BiH: Non-paper je živući

Povezani članci

• Kultna predstava ‘U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce’, na sceni Kamernog teatra 55
• Naša krila
• Donatella Di Cesare: Dezinformiranje
• ADMIR ČAVALIĆ: BOSNA I HERCEGOVINA JE ZAROBLJENA ZEMLJA OD STRANE POLITIČKIH ELITA
• Dramatična degeneracija javnog diskursa
• Viktor Ivančić: MASKIRANJE PORETKA

foto: Mladina.si

Priču o non-paper u ovoj prilici svodimo na odnos mape prekrojene Bosne i Hercegovine i realnosti bh. države – posmatrajući njenu današnju konfiguraciju iz ugla demografske grupisanosti tzv. konstitutivnih naroda i etnopolitičke teritorijalizacije spram Srbije i Hrvatske. Lako je uočljivo da fantomska mapa manje-više odgovara navedenim parametrima. Naravno, to nije razlog da se uvaže ta opskurna karta i obrazloženje za prekomponovanje prostora bivše Jugoslavije i sadašnje Albanije. Naprotiv, to je dramatičan povod za ponovno ukazivanje na odgovorne za takvo stanje i potrebu promjene političkog reljefa bh. države – utemeljene na međunarodnopravno garantovanom suverenitetu i teritorijalnom integritetu bh. države i njenoj evroatlantskoj perspektivi.

Ove negativne realnosti, neupitnost države BiH i njeni perspektivni ciljevi su odrednice za nastojanje da se dođe do bitne promjene na političkoj sceni i razmatranju mogućnosti transentitetske saradnje opozicionih snaga. Vrijeme do opštih izbora obilježiće dramatične, a od strane vladajućih i nemilosrdne borbe. Cilj dominirajuće trojke je ostanak na vlasti po svaku cijenu.       

Zloguki dejtonski profiteri

Nužno je u ovakvom pristupu po ko zna koji put ukazati na opšteznano. Dejtonskim ostavljanjem naziva Republici Srpskoj legalizovan je taj ratni plijen nastao na najtežim ratnim zločinima do genocida i protjerivanjima onih što Srbi nisu. Tako je Srpska ostala velikodržavnom platformom srpskog sveta u BiH.

Vašingtonska Federacija Bosne i Hercegovine trebalo je prvotno da proguta i prostor RS-a i tako oblikuje novo – federalno uređenje države. Dejtonski sporazum je anulirao vašingtonski zbog kompromisa da se postigne kakav-takav mir. To će generirati stalne tenzije između Hrvata i Bošnjaka kontinuirano poticane od etnolidera.

Projekat povratka je bila pogubna šuplja priča za koju su odgovorni i međunarodni faktori i domaći šovinisti. Stimulisanje straha od drugog i nacionalistička indoktrinacija su trajući razgrađujući i konfrontirajući agens po bh. društvo. Najbolnije su posljedice po mlade.

Na toj destruktivnoj osnovici izgrađene su krimogene (tro)stranačke naciokorporacije i etnoparadržavice i zavladale stranačke velmože – vraćajući feudalizam u savremenoj mračnjačkoj formi. I logikom stvari, ti dejtonski profiteri zaposjeli su medijsku pažnju povodom non-papera zapaljivim porukama brinući se, dakako, za očuvanje svojih statusa u ime naroda i država.

Posebi paralelni odnosi  

Ustav Bosne i Hercegovine definiše: “Entiteti imaju pravo da uspostavljaju posebne paralelne odnose sa susjednim državama, u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine”.

Ta protudržavna i antibosanskohercegovačka mogućnost ohrabrila je poratnu sverspku i svehrvatsku involvaciju u BiH. Srbija i Republika Srpska razvijaju odnose daleko preko ustavne odredbe. Hrvatska se odrekla izgradnje posebnih i paralelnih veza s FBiH, ali tamo gdje su u većini Hrvati ponaša se kao da je to i i njen dio. Na djelu je sve veće prožimanje Republike Srpske sa Srbijom po untar i spoljnopolitičkoj, institucionalnoj, bezbjednosnoj, ekonomskoj, obrazovnoj, kulturnoj i medijskoj osnovi. Slično je i sa zapadnom Hercegovinom i oživljavanjem “Hrvatske Republike Herceg-Bosne”. Praktično je stvorena prekogranična HDZ-država. Sve je to praćeno reafirmacijom ovdašnjih nacifašističkih ideologija – četništva i ustašstva.

Uz ustavnu valorizaciju Republike Srpske kao entiteta i entititetsko-etničko pravo veta pri odlučivanju u zakonodavnim i izvršnim organima državne vlasti, odrednicom o posebnim paralelnim vezama stavljena je treća omča o vrat dejtonske Bosne i Hercegovine. Tome itekako potpomaže i ustavno utvrđeno pravo na dvojno državljanstvo sa susjednim zemljama.

Dejtonsko dvojno državljanstvo dovelo je do međunarodnopravopolitičkih apsurda, da članovi Predsjedništva BiH glasaju na izborima za šefove susjednih država, da član HDZBiH Božo Ljubić sjedi u Saboru RH i lobira protiv BiH, da bivša ambasadorka (pardon, veleposlanica) BiH Željana Zovko je sada u Evropskom parlamentu kao predstavnica Hrvatske i, takođe, rovari protiv matične zemlje, posebice satanizirajući Bošnjake.

(Zlo)upotreba države

Inforadar je nedavno objavio da je Jakov Galić, poslanik Socijalističke partije u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, u prvoj pandemijskoj godini legalnom prevarom i neradom zaradio 96.738 KM. Osim ukupnih godišnjih primanja u iznosu oko 70.000 KM, Galić je uzeo 29.000 KM na ime otpremnine, otišao na dan u penziju i već sutradan se našao na redovnoj plati koju finansiraju građani BiH. Galić je u Parlament ušao na osnovu kompenzacijskog mandata a nije postavio niti jedno poslaničko pitanje. Evo i Galićevog izbornog gesla: Moj izbor je Srpska, gdje je vjera u solidarnost, prilika za budućnost,i gdje je stručnost na prvom mjestu! Sigurno i slobodno! Da Srpska živi i radi!

Ovu fintu s otpremninom i jednodnevnim odlaskom u penziju/mirovinu zakonski su sebi priuštili državni parlamentarci. To je jedna od ilustracija zašto država i njeni organi služe vladajućim na svim nivoima. Milorad Dodik dnevno pljuje po državi i prijeti joj kao jedan od njenih šefova i uzima redovno plaću, što mu je priskrbljuju bh. građani. Njegov stranački sudrug na čelu Vijeća ministara Zoran Tegeltija uspješno vodi nerad tog organa. Treću godinu stara vlada Federacije BiH je u tehničkom mandatu sa Fadilom Novalićem na čelu –  koji malo kao nešto radi a malo je u sudnici. Hadezeovci na obje ove razine vlasti opstruiraju sve što je u korist BiH i građana i uzimaju pare lopatama. Novinari svakodnevno svjedoče o pljačkanju društvenih dobara i drugim svakovrsnim zloporabama vlasti. Do sada je od ukazivanja bila slaba korist.

Ranjivost bez zaštite

Poratnopostdejtonska konstelacija učinila je svaku bh. etničku grupaciju, ma kolika bila, manjinskom u nekom dijelu zemlje. I time izložena diskriminaciji vladajućih u većinskim zajednicama. S obzirom na regionalnu, evropsku i širu međunarodnu geopolitičku konstelaciju, non-paper je ukazao na posebnu političko-egzistencijalnu ranjivost Bošnjaka (čemu je itekako doprinijela SDA), svakog Bosanca i Hercegovca, i njima neophodnog bh. državnog okvira.

Na djelu je i teška socijalno-ekonomska diskriminacija. Na jednoj strani jačanje bogatunskih etnoelita pod okriljem dominatnih naciostranaka. Na drugoj su javne kuhinje, vegetiranje i umiranje od neimaštine i nemogućnosti adekvatnog liječenja. Visoka su poreska opterećenja a niske plate zaposlenih, socijalnom crkavicom se primiruje nezadovoljstvo osiromašenih. Novac dijaspore je za mnoge spasonosan, što koristi i vladajućim. Stanovništvo je sve malobrojnije i starije. Nakon ratnih iseljavanja i rasaljevanja, traje egzodus zbog poražavajućeg stanja u zemlji. I ova prokleta pandemija, kao i svaka pošast, uzima žrtve najprije među slabašnim.

Sistem obrazovanja je u mnogome degradiran nekompetentnošću, sumnjivim privatnim edukativnim ustanovama, indoktrinacijom i segregacijom po etno-religijskoj osnovi. Intelektualni i civilizacijski nivo društvenog života obara nipodaštavanje stručnosti, nauke, kulture i umjetnosti. Javne RTV servise se onemogućava da budu u službi građana, demokratije, produktivne kritike i detoksikacije društvene atmosfere.

Put  ka obratu

Bosna i Hercegovina, i kao država i kao društvo, nije bila u gorem stanju od rata, a međunarodna misija ovdje nikad s manje autoriteta i umijeća. Nadati se da će se nešto radikalno promijeniti u BiH samo po sebi ili dobrohotnošću međunarodnih autoriteta jedako je kao vjerovati u posvećenost SDA državnom boljitku, europejstvo HDZ-a i ekonomsku uspješnost SNSD-a.

Teza Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije da ovu godinu, jer nije izborna, treba iskoristiti za početak postupnih reformi je sumnjiva po sebi. Jer predizborna groznica je trajan simptom hroničnog oboljenja dejtonizirane države Bosne i Hercegovine. Upitnost te teze je i u tome što računa na dogovor lidera s kojima je BiH iz godine i u godinu u sve većim nevoljama. Posebno je delikatno pitanje promjena ustavnih i zakonskih izbornih normi. A opasnost krije i teza da će zapadni moćnici prihvatiti svaki dogovor ključnih stranačkih vođa. Njima je egzistencijalni prioritet zadržati vlast i zaštiti status. Oni će se služiti svim sredstvima, pa i onim najopasnijeg naboja, u borbi za opstanak.

Zaključno, bh. non-paper je živući. Nužno ga je politički eutanizirati opozicionim zamahom iznutra i ozdravljujućim djejstvom međunarodnih moćnika. To je nesumnjivo i u njihovom interesu, naročito EU. Posebna je odgovornost na Vašingtonu. Novo uvlačenje u ratne šeme vodilo bi ne samo ovaj prostor – već i Evropu i ko zna koga još sve – ka krvavoj crnoj rupi.

Dabogda se osušila ruka, a i još ponešto, onom ko crta nove mape na ovim prostorima i švrlja granice po Bosni i Hercegovini.