Fuad Đidić: Japan poslije četiri godine
Povezani članci
Tragate za znakovima nastanka novog Japana. Ostajete zatečeni činjenicom da je od 2000 godine do danas u Japan stiglo čak 11 Nobelovih nagrada za medicinu, hemiju i fiziku… Isto kao što vas iznenadi podatak da su japanski naučnici i kompanije u nekoliko proteklih godina prijavile čak tri puta više patenata od samih Njemaca… Krhke i nježne Japanke poznate kao tim Nadeshiko u svjetskom nogometnom finalu pobjeđuju robusne Amerikanke…!!! Doista, sve je moguće!!! Inovacije unose preokrete i bude nadu u nanovo inovirani Japan.
Piše: Fuad Đidić, savjetnik u ambasadi BiH u Tokyu
POSLIJE PRVE GODINE
Prvi utisci o Japanu su impresivni.Ocarava efikasnost i društevni red. Ulice su čiste,vozovi tačni,ljudi tihi i ljubazni, Kao stranac osjećate “VIP” status. Bilo gdje da dođete pažljivo i oduševljeno vas slušaju. Vjerujete kako ste i ovdje relevantni. Toliko su sretni da čuju vašu priču. Imate utisak vlastite važnosti. Teško je odoljeti da ne postanete “pro-Japanac”. Uživate u svim blagodatima jednog sofisticiranog društva. Ništa vas ne treba brinuti. Nekako se nosite sa povremenom nesigurnošću pred skoro perfektno organiziranim društvom. Povremeno osjećate nemoć da sve obuhvatite i da dobijete potpuni osjećaj stabilnosti. Ipak, nadvladava osjećaj da živite u gradu sa Pet zvjezdica. Ne plaćate taksu. Iz slavine teče čista voda. Sistem zdravstvene zaštite je – super. Svugdje se vozite na pokretnim stepenicama. Bilo u malim (konbini) prodavnicama, ili, u supermarketu, na izboru imate desetine različitih vrsta mlijeka, brojne vrste maslinova ulja. Voće je vrlo ukusno i kvalitetno… Uživate u većoj garsonjeri ili jednosobnom stanu koju plaća vaša Vlada. Izabrali ste stan blizu metro stanice, ali zato ste se lišili možda 5-6 dragocjenih kvadrata. Izuzeti ste od plaćanja TV pretplate. Još sakupljate informacije o poznatim mjestima, parkovima i događajima… Pažljivo slušate utiske ili preporuke drugih. Kada počinjete razumijevati kulturu bolje se osjećate. Japan ste prihvatili bez mnogo kriticizma.
POSLIJE DRUGE GODINE
Pitate se o njihovom pismu – šta je to ovaj kanji!? Kako u ovom stoljeću može postojati ovako težak i neefikasan sistem pisanja!? Tražite razliku između pisma “kitakane” i pisma “hiragane”. Vjerujete da bi sa sveobuhvatnošću compjutera i oni trebali promijeniti ovaj ovaj sistem pisanja u alphabet. Dobro ste već upoznali klimu, ali čudite se kako to baš da kišna sezona dolazi u junu!? Pitate se kako ćete “preživjeti” sparinu i vrelinu dolazećeg ljeta. I pored opreza frustrirani ste visinom računa za struju. Relativno dobro već poznajete i političku scenu. Već ste registrovali nekoliko važnih političara koji dolaze na prijeme i drže kratke govore. Međutim, postajete nezadovoljni i tražite više istine o “lobijima u sjeni”. Shvatili ste da su pravi “centri odlučivanja” zapravo, daleko od vaših očiju i saznanja. U prvim razgovorima teško je doći do jasnih i pouzdanih odgovora. Frustrirani ste potrebom ponavljanja istih stvari na raznim mjestima. Već razumijete da ovdje nikada pojedinci ne donose odluke. Više ne podcjenjujete nikoga, jer sada znate da u procesu odlučivanja svi imaju ulogu i važnost. Borite se i teško razlučujute releventne od irelevantnih bussiness kartica. Sve teže razaznajete tko je zapravo, tko!? Skeptični ste i zasićeni. Umarate se od njihove upornosti i prozaičnih pitanja. Sakupljate dodatno strpljenje da dobijete odgovore na neka jednostavna pitanja. Čuli ste dosta priča o mješanim brakovima. Pitate se zašto toliko mladih djevojaka želi se udati za nekoga iz USA, Canade ili Australije i napustiti ovakvo perfektnu zemlju!? Sve je duža lista proizvoda koje se uzdržavate kupiti zbog njihove neumjerene cijene. Oslobađate se iluzuje da će cijene voća jednog dana postati normalne. Sve češće postavljate pitanje – zašto su toliko zatvoreni!? Da li ide zajedno ova samo-centričnost i perfektno organizirani društveni red!? Čudite se zašto tako teško ili nikako ne potpisuju ugovore o slobodnoj trgovini!? Šaljete izvještaje i poruke MVP, ispitujete, provjeravate na všse strana, radoznali ste da otkrijete – gdje se doista dešava stvarni život u ovoj savršeno organiziranoj zemlji!?
POSLIJE TREĆE GODINE
Već ste naučili da primate, ali i obavezno uzvracate male poklone dobivene u znak zahvalnosti. Pažljivo kontrolišete listu poslatih novogodišnjih čestitki – da li ste svima poslali ili uzvratili novogodišnju kartu. Već živite sa uvjerenjem koliko su ovdje važni detalji. U tim “majušnim detaljima” sastoji se vaš uspjeh u kontaktima.. Nipošto ne smijete izostaviti odgovor na bilo koju e-mail poruku. Strogo vodite računa o rođendanskim čestitkama. Važno je da upamtite svako ime i uz njega dodate to neizostavno -“san” – gosp” odnosno “gdja”. Uvijek je važno pokazati zahvalnost. Poštovanje tradiciji. Neizostavno je na vrijeme čestitati za svaki uspjeh, sportsku pobjedu, osvojeni trofej… Tako postajete relevantni i vaše ime ulazi na njihovu listu počasnih zvanica… Svugdje prepoznajete žar sa kojim Japanaci žele vratiti raniji ponos, uspjeh, liderstvo…
Vaša svakodnevnica je sada oblikovana identifikacijom sa ovdašnjim običajima i pravilima. Dok razgovarate pronalazite da se i vi blago naklanjate prema sugovorniku. U dnevnim razgovorim skoro po stotinu puta ponovite – “arigato gozaimashta”… Trudite se započeti i završiti svaki razgovor sa nekoliko japanskih standardnih fraza ili rečenica. Toliko mnogo stvari su sada postale normalne.
Povremeno se vidite sa nekim od naših ljudi koji već duže rade u ovdašnjim kompanijama. Raspitujete se kako su ime dali svome sinu Azra i Samir, i, koje japansko slovo “kanji” se nalazi u njegovom imenu – Zmaj. Obaviješten sam da će mala Emilija polagati ispit za osnovnu školu. Ova mala BiH zajednica okuplja se najčešće uz rođendane djece. Cijenite kako Mladen, Taida i Julija tečno govore japanski, ali osjetite da Benjamin još malo zaostaje. Faiza, Sevda i Julija udate su za Japance.
Potpuno ste se navikli da susrećete lica posve neobičnih zanimanja. U banci ili pošti na ulazu uvijek vas dočeka osmijeh besprijekorno dotjeranog “pomoćnika mušterije”, sa ovim pitanjem – “šta cijenjena mušterija danas namjerava uraditi u našoj banci”. I pored toga što već stotine puta ulazite u istu banku ili poštu ne smeta vam ova ljubopitljivost. “Pomoćnik mušterije” uvijek vas doprati do šaltera gdje ste možda ranije već bili desetine puta, ili, vam pomaže da izaberete formulare koje ste birali već toliko puta.
U metro stanici, osim jasno prepoznatljivog “pomoćnika putnika”, postoji i skriveni “kontrolor pravilnog rada i upotrebe mašine za karte”. On se nalazi s one strane automata i desi se da vas možda, upozori da ste zaboravili preuzeti račun sa automata, ili šta drugo.
Sada se pitate – kako sam mogao i pomisliti da smo mi Balkanci najpamentiji i najtalentovaniji ljudi… Preispitujem naše navike i tradiciju… Već sam utonuo u težnje i osjećam šta su snovi ove osobene civilizacije.
POSLIJE ČETVRTE GODINE
Ovu godinu živite u paradoksu. Otkrivate i učite se živjeti sa nekim defektima perfektnog poretka. Neodgovornost proničete na mjestima gdje ne sanjate da bi trebala izostati ili zatajiti. U zemlji stroge odgovornosti i potpune sigurnosti zatečeni ste činjenicom da je zapravo, ljudska greška glavni uzrok N – katastrofe od 3/11. Poslije službenih nalaza raznih Komisija sada živite sa čvrstima uvjerenjem kako je jedna mala greška ili previd zaprijetio nestankom i vas, i zemlje koju ste do tada poznavali. Vaša uvjerenja o sigurnom životu u perfektnom poretku su preokrenuta. Ali, nastavljate živjeti dalje… Kao da je sve u savršenom redu… Kraj dvije decenije duge ekonomske stagnacije još se ne nazire. Javni dug dostiže 250% od novo-proizvedene vrijednosti. Zemlja gubi status druge ekonomije svijeta. Njena moć slava i uticaj tamni i slabi….
Ali, ovdje se i dalje živi raskošno i bogato. Lica mladih Japanki besprijekorno su čista i odnjegovana. Svugdje primjećujete tu fanatičnu opsjednutost ljepotom, sjajem i modnim dizajnom. Saznajate da blizu milion Japanaca koristi svoj godišnji odmor na Hawaima ili Guamu kao najomiljenijim destinacijama iz starih vremena. Čak pola miliona njih godišnje odlazi vidjeti neku od evropskih zemalja, dok više od 150 hiljada charter avionima godišnje leti na obale Jadrana. Prija vam i lako se utapate u ovaj sjaj i raskoš prepoznatljiv svugdje oko vas. Ponekad, dok sjedite u jednom od prijatnih i toplih sushi barova obuzima vas paradoksalan osjećaj vlastitog bogatstva, slave i uspjeha!? Ali, vas sigurno nisu mimoišle pouzdane prognoze o ubraznom demografskom topljenju zemlje. Sa nevjericom čitate statistiku da će u narednih 50 godina zemlja izgubiti 40 miliona stanovnika. Prosječan životni vijek bliži se nevjerovatnih – 90 godina starosti. Broj 100-godišnjaka u zemlji već premašuje cifru od 50 hiljada.
Pitate se da li savršeni poredak nestaje u raskošu i sjaju postajući žrtvom vlastitih inovacija i postignuća!? Da li su ovo zapravo, paradoksalni znaci neminovnog silaska, ili, pak, uspona nove zemlje koju nismo ranije poznavali!?
Starije kolege upozoravaju – ovdje je tačno ono što je suprotno!
Tragate za znakovima nastanka novog Japana. Ostajete zatečeni činjenicom da je od 2000 godine do danas u Japan stiglo čak 11 Nobelovih nagrada za medicinu, hemiju i fiziku… Isto kao što vas iznenadi podatak da su japanski naučnici i kompanije u nekoliko proteklih godina prijavile čak tri puta više patenata od samih Njemaca… Krhke i nježne Japanke poznate kao tim Nadeshiko u svjetskom nogometnom finalu pobjeđuju robusne Amerikanke…!!! Doista, sve je moguće!!! Inovacije unose preokrete i bude nadu u nanovo inovirani Japan.
Postajete sigurni da među ovim znakovima propasti jednog sistema koji je želio postati perfektnom ljudskom zajednicom već danas se mogu nazrijeti prvi signali nastanka novog sistema i nove zajednice. Ovu vašu sigurnost osnažuje činjenica kako je dva puta u minula 2 stoljeća Japan uspio sebe – re-inovirati i povratiti moć na svjetskoj sceni.
I svi oni koji će ostati živjeti sa bliskim pogledom na ovu civilizaciju sklada i harmonije mogli bi u narednim godinama biti svjedoci trećeg uskrsnuća ove zemlje. Japan očigledno, ima potencijale da uradi mnogo toga za vlastitu budućnost, ali i budućnost čovječanstva. Doista, ovo je zemlja – paradoksa!