NA EURIMA JEBIGA NE PIŠE ČIJI SU

Izdvajamo

• Jesmo li dakle osuđeni na propast? Naravno da jesmo. No to nije samo propast grada i njegovog turizma, već je to propast i jedne zemlje i njene kulture ako hoćete. Ovaj tekst, zapravo istovjetan, napisao sam lani početkom srpnja, i sva je prilika da ću ga pisati i iduće godine. Dok svi jednog jutra ne shvatimo da je gotovo, da moramo smotati kabele i pravac Irska. Taj će se dan dogoditi, jer politika nije u stanju iznaći načina da se ozbiljno uhvati u koštac sa problemom maloljetnog turizma u Splitu. On je samo uzrok, a posljedice ćemo vidjeti.

Povezani članci

• Pokrenuta akcija pomoći Tuđmanovoj stranci: Pomozimo Hdz-u da skoči sa litice
• Željko Komšić: Ostavku sam podnio jer nema rezultata borbe protiv korupcije-Video
• Državne institucije Tanjugu isplatile više od 114 miliona dinara
• Nermin Nikišić: Hoće li Evropska unija i institucije Bosne i Hercegovine prešutiti veličanje ratnih zločinaca od strane navodnih promicatelja evropskih vrijednosti iz HDZ
• Američka ambasada: Republika Srpska će pričom o nezavisnosti uništiti samu sebe i one oko sebe
• DEVET RUNDI ŽIVOTA

Zanimljivo je ovih dana u Splitu. U gradu pod Marjanom, za neupućene, događa se turizam. Za one koji jako dobro znaju što se događa sve je ovo već viđeno lani i preklani u šesti mjesec, samo što je ovog ljeta malo više izmaklo kontroli. Raskalašena omladina stigla je u grad provoda i zabave, grad u kojem im je, kako tvrde, rečeno da mogu partijati do zore i Splićani se po društvenim mrežama zgražaju nad ovakvim „turistima“ koji zapravo i nisu turisti. Mladost je to u adolescentnim godinama koju se organizirano, planski i smišljeno privuklo u najnoviju destinaciju prilagođenu njihovom dobu.

Kako to da grad Split, grad koji uz Dubrovnik privlači na stotine tisuća pravih turista godišnje, odjednom na karti svijeta u šesti mjesec postaje maturantska meka, nije poznato. Zapravo je poznato, kao što je i poznato tko od tih i takvih maturanata ima koristi ako samo krenete tragom novca, no ono istinsko i zanimljivo u ovoj priči odnos je gradskih vlasti prema tom i takvom „turizmu.“ Ako se sjećate, a pamćenje me ne vara, još u desetom mjesecu prošle turističke godine gradska vlast je najavila drastične pomake za iduću sezonu. Na natječaju na kojem se javila samo jedna osoba dobili smo struku koja se trebala pozabaviti tim fenomenom. Najavljivane su oštre kazne i sankcije za maloljetnike koji divljaju po gradu, i činilo se kako se lanjska sezona nikako ne može ponoviti. Šesti mjesec ove godine pokazao nam je ne kako se može ponoviti, već da stvari mogu krenuti opasno po zlu kada u grad dovedete desetke tisuća adolescenata i date im „drink tour“ po gradu koji je ponavljam organiziran, pomno isplaniran do u detalje, i mudro prešućen u svim najavama aktualne sezone.

Gradska vlast je kako vidimo ovih dana ispekla svoj politički zanat. Ako su do šestog mjeseca još bili politički adolescentni, možemo kazati kako su ovih dana položili državnu maturu. Za političare naravno. Politika generira turizam. Politika treba turizam kakav god on bio. Politika na državnom nivou jako dobro zna kako je turizam zadnje što nas drži od neumitnog raspada sistema države koja je ogrezla u korupciji, nesposobnosti i diletantizmu. Politika u ovih trideset godina od kada imamo ovo ruglo od države, sve je karte bacila na turizam, i Split vam je ogledni primjer kako smo postali taoci tog i takvog turizma. Može Ivica Puljak najavljivati promjene i strategiju, prava je istina da se one nikada dogoditi neće i kako je ta strategija sa figom u džepu samo predstava za medije i smirivanje javnosti koja je u najmanju ruku šokirana onim čemu svjedočimo ovih dana. Treba samo izdržati još malo. Još deset dana da prođe i Ultra, da završe maturantska divljanja po gradu, pa ćemo na miru zbrajati famozna noćenja i Splićani će zaboraviti šesti mjesec kao da se nikada nije ni dogodio. Vratimo se samo moment na ta famozna „noćenja.“ Jedina smo zemlja koja zbraja noćenja i krevete. To nikakava analitika u bilo kojoj ozbiljnoj turističkoj zemlji ne radi, osim nas naravno. Zbrajajući krevete mi ocjenjujemo uspjeh turističke sezone, dok u pravim turističkim destinacijama on se ocjenjuje zadovoljstvima gostiju koji su pristigli u tvoju zemlju. Nešto slično je i s BDP-om. Puna su usta našem premijeru rasta BDP-a, iako je i meni laiku jasno da isti generira rat u Ukrajini jer se proračun puni divljanjem cijena na tržištu. Takva je naša analitika i takvim se glupostima bavi, no to očito prolazi kod birača. Hvaliti se nečim što je suludo. No suludo nije što smo u predizbornoj godini. Kako znamo, a znamo, stranci na vlasti u Splitu iznimno su važni parlamentarni izbori. Možda važniji i od koje su dobili u Splitu. Ta činjenica sugerira nam kako se aktualni gradonačelnik i njegova stranka ne namjeravaju zamjeriti biračima ove godine.

No, tko su dakle birači na koje aktualna vlast cilja?

Ako vam na pamet padne da se drznete u bilo kojem segmentu u turizam u Splitu, ovakav stihijski i bezumni kojem svjedočimo vi ste politički mrtvac. Čitavo društvo u Splitu egzistira od tog i takvog turizma jer ničeg drugog nema. Ako zbrojite dakle sve te ljude koji od turizma žive, a među njima  je i potpisnik ovih redova, tada vam je savršeno jasno zašto u Splitu nema komunalnih redara, zašto nema policije, i zašto ta raskalašena mladost orgija po Splitu. Zarezati ozbiljno u taj problem bilo bi političko samoubojstvo i to Ivica Puljak, sada već iskusan političar, to vrlo dobro zna. Nikakava se promjena dakle dogoditi neće, Split će iz zla ići i iduću sezonu u gore, a ono jedino što će se promijeniti i što će nam se obiti o glavu biti će vjerovali mi ili ne – stvarni turizam.

Svjedočim ovih dana zgroženim ljudima koji su potegli sa svih krajeva svijeta u Split. Ljude koje se besramno pljačka sa noćenjem koje doseže i do 300 eura, čitavu noć zabavlja pijana i drogirana omladina ispod njihovih skupih prozora. Kava koju jutrom plate da dođu sebi od neprospavane noći skuplja im je čitav euro od kave koju su popili na Markovu trgu u Veneciji. Kada jednom ljude prevarite na takav način, i kada im prodate muda pod bubrege, ono što možete očekivati u sezonama koje dolaze samo su prazne ulice i podbačaj sezona od kojih svi živimo. Tu vremensku petlju u koju smo upali skupo ćemo platiti. Ivica Puljak, fizičar, trebao bi prepoznati vremensku petlju u kojoj se nalazimo i što će se na koncu iz nje izroditi. No kako vidimo kada si političar od zanata razmišljaš kratkoročno, i to ćemo u idućih deset godina platiti skupo. Nemoć je ono što postaje očito, nemoć da se uhvatiš u koštac sa problemom koji je evidentan, jer si u situaciji ako bilo što poduzmeš da gubiš izbore. No podjednako si svjestan da ovakav „turizam“ nije održiv, da je destruktivan za pravi turizam i da će nam se dugoročno obiti o glavu. Split je kako vidimo u kontradikciji sam sa sobom, što i nije neka novost. Htjeli bi elitni turizam, ali nismo spremni uložiti u njega. U infrastrukturu, u helidrome i vrhunskoj ponudi koju elitni turizam zahtjeva. Nitko vam dubljeg džepa doći neće u grad u kojem se urinira u povijesnoj jezgri.

Jesmo li dakle osuđeni na propast?

Naravno da jesmo. No to nije samo propast grada i njegovog turizma, već je to propast i jedne zemlje i njene kulture ako hoćete. Ovaj tekst, zapravo istovjetan, napisao sam lani početkom srpnja, i sva je prilika da ću ga pisati i iduće godine. Dok svi jednog jutra ne shvatimo da je gotovo, da moramo smotati kabele i pravac Irska. Taj će se dan dogoditi, jer politika nije u stanju iznaći načina da se ozbiljno uhvati u koštac sa problemom maloljetnog turizma u Splitu. On je samo uzrok, a posljedice ćemo vidjeti.

Ponekad treba razmišljati dugoročno. No malo se kome ostavlja vlast da bi se planiralo dugoročno uz bolne zahvate. No ponavljam, problem i nije samo u gradskoj vlasti. Problem je u svima nama koji smo licemjeri. Svi bi pozdravili da Ivica Puljak uvede red, odjebe maturante, i isprazni te i takve „krevete.“

No svi bi ga mi i kaznili zbog toga. Jer na eurima jebiga ne piše čiji su.