Bosna, Bosna. Izgubih se od milja u vlažnom sumraku. Ne nudite me ničim i ne pitajte o uglatim i prituljenim zemaljskim stvarima. Predragocijen je ovaj čas. Pretijesan je dunjaluk za srce pjesničko. Tko jednom prođe ovim krajem otvorenih očiju i budne
PJESMA O KRAJU SVIJETA (Alla fine del mondo) Kajase svijeta drže učmali stari ljudi: Nije ih briga kamo mahniti vlakovi voze. Dok buntovnici nose stigme i dijagnoze, Na lomačama griju kosti krhke od studi. Običan čovjek drhti: ne jede meso
Osoba koja zna čitati, pisati, učiti, pamtiti, zaključivati i povezivati, pustiti mašti na volju i izmisliti “vilu” da nekoga usreći i utješi, prije ili kasnije naučit će i kako funkcioniraju strojevi i tipkovnice. Međutim, ako je slučaj obratan, nisam sigurna
Čitam o čovjeku koji po slovenskim šumama blizu granice, solidno naoružan, svakodnevno lovi, isporučuje i policiji prijavljuje imigrante. Čini to u ime domovinske sigurnosti, obrane kršćanske civilizacije i intaktnog europejstva. Da, s njim su žena i dvoje djece, na istom
Čovjek ne može disati od crnih i loših vijesti, od njihove gadljive patetike s izvrnutim bjeloočnicama i rukom na srcu, dok istovremeno tu istu zemlju, nad čijom himnom patetiziraju, vode u sigurnu propast. “Kad kraj moj bolestan bješe, ja sam
Foto: Jack Nisberg/Sipa Press/Rex Features Pomoću literature, mislila sam, čovjek opravdava život, stvarajući ga nanovo u čistoći imaginarnog, a time istovremeno spašava i svoju vlastitu egzistenciju Pisanje, nadalje. Pisanje kao vječita tema. Hobisti, amateri dangube, koji se danas diče statusom
Ali danas je moje predvečerje potonulo u suzi, zbog odlaska drage prijateljice. Ponadala sam se da će i ovu bitku dobiti, kao tolike do sada Jednom smo pisale i nadopisivale o sretnim godinama. Ona reče: “A da je samo jedna
PERE ME TUGA Još deset dana potrajat će ljeto; Sve što je s njime propalo nas zove. U polju ispod oštrog krila sove, Strašilo stoji, crno, razapeto. Na koliko smo strana ulog dali, Tragajući za krhkom ravnotežom? Ne videć
Kad si pisac, ne računaj da ćeš uspjeti spasiti štogod od intime. To ti je kao ona odjeća s mnogo džepova, koju sezonski preslaguješ i pospremaš u ormaru, pa kad zaškripi s parama, izvrćeš džepove i nađeš po koju šaku
Jedan je pacer ovih dana posijao nelagodu, riječima o ratu, o bojnoj spremnosti i gotovosti na oružje. Možda je to bio takav trenutak, no meni za militantno razmetanje nikada nije trenutak, pa se pobunih, blago. Samo pozivom da ljudi pronađu
Foto: Sunčana Šešić Alvarado Kako smo dopustili, uopće, da nam mjeru nametnu tipovi puni “nikogovićkog bezobrazluka” (Krleža), služeći se zaleđem politike i teorijom velikih brojeva? Neću vrijeđati njihova sela ni oskudicu iz koje dolaze, jer oni nisu krivi za komplekse, nedostatak
Ima u Kvintilijana jedna zgoda o rimskom senatoru (potrudite se naći preciznije podatke, da sve ne stavljam u jasle!), koji se bio našao u nezgodi, s “prstima u pekmezu”, kao utajivač i pronevjeritelj državne imovine. Njegov slučaj trebao je doći
Prelijepo nam je bilo s Tinom u Vrgorcu. Njegovi baštinici pokazali su se dostojnim ovoga velikana, čuvara jezika i velikog žreca istine o Poeziji. Časno je dobiti nagradu s njegovim imenom, no ona veoma obavezuje: na samostrogost, poštovanje jezika, na
Gospodstvo se vidi i osjeća na prvi pogled, a dojam toga pogleda traje i ostaje dugo. Plemstvo duha stoji iznad svih vanjskih insignija i nikako i nigdje ne može se naslijediti ni kupiti. Nekoliko puta na ovom mjestu upotrijebila sam
Božica Jelušić: foto FB U dubini sebe bila je nevina, čista, bezazlena kao golubica u šumi, bila je čista i sveta i vjerovala je u ljudsku čestitost. Ništa nije zatajila, od svojih ljubavi do svojih mana, nikoga nije prešutjela ni
“Hercegovački klan” rabi raspaljivu i mahom nebuloznu retoriku, na principu “napad-obrana”, bivši “hrvatski proljećari” promašili su vrijeme i ciljanu skupinu slušača, desničarske “lutke na napuhivanje” i prelivode bruse jezičine na poricanju objektivne povijesti, popovi kure lomače katranom licemjerja, dok njihovi
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
