Husein Jašarević – Tutek, fudbaler, komunista i antifašista

Izdvajamo

• U svojim sjećanjima Teofik Maglajlić spominje Tuteka kao igrača i blagajnika kluba 1941. Nakon utakmice protiv „Viktorije“ iz Siska 1941., na kojoj je nastupao i Tutek, ustaške vlasti su ponovo zabranile „Borac“. Maglajlić ga spominje i kao člana antifašističke grupe koja je djelovala u službama opštine Banja Luka, zajedno sa Munibom Maglajlićem, Abduselamom Gvoždžarom i Munirom Kadićem.

Povezani članci

• IDEALNA KNJIGA ZA HANDKEA
• Završen II. Omladinski forum u Mostaru: Važno je govoriti o feminizmu!
• Izložba: “Ovo nam niko neće vjerovati”
• MIJATOVIĆ: POTREBNA JE JAVNA OSUDA NAPADA NA NOVINARE
• PREKRŠIO ZABRANU ILI SE ZAMJERIO MINISTRU LUKAČU: Uhapšen Borislav Radovanović, aktivista grupe “Pravda za Davida
• OTVORENA PITANJA VEZANA ZA PRIJEDLOG IZMJENA ZAKONA O ZAŠTITI I DOBROBITI ŽIVOTINJA

Tutek sa rodbinom u Bosanskom Šamcu – fotografija iz privatne arhive

Rođak moje majke (sin od tetke) Husein Jašarević – Tutek, rođen 1914. u Banja Luci bio je predratni sindikalni radnik, komunista i fudbaler.

Fudbaler

Nastupao je za banjalučki „Borac“ od 1933. do 1947. godine, dok je njegov mlađi brat Rizo igrao za banjalučki BSK.

Na web stranici banjalučkog „Borca“ on se spominje među onima koji su najčešće nastupali od osnivanja kluba do početka 2. svjetskog rata.

Tutek o svome igranju u zabilješkama u Arhivu Bosanske krajine (pisano 1975) kaže: „Po završetku zanata uključio sam se RSD “Borac”. Prvo sam nastupao u rezervnoj momčadi, a potom povremeno u prvom timu. Za ekipu “Borca” nastupao sam od 1933. godine pa do odlaska u vojsku u aprilu 1935. Poslije izlaska iz vojske nastavljam igranje u “Borcu” kao centarhalf u prvom timu sve do 1939. godine.“

U svojim sjećanjima Teofik Maglajlić spominje Tuteka kao igrača i blagajnika kluba 1941. Nakon utakmice protiv „Viktorije“ iz Siska 1941., na kojoj je nastupao i Tutek, ustaške vlasti su ponovo zabranile „Borac“.

Maglajlić ga spominje i kao člana antifašističke grupe koja je djelovala u službama opštine Banja Luka, zajedno sa Munibom Maglajlićem, Abduselamom Gvoždžarom i Munirom Kadićem.

“Borac” 1935. Tutek je treći s lijeva gore

Kao fudbalera spominje ga i Wikipedia na engleskom:

„Husein “Tutek” Jasarevic (1914–1979) was among the first players of FK Borac from Banja Luka, Bosnia and Herzegovina, former Yugoslavia. He played for the FK Borac before the Second World War, and a couple seasons after 1945. He finished his career in 1947. His position was defensive midfielder.“ („Husein „Tutek“ Jašarević (1914–1979) bio je među prvim igračima FK Borac iz Banja Luke, Bosna i Hercegovina, bivša Jugoslavija. Igrao je za FK Borac prije Drugog svjetskog rata, te nekoliko sezona nakon 1945. godine. Karijeru je završio 1947. godine. Bio je na poziciji defanzivnog veznog.“) 

Komunista

Nakon višegodišnje aktivnosti u redovima sindikata Tutek je primljen u KPJ. O svome prijemu u KPJ Tutek u navedenim zabilješkama kaže:

„Između 10. i 15. oktobra 1940. godine primljen sam za člana KPJ. U članstvo Partije primio me je Osman Karabegović. Otišli smo zajedno do kuće Muše Hasanbašića gdje nam je obojici Osman saopštio da smo primljeni za članove KPJ. Sekretar ćelije bio je Ibro Sarač, a članovi Muša i ja.“

U toku 1941. i 1942. zbog ilegalnog rada i poznat kao komunista više puta je hapšen. Bio je pod prismotrom policije pa je boravio kod rodbine u Bosanskom Šamcu.

Bosanski Šamac i odlazak u partizane 

O svome dolasku u Bosanski Šamac u septembru 1943. Tutek u zabilješkama kaže:

„Dalje sam putovao vozom i preko Save prebacio se čamcem u Bos. Šamac. Došao sam u kuću tetke i tetka. Moj tetak Sulejman Zukić bio je tada predsjednik Opštine u Bos. Šamcu. 

(Primjedba autora: Nikša Nezirović u svojoj knjizi „Monografija Bosanskog Šamca“ na strani 262. piše: „U Bosnische Bote za 1912. godinu spominje se kao gradski zastupnik Sulejman Zukić, potom je i dalje politički aktivan pa je bio zastupnik i poslije Prvog svjetskog rata, da bi u periodu 1932. -1936. bio i gradski načelnik. Zukić je bio staložen, odmjeren i tolerantan čovjek pa je kao takav biran i tokom NDH za donačelnika Bos. Šamca Anti Duiću, koji je bio načelnik.)

Moja tetka bila je sestra moje majke. Ostao sam u njihovoj kući sve do odlaska u partizane u februaru 1944.

Jednom prilikom na ulici mi je Hamid hadži Zukić, dalja familija Sulejmana Zukića, koji je bio funkcioner u Redarstvu Bosanskog Šamca, u povjerenju rekao da je dobio iz Banje Luke potjernicu u kojoj me traže. Hamid me je uvjerio da će sve prešutjeti, a bio sam siguran da će me tetak Sulejman zaštititi. Zbog toga sam i došao u Bos. Šamac.

Budući da sam i ranije dolazio u Bos. Šamac mnogi su me poznavali, tamo sam imao i društvo. Povezao sam se sa Suljom Begićem koji je tada radio u Opštini, Hasanom Zaimovićem i veterinarom Ceribašićem. Sve su to bili ljudi koji su sarađivali sa NOP-om.“

Kad su ustaše u januaru 1944. ubile moga dajdžu Hasana Zukića, koji se na željezničkoj stanici u Slavonskom Šamcu spremao na put u Osijek, grupa šamačkih omladinaca odlučila se za odmazdu. U noći 28. februara 1944. dvanaest mladića prešlo je čamcima Savu i napalo grupu ustaša. Tom prilikom ubijen je ustaški tabornik Ivo Cvitkušić.

U svojoj knjizi „Bosanski Šamac kroz historiju“ Esad Tihić navodi da su u grupi bili: Miralem Šahinpašić, Zaim Zaimović, Salkan Kurbašić, Pašaga Tihić, Alija Kujunđić, Zijah Bičić, Rizo Kasumović, Agan Kukić, Ramiz Kapetanović – Lija, Husein Jašarević – Tutek, Ibrahim Halilović – Mrahor i Dževad Muradbegović. Više njih je nakon toga otišlo u partizane, među njima i Tutek koji je otišao u 18. hrvatsku brigadu.

O tom događaju Tutek govori:

„U tom vremenu desio se jedan potresan događaj za porodicu moje tetke. Jednog dana krenuo je moj tetić Hasan (sin Sulejmana i moje tetke) sa bilježnikom Matom u Sl. Šamac s namjerom da ode u Osijek da nabavi robu koja mu je bila potrebna za njegovu krojačku radnju. Nosio je sa sobom veću masu novca. Međutim, u Sl. Šamcu presrele su ga ustaše, otele novac, ubile i bacile u Savu… Narod u Bos. Šamcu bio je zbog ovog ubistva ogorčen.

Jedne noći organizirala se jedna grupa naprednih mladića iz Bos. Šamca koja je odlučila da se osveti za ovu smrt. Bilo ih je oko 15. Priključili sam se i ja. U jednom velikom čamcu prebacili smo se u toku noći na suprotnu stranu obale. U grupi smo krenuli prema kafani gdje su se sastajale i okupljale ustaše, oni koji su izvršili ubistvo. Na putu smo sreli ustaškog bojnika Cvitkušića, komandanta pomenute ustaške jedinice i ubili ga. Grupa je smatrala da je ovim smrt osvećena i nije produžavala prema gostionici. Čamcem smo se vratili na desnu obalu.

Tetak je znao za organizovanje ove akcije i bio je s njom saglasan. Kao potvrdu da je ubistvo osvećeno, donio sam ustašku kapu bojnika.

U februaru 1944. godine otišao sam u partizane, u 18. hrvatsku brigadu, čiji je komandant bio Franjo Herljević, a komesar Teofik Selimović – Budžoni. Brigadi smo se priključili u vrijeme napada na Bos. Šamac. Krenuli smo u grupi, u kojoj su bili: Atif Zukić (sin Sulejmana, 1918. godište), Galib Zukić (sin Sulejmanovog brata), ja i mislim još trojica.

U brigadi postao sam intendant IV bataljona. Na ovoj dužnosti ostao sam do demobilizacije krajem maja 1945.

Jedinica se kretala po Istočnoj Bosni. Tri do četiri nedelje bili smo u Kulašima. Tamo smo i obrazovali živ kulturno prosvjetni rad u okviru Kulturno-prosvjetne ekipe brigade.“ 

U svojim sjećanjima spominje ga Vera Mujbegović, kao člana kulturno-umjetničke ekipe, prilikom boravka partizana istočne Bosne u Kulašima.

Rođak Tutek je i poslije rata često dolazio u Bosanski Šamac. Radio je kao sekretar u banjalučkoj „Čistoći“. Umro je 1979. godine. Iza njega su ostala tri sina. Ostala su i sjećanja na njega i zabilješke u arhivama FK “Borac“ Banja Luka i Arhivu Bosanske krajine.