Dubravka Šuica u bečkoj konjušnici

Izdvajamo

• Tu riječ ponavljat će ko papige svi relevantni hadezeovci obrušavajući se na novinare koji su se usudili istraživati kako je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva dozvolilo da Dubravka Šuica gradi obiteljsku kuću u Pločama iako nema građevinsku dozvolu usklađenu s lokacijom, a lokacija je prema urbanističkom planu javno dobro. Pogađate, veleizdaja od strane novinara koji su pisali o slučaju završila je na sudu u Dubrovniku te otišla u – zastaru.

Povezani članci

• Kolinda, nacija, emancipacija
• Prijedorski hologrami
• Senad Pećanin: Saopćenja komesara policije HNK kantona povodom napada na Tacno.net Šteficu Galić, njenu trogodišnju unuku i novinara Amera Bahtijara, predstavlja pokušaj grube obmane javnosti u cilju zataškavanja odgovornosti napadača
• Tito je bio div
• Evo Kapetana, pisaćemo novine!
• Srbija by night

Foto: Arhiv 

Veleizdajnici koji su od ove države od samih njenih početaka napravili zemlju u kojoj niti vlada pravna država, niti njene institucije, zemlju u kojoj su mogući Kuščevići i Šuice, zemlju u kojoj niti ima pravde, niti ima poštenja, i na koncu zemlju koja će biti El Dorado za dvjesto odabranih obitelji, a nama ostalima kako bude, i po tom poučku ravnaju se u HDZ-u. To nisam rekao ja, to vam je rekao začetnik cijele priče, onaj sa kojim sam započeo ovu kolumnu, prvi i nikada prežaljeni predsjednik HDZ-a, Franjo Tuđman.

Piše: Ivo Anić

Samo logično pitanje novinara odakle jednom bivšem političkom zatvoreniku i povjesničaru bez posla vila na Tuškancu, suprugi mu neprijavljenih 250.000 eura na banci, a unuku vlasništvo čitave banke, bilo je tada blasfemija, a neki su išli toliko daleko da su govorili i o veleizdaji. Veleizdaji novinara dakako. Novinara koji se tada usudio pitati čisto i logično pitanje.

Naime, nisu veleizdaju počinili tada rahmetli Franjo Tuđman, njegova supruga, sin i kći koji su dobijali lukrativne poslove, već su veleizdaju počinili novinari koji su se usudili pisati o imovini Franje Tuđmana koja je izdašno premašila imovinu koju je posjedovao prije osnivanja pokreta kako mu tepaju, najveće stranke u Hrvata – HDZ.

O veleizdaji se nastavilo govoriti prilikom svih daljnjih provjera ili iznošenja u javnost imovina istaknutih hadezeovaca.

Od Zlatka Canjuge, Ivića Pašalića do Ive Sanadera i Milijana Brkića, od Žalac do zadnjeg ministra vanjskih poslova, od onoga što su posjedovali prije aktivnog bavljenja politikom i članstva u HDZ-u, do onoga što su posjedovali nakon, i o veleizdaji se govori i danas, kada se u javnost iznose činjenice o imovinskom stanju Dubravke Šuice, aktualne potpredsjednice Europske komisije.

Ovaj put o veleizdaji, kao uostalom i kada je branio svog ministra Lovru Kuščevića, oglasio se i sam premijer Andrej Plenković, opominjući novinare kako se radi politička šteta ugledu RH u jednom ovako ključnom trenutku kada jedna HDZ-ovka obnaša tako važnu funkciju.

O veleizdaji je nastavila i Sunčana Glavak, inače zastupnica HDZ-a, koja je optužila Gong kako su prozivanja Dubravke Šuice “opstrukcija Hrvatske, te kako je ovdje riječ o opasnim namjerama, političkoj šteti i naporima Hrvatske da ima predsjednicu EK, te kako ta i takva opstrukcija nije ništa doli čin pogađate sada već – veleizdaje.

Veleizdaja Hrvatske, kada se samo spominje bilo čija imovina u HDZ-u ponajviše prije stranačke iskaznice i poslije nje, mogli bismo pisati dakle danima, spominjući pritom sve zaboravljene asove koji su u tu stranku i politiku ušli kao marginalci sa imovinom manjom od moje, a kasnije postali astronomski uspješni lumeni, vlasnici udjela u vodećim hrvatskim firmama, stručni savjetnici i nekretninski filatelisti, danima kažem, ali za ovu priču posvetimo se Dubravki Šuici koja je u Europskom parlamentu objavila svoju obiteljsku imovinu. Narav objave je rutinska i moraju je objaviti svi dužnosnici.

Razlog je naime banalan, jer se o veleizdaji oglasilo čak i povjerenstvo o sukobu interesa koje je odlučilo da u slučaju Dubravke Šuice zaštita osobnih podataka mora i treba prevladati nad interesom javnosti jer ona više nije hrvatska dužnosnica.

Veleizdaja je, dakle, spomenuti takvo što jer ako spominjete radite direktno protiv Hrvatske. O veleizdaji više ne govore samo istaknuti političari koji braneći svoje kolege zapravo brane svoju partiju, na koju se uglavnom obruše jedino novinari veleizdajnici, Srbi i crvi kako im tepa Torcida, već se u priču o veleizdaji uključilo i samo povjerenstvo za sukob interesa što je svojevrstan presedan u cjelokupnoj povijesti veleizdaje koja se čini nad milim nam i jedinim pokretom u Hrvata i njegovim članovima.

Porijeklo Šuičine imovine, povjerenstvu na znanje, istraživao je i sam USKOK, tamo 2011. godine, zbog stana u Dubrovniku koji je gradila zagrebačka INGRA, a od kojeg je Šuica odustala kada se saznalo za istragu, da bi od iste INGRE, dakle od sredstava namijenjenih za stan u Dubrovniku, kupila stan u Zagrebu, također na prestižnoj lokaciji.

Od tada, pa do danas, svoju imovinu Dubravka Šuica prebacuje na supruga, kao što je obiteljska kuća, 13-metarska jahta koja je usidrena u dubrovačkoj jedriličarskoj luci, obiteljski stan u Zagrebu, obiteljsku kućicu u Blidinju u BiH, također u vlasništvu supruga, kuću na Pelješcu, kao i tvrtku za prijevoz na moru te kuću u Cavtatu.

Zašto je premijer nervozan, te zašto spominje veleizdaju i za GONG tvrdi da je lijeve organizacija koja se isključivo i jedino angažira kada je to potrebno SDP-u, sasvim je jasno kada vidimo koliku štetu su upravo njegovoj administraciji nanijele nedavne afere sa njegovim ministrima, no o veleizdaji se ovaj put išlo toliko daleko da se obrušilo ne samo na SDP, koji oštro opstruira napore Hrvatske koja ima predsjednicu EK, već i na novinare koji bi trebali valjda shvatiti važnost trenutka i ne zamarati javnost glupostima kao što su imovinska kartica prije, i imovinska kartica poslije članstva u HDZ-u Dubravke Šuice.

Dubravka Šuica imala je prije svoje članske iskaznice HDZ-a stan od šezdesetak kvadrata u Gružu u kojem su živjeli ona i njen suprug. Od sve nepokretne i pokretne imovine imali su Renault 9 i psića Lapada. Od 1990. godine, dakle od godine došašća u HDZ, Dubravka Šuica i njen suprug uprihodili su najmanje pet milijuna eura u samim nekretninama, od vile na Pločama u Dubrovniku do luksuzne jahte i tri skupocjena automobila. Imovina Dubravke Šuice samo od 2009. godine povećala se više od deset puta, iako obnaša funkcije samo u Gradskom vijeću i Glavnom odboru stranke kojeg preuzima i postaje mu čelnik. Dubravka Šuica preuzela je dubrovački HDZ u vremenima afere Dubrovačka banka u koju je, gle čuda, bila uključena kompletna tadašnja garnitura HDZ-a, kako na lokalnoj, tako i na državnoj razini. Dubravku Šuicu od tadašnje Sanaderove „čistke“ koja se šminkala za potrebe ulaska Hrvatske u EU spasio je Luka Bebić koji se otvoreno zauzeo za nju. Dubravka Šuica od tada će imati dva mandata koja će obilježiti niz afera, od 460 tisuća kuna, ako ih pamtite, za obnovu toaleta Gradskog poglavarstva, do golf-terena na Srđu te tajnog ugovora za izgradnju javne garaže u Dubrovniku.

Veleizdaja?

Dakako da je veleizdaja.

Tu riječ ponavljat će ko papige svi relevantni hadezeovci obrušavajući se na novinare koji su se usudili istraživati kako je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva dozvolilo da Dubravka Šuica gradi obiteljsku kuću u Pločama iako nema građevinsku dozvolu usklađenu s lokacijom, a lokacija je prema urbanističkom planu javno dobro. Pogađate, veleizdaja od strane novinara koji su pisali o slučaju završila je na sudu u Dubrovniku te otišla u – zastaru.

No, ni sama Dubravka Šuica nije ostajala novinarima dužna optužujući ih za veleizdaju. Poučak HDZ-a iskoristila je i sama optužujući upravo novinare za veleizdaju, na koju je reagiralo i samo Hrvatsko novinarsko društvo nekoliko puta sa priopćenjima o neprimjerenom ponašanju Dubravke Šuice prema ljudima koji kritički pišu o njenoj vladavini Dubrovnikom i okolicom.

Novinari su u više navrata pisali o nesrazmjeru njenih prihoda i imovine koju posjeduje, a sam taj nesrazmjer najbolje je bio vidljiv oko tvrtke njenog supruga koja se bavi iznajmljivanjem brodova za koji joj je Porezna uprava razrezala porez od vrtoglavih 1,9 milijuna kuna, a koja zapravo ne radi. Ne iznajmljuje niti jedan jedini brod.

Dubravka Šuica će Tomislava Karamarka, čovjeka koji ju je preporučio i instalirao u Bruxelles, proglasiti za veleizdajnika, kada ovaj padne s trona, i Dubravka Šuica će napisati Andreju Plenkoviću tada kako je interes države, vlade i stranke ispred svakog pojedinca, a ovaj će je, valjda ganut kako se odrekla svog veleizdajničkog mentora Karamarka postaviti u Europsku komisiju na mjesto potpredsjednice zadužene za demokraciju i demografiju.

Zbog čega su dakle toliko nervozni u HDZ-u i zašto se iznova novinarski rad za javno dobro, u koji svakako spada propitivanje o nesrazmjeru imovina političara prije i poslije stranačkih iskaznica, prikazuje kao veleizdaja interesa RH?

Zbog čega je dakle premijer toliko jalan na novinare koji mu očito ne daju mira, novinare Srbe i crve kako im tepa Torcida? Odgovor se nameće sam po sebi ako imalo pratite zbivanja u ovoj tužnoj zemlji.

Sve te hrvatske velmože kojima je veleizdaja Hrvatske na usnama kada se bilo tko usudi propitati njihove imovinske kartice stvarni su i pravi veleizdajnici ove zemlje.

Veleizdajnici koji su od ove države od samih njenih početaka napravili zemlju u kojoj niti vlada pravna država, niti njene institucije, zemlju u kojoj su mogući Kuščevići i Šuice, zemlju u kojoj niti ima pravde, niti ima poštenja, i na koncu zemlju koja će biti El Dorado za dvjesto odabranih obitelji, a nama ostalima kako bude, i po tom poučku ravnaju se u HDZ-u.

To nisam rekao ja, to vam je rekao začetnik cijele priče, onaj sa kojim sam započeo ovu kolumnu, prvi i nikada prežaljeni predsjednik HDZ-a, Franjo Tuđman.

Pitanje je samo do kada će ta i takva veleizdaja trajati. Sudeći po biračkom tijelu u Hrvata – u nedogled.

I nismo vjerujte mi bolje ni zaslužili već da nas takvi kao što je Dubravka Šuica predstavljaju u EU. Čak i da vode takve nekakve bezvezne i nepotrebne institucije.

Nismo vjerujte mi bolje zaslužili nego da šutimo i da se pokrijemo ušima. Da šutimo o veleizdaji jer dotična vodi neku Bečku konjušnicu. Za takav podvig i takvu sreću što je netko naš na Bečkom dvoru sam premijer kazat će da je to dovoljan razlog za šutnju o tome.

Ni sam Krleža bolje ne bi smislio i opisao taj sluganski jad nas bečkih konjušara.