Matica hrvatska za početnike

Autor/ica 16.4.2012. u 08:55

Povezani članci

Nakana mi je bila pisati tekst na sasvim drugu temu. A tema za pisanje, hvala Bogu, ima i više no što bi želudac normalna čovjeka mogao provariti. Cerićevo, primjerice, svojatanje BiH i njezino, tko zna koje po redu, prekrštavanje, Dodikovo osporavanje iste te države pričom kako ona nikada i nije bila država i kako je njegova država ono što ni Ustav, a ni svijet time ne priznaje. I tako redom. Zaprepasti me, međutim, informacija koju samo što pročitah i koju je gotovo pa nemoguće prešutjeti. Tekst, naime, nastaje u danu otvaranja još jednih, četrnaestih po redu, dana Matice hrvatske – u Mostaru dakako. A oni su, nema spora, kulturni događaj, i to ne samo za Mostar i Hercegovinu, nego i za čitavu državu, pa i regiju. U prilog tome, među inim, svjedoči i podatak da na otvaranje dolazi sam državni vrh zapadnih nam susjeda – predsjednik Josipović, te tamošnja ministrica kulture.

I sve bi to, dakako, bilo hvale vrijedno da se organizator ne pobrinu da na ovu manifestaciju sam baci ljagu. U SMS-poruci, koju prvi čovjek Matice, i to dan uoči otvaranja Mostarskog proljeća, uputi predsjedniku Federacije BiH, stoji, vjerovali ili ne, tekst slijedećeg sadržaja: „Zbog dolaska velikog broja predstavnika naših Ogranaka bili smo primorani revidirati i otkazati više rezerviranih mjesta, pa tako i Vaše mjesto. Kako su time sva mjesta popunjena, molimo Vas za razumijevanje“. E sad, ako poruku dobro razumijem, predsjedniku Federacije je upućen poziv za sudjelovanje na otvaranju dana Matice, on je isti prihvatio, a onda ga prvi čovjek Matice obavještava da od druženja ipak neće biti ništa. Jer da, eto, nestade rezerviranih mjesta, te da je „tikva pukla“ baš na prvom čovjeku ovog bh. entiteta. I to, zamislite, usprkos čak i činjenici da je ulaz slobodan, a to znači da mogućnost sudjelovanja u otvaranju „Dana“ ima svatko, pa i građanin Budimir, ali ne i predsjednik Federacije.

Sve to bi se, u nekim drugim prilikama dakako, moglo tretirati tek kao neukusna, nepristojna, krajnje nekulturna individualna gesta. U konkretnom slučaju, međutim, priča je puno sumornija, kancerogenija i dio je političke filozofije koja se sve napadnije širi uzduž i poprijeko Bosnom i Hercegovinom. A da se radi baš o tome svjedoče i neki drugi detalji iz posljednjih mjesec dana. I svi su, na nesreću, vezani za događanja u i oko Mostara. Prije koji dan je, primjerice, u Mostaru otvoren „Mepas Mall“, jedan od najvećih trgovačkih centara u regiji. Na otvaranje je, kažu upućeni, organizator pozvao i predsjednika Federacije. I čovjek se, čujem, želeći time i osobno uvećati značenje ovog čina, uredno odazvao. E sad, pravila dobrog ukusa nalažu da se takve goste posebno i pozdravi. Ovdje to nije učinjeno. Odustalo se, vele upućeni, u zadnji čas. A pozdravljalo se, nema koga nije.

Samo koji dan prije toga, na koncu, zatvoren je i ovogodišnji Mostarski sajam. Opet, dakle, pažnje vrijedna gospodarska manifestacija. Onaj tko je pratio njezino otvaranje mogao se uvjeriti da je sajam na jednom mjestu okupio mnoge. Našli su se tamo i mnogi iz svijeta politike – iz BiH, ali i susjednih zemalja. Iz Banja Luke je, ako se ne varam, došla čitava reprezentacija na čelu s prvim čovjekom entitetske vlade. I to je, barem što se mene tiče, ljepši dio priče. Problem je, nažalost, što na otvaranju sajma nije viđen nitko iz institucija federalnih vlasti. A sajam je, ako dobro razumijem, jedna od manifestacija koja bi u tim institucijama trebala tražiti i potporu i partnera. Što je po srijedi? Bahatost federalnih vlasti i okretanje leđa jednoj od prestižnih gospodarskih manifestacija? Ma kakvi! Ljude se nije zvalo. A staro je pravilo – nepozvanu je mjesto iza vrata.

Ima li se, pak, u vidu navedene, ali i neke druge „slučajnosti“, izvjesno je da razloge ignoriranja ne treba tražiti u nepristojnim i nerazumnim pojedincima – prvom čovjeku mostarskog ogranka Matice hrvatske primjerice, ili gospodarstvenicima kojima je sukobljavanje s politikom posljednje što bi mogli poželjeti. U pozadini je, drugim riječima, ipak nešto drugo – supremacija jedne političke filozofije nad životom jednog dijela zemlje.

HDZ, još konkretnije, istrajava na tezi kako je postojeća federalna vlast nelegalna i nelegitimna. No, to nije i najgore. Toj i takvoj vlasti se, onda, ni ne dopušta bilo kakva mogućnost vršenja njezine funkcije u dijelu zemlje gdje je HDZ dominantan. Ignoriranje institucija Federacije u organizaciji Mostarskoga sajma me, ruku na srce, ni ne čudi. Dapače. Time je na najizravniji način pokazanu da sajam nije ni mostarski ni hercegovački nego, naprotiv, ono što se za njega sve ove godine tvrdilo – hadezeov poligon za promociju i personalnu zaradu temeljem krađe Sokola izvršene u skladu sa zakonom.

Kako, međutim, komentirati druge, ekscese poput ovih s danima Matice ili otvaranjem „Mepas Mall-a“? Siguran sam, naime, da su i predsjednik Matice i vlasnik „Mepasa“ željeli ljude iz institucija federalne vlasti. Jer, sukob s državom ne treba ni jednom ni drugom. Za Mostarsko proljeće je, uostalom, iz federalne kase i ove godine keširano 75.000 maraka. Treba li dobivanje toga novca dovesti u pitanje nepromišljenom osobnom gestom? Siguran sam da bi takvo što učinili mnogi drugi prije uglednoga mostarskog odvjetnika. Ako se, pak, na takav potez odlučio i on, najlogičnije je pitanje – zašto? Zbog eventualnog političkog pritiska? Najlogičnije. Jer ga je, drugim riječima, hercegovački gospodar „života i smrti“ stavio pred izbor – il’ se skloni ili se pokloni. I čovjek se, sirota, odlučio za sigurnije – savijanje kičme. Bolje i to nego lomljenje kostiju.

Drugo je pitanje kamo sve ta, logika zastrašivanja i lomljenja kostiju može odvesti? A može daleko – čak i prema baskizaciji BiH. Prvi korak je, ako dobro razumijem, već napravljen. Pitanje je samo kada će se pojaviti slijedeći – presijecanje putova i pruga, politički atentati, paralelne institucije i nepriznavanje zvaničnih. A ni to nije daleko. Uostalom, banjalučki vožd im je sve češće i sve izdašnije na usluzi. U kola im je gurnuo i ovih dana – osiguravajući sredstva Nove banjalučke banke za pokrivanje dubioza Županije zapadno-hercegovačke. I sve to bez hipoteka, bez provjera, bez garancija. Zna, međutim, Mile što čini? I cijena će biti ispostavljena. A cijena je guranje u kola Miletova projekta rasturanja države zarad utemeljenja njegove vlastite. One, zapravo, iz koje je protjerano preko dvjesto tisuća Hrvata. I u kojoj hadezeov partner nije ni prstom mrdnuo da ih, ili barem dio njih, vrati rodnim kućama.

Ako je tako, kako onda izbjeći i još jedno pitanje. Zašto u svemu tome sudjeluje i predsjednik susjedne države? Treba li praksu čestih posjeta Josipovića shvatiti kao potporu projektu rastakanja BiH kao suverene države? Ili se, pak, manipulaciji „velikog vođe“ iz kandža iščupati ne uspijeva čak ni on? Vrag bi ga znao. Ali, siguran sam da do njega, barem za sada, dolaze informacije koje ne odgovaraju stvarnosti. I da temeljem njih uvaženi kolega postupa na način koji ne određuje ni njegov intelektualni, ni politički i ljudski habitus. No, sve to ga ne oslobađa odgovornosti. Potpuno suprotno. Ali, to je već njegov problem. I tema za drugu priču.