Sramota Sarajeva i Bosne i Hercegovine: Prazna sala na komemoraciji Marku Vešoviću
Izdvajamo
- Ovu sramotu Sarajevo može oprati konačnim planom o kulturi sjećanja. Gdje će se na pravi način odnositi prema stvarnoj, slavnoj kulturnoj povijesti, prema Izetu Kiki Sarajliću, Nedžadu Ibrišimoviću, Dževadu Karahasanu, Tvrtku Kulenoviću, Admiralu Mahiću…
Povezani članci
- Parlament BiH smijenio ministre iz redova SDA
- Senada Kreso: “Stavovi Susan Sontag o slobodi smatraju se općeprihvaćenim, ali borba za jednakost još ni izdaleka nije dobivena”
- LEGITIMACIJA SUVREMENOG TEATRA
- Semir Kazazić: Je li cilj politike da što više ljudi glasa ili nije?
- Promocija knjige “Političke stranputice postdaytonske Bosne i Hercegovine” prof. dr. Zarije Seizovića
- Regionalni festival “Na pola puta”: Užičko čudo obnavlja veze
Foto: Društvene mreže
SRAMOTA! Samo bi se tako mogla opisati ono što se sinoć dogodilo u Narodnom pozorištu u Sarajevu. Društvo pisaca i PEN Centar BiH organizirali su zajedničku komemoraciju jednom od najvećih pjesnika u historiji BiH, Sarajeva i bivše Jugoslavije Marku Vešović. Objavljene slike prazne sale Narodnog pozorišta izazvali su osjećaj stida i srama kod svakog čovjeka BiH.
Nije bilo gradonačelnice Karić, nije bilo premijera UK-a, nije bilo ministra kulture Kantona Sarajevo Magode, nije bilo članova predsjedništva Komšića i Bećirovića, potpredsjednika Federacije BiH Igora Stojanovića, nije bilo federalnog premijera Nermina Nikšića, rektora sarajevskog Univerziteta Rifata Škrijelja, nije bilo Markovih kolega, profesora sa fakulteta, nije bilo njegovih bivših studenata, nije bilo Sarajlija.
Pjesnik opsade Sarajeva, duhovni gorostas, čovjek koji je preveo najveće pjesnike, koji je izveo generacije studenata jučer je na komemoraciji imao praznu salu Narodnog pozorišta.
Ne svjedoči to o pobjedi ruralnog nad urbanim, već svjedoči sramoti urbanog Sarajeva, o odsustvu vrijednovanja. Jer, današnjim Sarajevom zvanično vladaju građanske, lijeve i liberalne stranke kojima bi Vešović morao biti uzor.
Ovu sramotu Sarajevo može oprati konačnim planom o kulturi sjećanja. Gdje će se na pravi način odnositi prema stvarnoj, slavnoj kulturnoj povijesti, prema Izetu Kiki Sarajliću, Nedžadu Ibrišimoviću, Dževadu Karahasanu, Tvrtku Kulenoviću, Admiralu Mahiću…
Jer, samo to može oprati sinoćnju sramotu. U suprotnom prazna sala biti će pravo lice Sarajeva koje će predstavljati sliku ruševine nekadašnjeg grada.