Grom
Osuđujem vas i može vas biti sram zbog svih koji večeras gladuju, a vi jedete pozlaćenim žlicama, zbog svih onih koji večeras krova nemaju, a vi pod vašim pratite satelitsku televiziju, zbog svih onih kojima je večeras hladno, a vi
Osuđujem vas i može vas biti sram zbog svih koji večeras gladuju, a vi jedete pozlaćenim žlicama, zbog svih onih koji večeras krova nemaju, a vi pod vašim pratite satelitsku televiziju, zbog svih onih kojima je večeras hladno, a vi
Nikada ne dopustimo zlu da se ponovo pojavi, da digne glavu, to je naša civilizacijska zadaća i obveza prema našoj djeci, nikada ne dopustimo da čovječanstvo iskusi takve strahote i uradimo sve što je u našoj moći da univerzalno zlo
Božić smo u Split dočekali u kratke rukave. Deboto je litnji đir i ženskice su u laganin veštama šta te uvik dovede na isto misto i na isti kantun u “Vjeke” da sedneš ako rade, jerbo teta Vanja drži da
Smračilo se i postalo je hladnije. Rijetki prolaznici žurno su koračali oskudno osvijetljenom ulicom s nizom kuća na jednoj strani i parkom ograđenim crnom vitičastom ogradom. Na pločniku parka nalazila se drvena klupa. Odlučio je sjesti. Jednoga dana staviš noge
Nestalo je puno stvari iz moga ditinjstva, nestalo je u vrimenu puno dragih ljudi i dragih lica, danas i moje polako križaju bore, a uspomene ostaju u njima duboko urezane. Nestali su albumi, mali plastični BMW na baterije i vridne
Uradi nešto za svoju savjest ne misli da si sam, kreni oštro uzmi stvar u ruke zaboravi na strah.. Piše: Ivo Anić U svojoj novoj knjizi “Pobunjenik” bavim se čudnom komparacijom dvojice ljudi, Camusom i Smojom oko ključnog pitanja: “Tko
Naša jedina podjela dogodila se prije dvadeset godina kada je odlučeno tko će biti u kojoj kasti, onoj sada siromašnoj, koju smo nekada zvali srednja klasa i koja neumitno klizi prema bankrotu te ona od dvjesto obitelji koja je svojom
Ulizen na taracu i jeman ča vidit, moj libar njanci ne mirita jednu kafu, kafu ča mi taj mali kamajer nikad ne bi tija naplatit. Kurba kamajerska. Svi su ti kamajerji lupeži i kurbe, navuku te, uvuku ti se pod
Čuvao sam zadnju suzu za svoju unuku kada je vidim ali me izdala i pala je pred moje golubove. Oni su znali, moji golubovi pa su mi sletjeli na rame i gurkali mi lice, lice po kojem je potekla moja
Naša mladost u ogledalu je trenutak vječnosti i mi ga protežemo zauvijek. Naše lice u ogledalu je lice koje gledamo svakodnevno i nismo u stanju na njemu prepoznati vrijeme, fokusirani smo na oči koje nikada ne stare, kada se gledamo
Gospodin Zoran Milanović izgubio je živce vjerovali ili ne upravo danas, danas kada su pale sve maske i kada je jasno da će se dogoditi ono što smo svi znali od početka, da će jedna farsa u kojoj su sudjelovali
Miljenko Smoje nikada nije bio književnik. On nikada nije bio ni književni žanr ni vrsta. Miljenko Smoje bio je Split i njegov jezik na svim njegovim vrhuncima. Piše: Ivo Anić Bio jednom jedan grad. Nije, istina, najjasnije je li postojao
Noć prije službene prodaje ulaznica ja sam probdio, u četiri sata probudio sam starog i već u šest morao je po kiši onako zakapotan stat u red, agonija čekanja tog jutra ostali su u sjećanju svima mojima doma, čekao sam
Foto: šg „Cenzura u hrvatskom novinarstvu odavno nije ekcesna pojava, već temeljna uređivačka politika. Novine sa svojim sve agresivnijim naslovnicama sugeriraju što navedenog dana donose umjesto stvari o kojima se ne smije pisati. Sličnosti s devedesetim je mnogo, pogotovo u
Zima je i pomalo neobično za Split, sunce se sakrilo u sivom, kao da ih želi dočekati u njihovom ambijentu, kao znak dobrodošlice. Na rotoru u Solinu gužva, kamioni i cisterne, ljudi nekuda žure, kako bi to slikovito opisao Johnny.
Postoje dani u životu, a život je takav kada se sve ruši oko vas, kada znate da ma koliko jaki i sistematični bili stvari izmiču kontroli bez vaše volje. Život je sekunda, sekunda u kojoj okreneš glavu da promijeniš CD,