošnjačkom nacionalističkom strankom, koštala je Komšića gubitka izbora te prilično sigurnog nestanka s ozbiljne političke scene.

HDZ 1990

Jedan od gubitnika izbora je i lider HDZ-a 1990 Ilija Cvitanović . To se ogleda u ponovnom  izboru  Joze Ivančevića za načelnika općine Prozor, općine financijski vrijedne kao deset drugih. No, Ivančević je jedan od rijetkih koji je bio protiv Cvitanovićevog izručenja HDZ-a 1990  Draganu Čoviću. Tako da je Cvitanovićeva radost lažna.

HDZ

HDZ je ponovno pobijedio u svim općinama u Hercegovini. Iskreno sam se nadao da će u mojoj Čapljini doživjeti poraz, iako ta pobjeda nije bila uvjerljiva kao prethodnih izbora. Slaba izlaznost i velika infrastruktura sadašnjeg gradonačelnika je presudila. Dragan Čović jedini nije čekao izborne rezultate u stožeru. Teško je znati što ga je spriječilo, možda je pisao govor koji će za desetak dana održati pred Vijećem sigurnosti i tako okončati svoju političku karijeru. Pobjede u Hercegovini, jasno je, Čoviću ne znače više ništa. Igranje u paru s Miloradom Dodikom se pokazalo kao pogrešan izbor. Izabrao je krivog partnera za igru. Za HDZ i njegovog predsjednika 2022. godina izgleda jako daleko. Najavljeni razgovori o izmjenama izbornog zakona skoro sigurno će završiti dobro za hrvatski narod i podjednako sigurno loše za HDZ i njegovog predsjednika. Izbori 2020. jasno su nagovijestili kuda ide politička scena u BIH. Odlazak Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića je potpuno izvjestan, za razliku od Milorada Dodika koji ima i opciju izolacije, koju je već aktivirao njegov prijatelj Lukašenko.

Novo vrijeme dolazi, jasno su to pokazali izbori 2020. Kako će ono izgledati, teško je predvidjeti. Nove vrijednosti novih lidera ili stare parole novih lidera? Saznat ćemo uskoro.