KAD PRIVATNO POSTANE JAVNO: ŠTA POVEZUJE SEVERINU, SUZANU MANČIĆ I DARU BUBAMARU?

Povezani članci

• O ČEMU ŠUTIMO KADA NE GOVORIMO O SUĐENJIMA U HAAGU?
• RTRS I BNTV: PREDSJEDNIČKO PROTIV PROFESIONALNOG NOVINARSTVA
• KUTAK ZA PROPAGANDNI TRENUTAK
• BHT1 I FTV: KAD NEĆE LEGALNI MEDIJI, HOĆE PIRATSKI RADIO
• ZAGREBAČKI START O BiH: A KTO JE TA, ŠTA JE TA, DA PROSTIŠ…
• VREMENSKA PROGNOZA: OTVORITE KIŠOBRANE, DOLAZI GODZILLA!

Seks je privatna stvar sve dok snimci nečije privatnosti ne dospiju u javnost. Tada počinje pogrom, što su na svojoj koži osjetile Severina, Suzana Mančić, Dara Bubamara… Primjećujete li da su žrtve tzv. porno afera uglavnom žene?

Piše: Mersiha Drinjaković, analiziraj.ba

Kad novinari i urednici medija shvate da u rukama imaju “vruću robu”, teško se odupiru porivu da je ne puste u promet: na portal, u novine, na televiziju. Kako drugačije objasniti sve skandale koji su započeli objavljivanjem seks-snimaka ili eksplicitnih fotografija nekoliko poznatih imena iz regiona. Prva asocijacija je, naravno, Severina. “Slučaj” njenog video-snimka postao je polazna osnova svim novinarima koji se dotaknu teme povređivanja privatnosti. Severina je svoju videovrpcu seksa preživjela zahvaljujući jakom karakteru i čak okrenula situaciju u svoju korist, postavši još popularnija.

Snimak na pijaci

Niti najpoznatija loto-djevojka bivše Jugoslavije nije bila pošteđena brutalnosti kad se u februaru 2005. pojavila snimka na kojoj se ona i njen tada već bivši suprug seksaju. Suzana Mančić je, na prvu, reagovala bez mnogo pompe, potvrdivši da je kućni video autentičan, te da “to svi rade”. Ni sama ne sluteći razmjere skandala, “pornić”, kako ga je dio medija tad etiketirao, preplavio je portale, a potom završio i na pijaci, prodajući se za sto dinara.

Dvije i po godine kasnije, u javnost je procurio Suzanin novi video – ovaj put s vjerenikom, grčkim biznismenom Simeonom Ocomokosom. “Ekskluzivnu vijest” objavio je sedmičnikSkandal, a Suzana i Simeon ostali su u šoku. “Ono što najviše boli je činjenica da je to zlodjelo najvjerovatnije učinio neko od meni bliskih ljudi. To je bilo moje, moja privatnost, koja je ukradena i upotrijebljena na najprljaviji mogući način…”, rekla je Mančić.

Mediji, prvo srbijanski, a potom i oni iz susjedstva, utrkivali su se ko će saznati “prljavi” detalj više, a naslovi tipa “Suzana Mančić ponovo u akciji” koštali su poznatu voditeljicu mnogo više nego što su novinari, autori tekstova, i zamišljali: “Medijska hajka na mene bila je stravična, ostala sam bez posla, niko me nije pitao kako živim”, ispričala je voditeljica kasnije. Bez trauma nisu prošle ni njene kćerke. Po prirodi otvorena, Suzana i danas bez ikakvih ustezanja priča o tim danima, a ne libi se novinarima otkrivati svoju intimu, poput informacije da je išla na tretman “orošavanja vagine”. Ipak, emotivno nestabilnija osoba od nje mogla je završiti i mnogo gore, jer se niko od “novinara” nikad nije zapitao kako li izgleda život u Suzanina četiri zida dok u medijima divlja afera koja na atome rastače njezinu intimu.

Smrt u Mariboru

I onda je došao slučaj koji je, na najgori mogući način, pomjerio granice privatnosti. Jedna je snimka seksa, napravljena bez znanja aktera, uzdrmala Sloveniju. A na snimci čak nisu bila ni poznata lica: jedan direktor škole i profesorica matematike završili su kao udarne vijesti prvo u slovenačkim, a onda i medijima u susjedstvu. Medijske razmjere ovog seks-skandala možete provjeriti i jednostavnim ukucavanjem imena zlosretne profesorice u tražilicu na Facebooku. Ne, tamo nema njenog profila, ali se mogu pronaći linkovi portala iz skoro svih dijelova svijeta. Nevjerovatno je koliko je daleko otišla ta vijest bez obzira što se radi o osobama poznatim samo u Mariboru. Iako je par negirao sve optužbe i tvrdio da se radi o fotomontaži, pritisci sredine i javnosti u Sloveniji bili su izuzetno snažni. Profesorica, psihički uništena, otišla je na bolovanje, a direktor, iako je u početku pokušao da se izbori sa situacijom i ostao da radi, na kraju se slomio. Zbog  videa, kojeg su, najvjerovatnije, snimili učenici, direktor škole, oženjen i otac dvoje djece, oduzeo si je život ne mogavši podnijeti razmjere skandala. Portal Telegraf.rs, prenoseći sadržaj iz Jutarnjeg lista, tada je donio tekst pod naslovom: “Učenici krivi za smrt direktora?”

Među rijetkima koji su odoljeli iskušenju da se bave ovim slučajem bilo je slovenačko Delo. Nakon samoubistva aktera videa, kolumnistica ovih novina Milena Zupanič, u komentaru pod naslovom “Mediji ubijaju, zar ne?”, iznijela je stav o tome kako Delo nije podleglo histeriji ostalih medijskih kuća koja je nesretnog čovjeka odvela u smrt.

Jedna lokalna afera tako je postala “svjetski hit”, ali i potaknula velike rasprave u slovenskim medijima o tome gdje završava privatni, a gdje počinje javni interes. Dvoje ljudi, osim kršenja moralnih uzusa, nikom nije nanijelo štetu, ali je slučaj imao tragičan kraj. Nikakva naknadna pamet niti izvinjenja ne mogu direktorovoj porodici vratiti oca i supruga.

Dara Bubamara

Novi slučaj, srećom bez fatalnih posljedica, u posljednje vrijeme zaokuplja pažnju tabloidnih medija, ali imuni na njega nisu ni oni “konzervativniji” portali. Nage fotografije folk pjevačiceDare Bubamare preplavile su online prostor. Kao i obično, uvijek je teško ući u trag informaciji o tome “ko je prvi počeo”, ali da su svi zdušno prihvatili igru “ogoli i ponizi Daru”, nepobitna je činjenica. Sama pjevačica pokazala je veliku hrabrost pa je u medijima ima više nego ikad. “To jeste cijena slave, ali je moglo i bez toga. Htjeli su mi nanijeti zlo, a meni se vratilo na dobro. Dobila sam još milion fanova koji su me podržali”, kazala je Dara nedavno za srbijanski Blic. Ona je odlučila stvari istjerati na čistac, pa je optužila vlastitog kuma za plasiranje u javnost fotografija koje je mobitelom, navodno, slala svome suprugu. Sapunica se nastavlja: kum je protiv Dare podnio krivičnu prijavu zbog njezinih optužbi, pa se sad prepucavaju preko novina.

Akteri ovakvih afera, bilo da se radi o Severini, Suzani, Dari ili profesorima, ljudi su od krvi i mesa, s porodicama koje najviše trpe, ali rijetko se novinari zaustave i postave jednostavno pitanje: šta bi bilo da se radi o njima ili nekom iz njihove porodice? Privatno i javno kod nas, kao i u svijetu, toliko su isprepleteni da granica jednostavno ne postoji. I dok god kod ljudi bude postojala voajerska potreba da zaviruju u tuđe spavaće sobe, postojat će i mediji koji će im to nuditi na pladnju. Iako je do sada najveću cijenu medijskog pogroma platio muškarac, činjenica je da su dominantne žrtve javnih osuda ipak – žene.