Libijska demokracija u srazu sa žustrinom džihada
Povezani članci
- EU i Japan otvorili najveću zonu slobodne trgovine u svijetu
- Njemačke pivovare protiv škriljca: Fraking će onečistiti našu vodu
- Lider Severne Koreje izjavio da zemlja prolazi kroz tešku ekonomsku krizu
- Moskva: Američke sankcije ilegalne i štetne
- Si: Kina neće zatvoriti vrata svetu
- Američka predizborna kampanja: Šta će se desiti ako pobijedi Trump? Ništa.
Portreti osoba ubijenih u ustanku izvješeni su u džamiji
Abdul-Hakim al-Hasadi prvi put je primio pušku u ruke prije 20 godina pokušavajući uvesti islamski zakon u Libiju. Obučili su ga afganistanski talibani, a tijekom prošlogodišnjeg ustanka predvodio je ovdašnju lokalnu paravojsku u gradu poznatom po islamskom džihadu. No danas se Hasadi pretvorio u političara koji se kandidirao za položaj u lokalnoj vlasti i nada se da će islamske vrijednosti provoditi mirnim putem.
“Više nema potrebe za oružjem”, kaže. “Riječi su naše oružje.”U istom gradu Sufian bin Qumu predvodi paravojne snage koje mašu crnom zastavom militantnog islama. Nekad vozač Osame bin Ladena koji je proveo šest godina u zatvoru u kubanskom Zaljevu Guantanamo kaže da je Kuran jedini ustav kojega priznaje. Ustraje na oružanoj borbi sve dok Libija ne bude imala islamističku vlast u stilu talibana. “Živio sam u Kabulu u Afganistanu dok je njime vladao islamski zakon”, rekao je ponosno tijekom nedavnog lokalnog radijskog prijenosa koji je zasad njegov jedini javni iskaz. “Ako se ovdje uspostavi islamska država, ja ću joj se priključiti.”Ovdje se trenutno odvija borba za budućnost islamističkog pokreta, a Hasadijeva vizija mirne promjene doima se puno izglednijom. Sa stajališta Zapada, njegov uspjeh predstavlja najveće obećanje Arapskog proljeća, da sudjelovanje u političkom svijetu može neutralizirati militantne odvojke islama koje na mjestima poput Iraka i Afganistana koji pozivaju tisuće ljudi na borbu do smrti. Međutim, tu nadu u demokraciju sada ugrožavaju bezakonje u Libiji i sektaški ratovi u Siriji. Egipatska vojna vlada 24. lipnja priznala je izbornu pobjedu Mohameda Morsija, islamističkog kandidata za predsjednika. Neki na Zapadu strahuju da će militanti pronaći nova bojišta. U gradu Darnah, za koji vojska Sjedinjenih Američkih Državatvrdi da šalje više borca džihada u borbu protiv SAD-a u Iraku nego bilo koji drugi grad usporedne veličine, Qumu i ostali pripadnici paravojske i dalje zapovijedaju brojnom sljedbom, tvrde lokalni dužnosnici, ali i stanovnici. Mnogi krive islamske militante za mnoštvo nasilnih zločina, među kojima je i bombaški napad na Hasadijev nasreću prazan Mercedes-Benz. No mnogi ovdašnji bivši džihadisti kažu kako se pouzdaju u izbore, od kojih su prvi izbori za libijsku državnu skupštinu zakazani za srpanj. “Želimo politiku kao u Izraelu”, kaže Mosab Benkamaial (25), misleći na židovsku državu u kojoj su vjerski identitet i izborna demokracija spojeni u jedno.
Abdul-Hakim al-HasadiBenkamaial, kojega su postrojbe vojske SAD-a uhvatile u Bagdadu, sada vodi pečenjarnicu pod nazivom Popaj. I ostali istaknuti Libijci koji su se nekada u inozemstvu borili u ime islama također se kreću u sličnom smjeru. Abdel Hakim Belhaj predvodio je islamistički pobunjenički pokret u Libiji, borio se protiv Sovjeta u Afganistanu, a kasnije se pridružio talibanima prije nego što ga je CIA zarobila u Maleziji. Ovaj predsjednik Vojnog vijeća Tripolija također je i osnivač političke stranke uspostavljene po uzoru na tursku vladajuću stranku koja blago naginje islamističkoj vladavini. “Mi nismo islamistička stranka”, kaže Anas al-Sharif, bivši glasnogovornik islamističkog pobunjeničkog pokreta. I dalje postoje određeni signali podjele među džihadistima u Darnahu. Tijekom prošlogodišnje pobune, pojavili su se grafiti na kojima je pisalo “Ne Al-Qaidi”. Sada je ta riječ “ne” izbrisana. Prije nekoliko tjedana dok je Hasadi držao govor u jednoj džamiji, militanti su mu digli auto u zrak. “Nedvojbeno je da postoje ekstremisti”, kaže Mohamed el-Mesori (52), vođa lokalnog vladajućeg vijeća. “To su ljudi koji nisu uz Hasadija jer on govori o demokraciji i izborima”, objašnjava.Nemoguće je doći do saznanja koliko stanovnika Darnaha podupire Qumua. No neki bivši džihadisti i ostali iz njihovog kruga doimaju se kao da ih on sramoti svojim stajalištima. “Misle da su jedini pravi muslimani u gradu”, kaže Faris el-Ghariani (32). Ostali su otvoreni za mogućnost kompromisa, kao što je iznimka glede zabrane alkohola koja je trenutno na snazi, a iz koje bi turistički hoteli bili izuzeti. “Želimo islamski zakon, ali želimo i pomoć Zapada”, kaže Mahir el-Musmari (37), koji se u Iraku borio protiv američke invazije. “Morat ćemo se naći negdje na pola puta.” Hasadi je preporučio da u znak dobre volje Zapad iskuša islamističko tjelesno kažnjavanje, kao što je odsijecanje ruku lopovima.No trenutno se pokušava svidjeti široj javnosti. Kaže da talibani nisu imali pravo oduzeti ženama pravo glasa, a žene će u Libiji sada moći glasovati.