BOSANSKI EMANET I TURSKO-SRPSKO PRIJATELJSTVO

Izdvajamo

• Vučić i njegov režim, kao produžetak miloševićevske ideje, najveća su opasnost za mir na Balkanu. Svojom podrškom dao mu je i vjetar u leđa za predstojeće izbore u Srbiji, što ni po čemu ne zaslužuje. Turskoj i Srbiji ne pripada pravo da iz perspektive samo svojih interesa odlučuju o miru i stabilizaciji Balkana.

Povezani članci

• Djelo koje je jednu generaciju učinilo besmrtnom
• VIRUSOM ZARAŽENA POLITIKA
• Moje pravo
• Šestan: Ko će veću budalu dovesti na vlast
• Zašto nam treba moralni “filter”?
• Zastave naših očeva

Foto: screenshotyoutube

𝐙𝐞𝐦𝐥𝐣𝐚 𝐁𝐨𝐬𝐧𝐚 𝐝𝐚𝐯𝐚𝐧𝐚 𝐣𝐞 𝐮 𝐞𝐦𝐚𝐧𝐞𝐭 𝐜𝐚𝐫𝐞𝐯𝐢𝐧𝐚𝐦𝐚 𝐢 𝐤𝐫𝐚𝐥𝐣𝐞𝐯𝐢𝐧𝐚𝐦𝐚 𝐢 𝐑𝐢𝐦𝐮 𝐢 𝐫𝐢𝐦𝐬𝐤𝐨𝐦 𝐩𝐚𝐩𝐢 𝐢 𝐏𝐞š𝐭𝐢 𝐢 𝐁𝐞č𝐮 𝐢 𝐒𝐭𝐚𝐦𝐛𝐨𝐥𝐮 𝐢 𝐕𝐢𝐳𝐚𝐧𝐭𝐢𝐣𝐢, 𝐚 𝐨𝐬𝐭𝐚𝐣𝐚𝐥𝐚 𝐣𝐞 𝐮𝐯𝐢𝐣𝐞𝐤 𝐬𝐯𝐨𝐣𝐚. 𝐎𝐬𝐭𝐚ć𝐞 𝐭𝐚𝐤𝐨 𝐢 𝐝𝐚𝐧𝐚𝐬, 𝐤𝐚𝐝𝐚 𝐬𝐞 𝐮 𝐧𝐣𝐨𝐣 𝐬𝐮𝐬𝐫𝐞ć𝐮 𝐢 𝐧𝐚 𝐧𝐣𝐮 𝐩𝐨𝐥𝐚ž𝐮 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐨 𝐬𝐫𝐛𝐢𝐣𝐚𝐧𝐬𝐤𝐨-𝐭𝐮𝐫𝐬𝐤𝐢 𝐢𝐧𝐭𝐞𝐫𝐞𝐬𝐢.

Piše: Ismet Muratspahić

“Uvaženi prijatelju Vucic, još jednom vam hvala za posjetu i poziv u Beograd. Nastavićemo da unapređujemo naše odnose sa Srbijom, za koje smatramo da su odlični i da doprinose miru i stabilnosti u regionu“, napisao je Erdogan Vučiću, nakon posjete Turskoj. Ko još nebi svesrdno pozdravio razvoj dobrih odnosa među ovim dvjema državama, samo kada bi odražavali pravo stanje, kada ne bi bilo tačno da je Srbija najveća opasnost po mir na Balkanu i kada se to ne bi prelamalo preko Bosne.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prije nekoliko dana učinio je posjetu Turskoj u Ankari, gdje ga je uz sve državne počasti dočekao predsjednik Turske Redžep Tayyip Erdogan. Dvojica predsjednika su razmijenili mišljenje o brojnim temama od ekonomskih, političkih, kulturnih do sigurnosnih.

Javnost u BiH najviše je interesovalo šta se govorilo o BiH. U odvojenim saopštenjima i zajedničkoj konferenciji za medije BiH je spominjana u više navrata. Ništa se novo i dobro nije čulo o BiH iz ovog susreta. Razočarenje i izostanak pozitivnog i ohrabrujućeg glasa, doživjeli su i poklonici emaneta Bosne Erdoganu. Uglavnom je potvrđeno ono što se od ranije znalo, da Erdogan ili ne zna ništa o aktuelnim nasrtajima Srbije na BiH ili zbog drugih interesa to prešućuje. U Erdoganovom govoru je isticano “da sve strane izbjegavaju poteze kojim se ugrožava teritorijalni integritet Bosne”, da je “rješenje problema moguće kroz veći dijalog između strana”, uz ranije poznate stavove da su “zanimljivi” prijedlozi Dodika, a jedan od njih je “Ako je moguće da u konstelaciji Tayyip Erdogan, Aleksandar Vučić, Milanović, razgovaramo, razgovarat ćemo. Ako ne, vidjet ćemo”. Erdogan nudi trojni prijedlog sastanka spominjanjem ponovo strana i sastanak sa etničkim liderima, za koji se hitno zainteresovao i predsjednik Hrvatske Z. Milanović; “s Vučićem smo odlučili da okupimo tri lidera Bošnjalka Hrvata i Srba i da ostvarimo uspjeh”. Sve kao da mu je prijedloge pisao sam Vučić. Tu nema mjesta da se barem spomenu blokade institucija BiH i njihova geneza, niti povratak na pravo mjesto (u institucije) za dogovaranje i odlučivanje. Ni u Ankari od Vučića nismo mogli očekivati ništa drugo osim bezbroj puta ponovljenih fraza kako Srbija poštuje integritet Bosne i Hercegovine uz neizostavno poštovanje integriteta RS. Naravno tu nema suvereniteta BiH, jer je to rezervisano za entitet i po njemu stečeno “pravo” agresijom i genocidom da odlučuje u polovini Bosne i Hercegovine. U RS-u nasilnim političkim putem, kršenjem svih zakona, odlučuje se o svim važnijim pitanjima razvoja, ekonomije, investicija, raspolaganja privrednim i prirodnim resursima, pitanjima kulture i obrazovanja, o čemu je urađena i zajednička strategija odbrane, nakon čega BiH ostaje samo prazan državni okvir. Odavno odmetnuta državna paratvorevina smatra svjim glavnim gradom Beograd. Sve su to potpuno isti ciljevi koje je zastupao miloševićevski krvavi režim. Da sam bio u ulozi novinara na toj press konferenciji, pitao bih Erdogana da li bi slično dozvolio takvo što u svojoj državi, ili zašto ne da Kurdistanu i višestruko manju autonomiju, nego što je imaju Srbi u BiH. Domaćin i gost su govorili i problematizirali pitanja koja su riješena ili su u nadležnosti Vijeća za provedbu mira (PIC) i OHR-a. Entiteti postoje samo na osnovu Ustava BiH. Turska i Srbija ne mogu mijenjati ništa od onoga što su o BiH i proteklim događajima agresije rekli međunarodni sudovi i pravo, niti Erdogan može garantovati Srbiji revidiranje nedavne prošlosti, što njegov gost čini. Ako za Erdogana Vučić i jeste uvaženi, ni za jednog građanina u BiH ne može biti uvažavan zbog otvorenog negiranja države, veličanja ratnih zločinaca, negiranja genocida i revidiranja prošlosti. Neka Turska i Srbija prave najprijateljskije odnose, za primjer u svijetu, samo neka odmaknu ruke tutorstva nad BiH, jer na to nemaju pravo.

Politika i ekonomija nikad ne idu odvojeno. Dobre političko-diplomatske odnose Turske i Srbije odavno prati i trend razvoja ekonomskih odnosa, što je ovaj put posebno naglašavano. U Srbiji, prema riječima Erdogana, djeluje više od 1300 turskih kompanija, koje zapošljavaju blizu 8000 ljudi. Samo je u prošloj godini trgovinska razmjena dviju zemalja povećana za 34 posto i dostigla je dvije milijarde dolara, a cilj je pet milijardi. Sve će to pratiti i razvoj turizma i kulturne saradnje. Dok se sa Srbijom razvijaju dobri ekonomski odnosi, stiče se utisak da je za povjereni emanet na Bosnu Erdoganu dovoljno ovoj državi uzvratiti kojom kurtoaznom posjetom i svadbenim veseljem.

Na kraju, etičko moralne kvalitete, koje domaćin pripisuje svome gostu, kao čovjeku koji može doprinijeti miru i stabilnosti na Balkanu, nikako ne bi mogle ići uz najvećeg negatora genocida i razbijača samostalnosti, cjelovitosti i suverenosti BiH, uz otvorenu podršku Rusije i Hrvatske sa marionetom zvanom Dodik. Marioneta u liku Milorada Dodika, koji je Erdoganu “zanimljiv” isključivo služi tom cilju. Nameće se iz toga i pitanje je li Erdogan, pridružujući se ovoj osovini antibosanstva, samo verbalno Bosnu drži za prijateljsku i nezavisnu državu!? Vučić i njegov režim, kao produžetak miloševićevske ideje, najveća su opasnost za mir na Balkanu. Svojom podrškom dao mu je i vjetar u leđa za predstojeće izbore u Srbiji, što ni po čemu ne zaslužuje. Turskoj i Srbiji ne pripada pravo da iz perspektive samo svojih interesa odlučuju o miru i stabilizaciji Balkana.