ENG
Blatni pohod Tuđmana mlađeg
Autor/ica
Povezani članci
Bez ambicije da se na ovom mjestu ulazi u prijepor je li za obranu Vukovara moglo biti napravljeno više i je li dio civila mogao biti izvučen iz okruženja, iako je odgovor na oba ta pitanja potvrdan, za svaku je osudu nabacivanje blatom na Glavaševića. Slučaj Tuđmana mlađeg dokaz je da čak i u obrani očevih (ne)djela treba imati granicu i dobar ukus. Oboje je, nažalost, izostalo.
Sin koji će ostati u vječitoj sjeni svoga oca, tako je odlučio oskvrnuti uspomenu na osobu oko koje do sada nije bilo prijepora. Ratni izvjestitelj Hrvatskog radija Siniša Glavašević bio je glas iz smrtno ranjenog grada koji je progovarao jezikom običnog čovjeka suočenog s bezumnim razaranjem i ljudskom patnjom. Postao je simbol građanske hrabrosti i profesionalne odgovornosti te je u svom gradu ostao sve dok ga krvnici nisu likvidirali.
Nezabilježen napad
Na dosad nezabilježen napad na Glavaševića, Tuđmana je navela objava tonskih zapisa u kojima njegov otac, tada predsjednik države Franjo Tuđman, na upite Mile Dedakovića o evakuaciji civila iz razorenog Vukovara traži da mu se pošalje faks.
“A ja bih Vas podsjetio, tamo je 2.000 djece. Što ćemo s tom djecom?”, pitao je Dedaković.
“Hajde, hajde, Vi radite svoje, idem ja da vidim što, je l’. Ne dolazi u obzir nikakvo izvlačenje”, odgovara mu Tuđman. Molbe za pomoć Dedaković je slao do zadnjeg dana.
“Dajte mi to, što ste mi sad kazali, dajte mi to lijepo faksom pošaljite”, kaže na snimci Tuđman.
Glavašević mu došao kao naručen
Miroslavu Tuđmanu kao naručeno je došlo što je s ovim ‘nezgodnim’ detaljima o zadnjim danima opsade Vukovara objavljen i podsjetnik na čuveni govor Siniše Glavaševića, u kojemu izravno optužuje politički vrh za izdaju Vukovara. Kao iskusni obavještajac, pažnju javnosti sa svog je oca i njegove političke ostavštine preusmjerio na, za njega, manje osjetljivo područje.
“Ono što je pročitano kao Glavaševićev tekst je pismo nastalo u KOS-ovoj propagandnoj operaciji Opera s ciljem da se demoraliziraju branitelji Vukovara koji su se borili ne samo u vojnoj blokadi, nego i u potpunoj informacijskoj izolaciji”, kazao je M. Tuđman, jedan od čelnika hrvatskih obavještajnih službi iz devedesetih, a sporne reakcije Franje Tuđmana na patnje vukovarskih civila usputno je odbacio kao montaže iz iste KOS-ove kuhinje.
Iz Tuđmanove izjave nije potpuno jasno što je htio reći – je li, po njemu, Glavašević radio za KOS ili je ‘samo’ bio instrumentaliziran od obavještajne službe bivše države? No, prilično je jasno da su obje teze skandalozne i sramotne čak i kada želiš iz gabule izvući vlastitog oca i tadašnji državni vrh.
Manjak dobrog ukusa
Bez ambicije da se na ovom mjestu ulazi u prijepor je li za obranu Vukovara moglo biti napravljeno više i je li dio civila mogao biti izvučen iz okruženja, iako je odgovor na oba ta pitanja potvrdan, za svaku je osudu nabacivanje blatom na Glavaševića. Slučaj Tuđmana mlađeg dokaz je da čak i u obrani očevih (ne)djela treba imati granicu i dobar ukus. Oboje je, nažalost, izostalo.
Autor/ica
