BESKUĆNIČKE PRIČE

Autor/ica 👤Amer Tikveša 25.1.2015. u 12:41

Povezani članci

Urednici Al Jazeere i N1 smatraju da je za beskućnike dovoljno odvojiti deset sekundi programa. Toliko traje čitanje vijesti da je neko ko živi na ulici preminuo od hladnoće i gladi. Smijemo li takav pristup smatrati ozbiljnim i odgovornim novinarstvom?

Piše: Amer Tikveša, analiziraj.ba

U analizi od četvrtog januara osvrnuo sam se na tretman beskućnika u centralnim informativnim emisijama Al Jazeere i N1. Zbog posljedica smrzavanja, u BiH i Srbiji bilo je smrtnih slučajeva.

Na obje televizije, koje kao analitičar pratim, o smrti tih ljudi je izvještavano na način čitanja vijesti koje traju do deset sekundi. Čak i ako izostavimo empatiju i svedemo priču na goli profesionalizam, radi se o informaciji koja zaslužuje neuporedivo drugačiji, obimniji i kvalitetniji tretman. Osnovni razlog je što nam pročitana kratka vijest te vrste izazove mnogo pitanja i pojača interes za temu. To jest dobro ako vijest služi kao najava za prilog ili za emisiju o temi, međutim, toga nije bilo.

Pitamo se ko su ti ljudi, jesu li se obraćali ikome za pomoć, kome je posao da im pomaže, postoji li neko prihvatilište za beskućnike, ko su njihovi sugrađani i zašto dopuštaju mogućnost smrti od smrzavanja… S druge strane, opšti je standard televizijskih dnevnika vremenska prognoza. Ona se radi zbog posljedica koje vrijeme može imati na ljude. Između ostalog, da se te posljedice preduprijede ako su štetne. Najradikalnija je smrt. I ona se desi, a mi to onda poput statističara samo evidentiramo i prenesemo!?

Sve to još više čudi zbog toga što su beskućnici ipak tema i Al Jazeere i N1. Na Al Jazeerinom portalu mogu se naći dobro obrađene vijesti o stanju beskućnika, naprimjer, u Hrvatskoj iz 2013. Ili skorija vijest, iz decembra, iz novootvorenog kampa za beskućnike u Berlinu. Na stranici N1 također imamo vijest o beskućnicima u Manili, tj. o tome kako su sklanjani s ulica prilikom Papine posjete. Ili o francuskim beskućnicima koje označavaju i na taj način ih stigmatiziraju. Međutim, o smrti beskućnika u BiH i Srbiji ništa osim šture, navedene vijesti. Kratko rečeno, to je nedovoljno profesionalno i s obzirom na obradu te teme, i Al Jazeera i N1 su ispod prosjeka brojnih bh. medija, a od televizija izdvojit ću dvije.

Prva je BHT, tačnije, emisija Novi ugao urednice i voditeljice Samire Krehić. Emisija je emitovana 13. januara. Saznali smo, naprimjer, da pojam beskućnika bh. zakoni ne poznaju niti imamo ijedno prihvatilište namijenjeno isključivo njima. Saznali smo, također, da beskućništvo obuhvata mnogo veći broj ljudi od broja onih bez krova nad glavom. Mi im ne znamo ni približan broj.

Drugi primjer je TV 1, tačnije, njihov dnevnik od 3. januara koji je vodila Nikolina Veljović. Tu smo se upoznali s jednom beskućnicom koja je to postala zbog nasilja u porodici.

Dakle, eto teme – žrtva nasilja sankcionisana beskućništvom umjesto nasilnika. Osim te, otvorene su i brojne druge teme, a svakako bi najzanimljivije bilo istražiti beskućništvo kao posljedicu sistemskog nasilja. Naime, u emisiji Novi ugao spomenut je beskućnik koji ima 30 godina radnog staža, kojeg je loša ekonomska situacija u državi dovela do toga da izgubi krov nad glavom. Tu je nasilnik sistem.

Ko nije, neka počne novinarski istraživati beskućničke priče dok još nisu gorući problem. Poslije će biti kasno.