SVRDLO I ROBERT Z.

Izdvajamo

• Rekla sam desetine puta da je ranjiva točka naše kulture i stvaralačkog života zapravo nedostatak UZORA i velikih imena. O, znam da ćete se zbog toga duriti, na obje strane, tangiranoj i netangiranoj, koja će vam davati utjehu i "podršku". Tako to kod nas ide, takva su to vremena. Kunktatorska, beskrvna. Ni briga me, pravo da vam kažem. Odoh ja oštriti svoja svrdla. Toliko se taloga nakupilo, treba sve to očistiti iz vlastite blizine. Navlačim kaubojke i biram šešir za van. It's all over now, baby blue.

Povezani članci

• Metafore
• Nekidan su se zbile zastave
• Osuda sramotne kaznene prijave protiv splitskih novinara
• Zagreb je izlobirao nejednakost glasa u BiH, ali sada ima problem u svojoj kući
• Boris Pavelić: Srpsko-hrvatsko ispuhivanje genocida
• Intervju: Portal Strane je prostor za dijalog, promociju književnosti i umjetnosti

Foto: FB

Razmišljam kako je intelekt neka vrsta svrdla, kojim izbušiš rupe u zagušljivom javnom okružju. Jednostavno ispustiš svu tu žučljivost, isključivost, nadrilanost, navijenost, ostrašćenost, dreniraš kaljužu, pa kad prostor oko tebe ostane čist, sjedneš i razmišljaš. Logička disolucija, razlučivanje, vaganje. Prije nego što progovoriš i prosudiš, počni misliti. Također testiraj svoj javni format: koliko je to što želiš “priopćiti” zaista značajno, kakva je tvoja težina u kulturnom, stvaralačkom, društvenom prostoru? Koga to uopće zanima? Znaš li sve okolnosti i detalje situacije o kojoj se oglašavaš? Smatraš li prikladnim objesiti rublje na balkon iznad ulice, a nisi ga dobro isprao i ožmikao? Come on. Give me a break.

Svrdlaj, čovječe, svrdlaj. Napiši krasnu ljubavnu pjesmu kao Dylan, oko čijega su se Nobela “genijalci” povampirili, a nikoga na svijetu nisu usrećili nekom svojom strofom. “Sa svoje strane ti si u pravu, a ja sam u pravu sa svoje…” rekao bi taj radoholični tip, kome se vrlo često dogodi nešto nepremašivo, genijalno. Sumnjam da se on gubio u javnim polemikama, u opredjeljivanjima, u cincilibanju da je izlegao nekakvo jaje/misao svakoga jutra, pa žuri da je priopći urbi et orbi! Vraga bi stigao napraviti, da je korteširao, skupljao sljedbenike, dao da mu brišu samosažalne suze, da je intrigirao po zaleđima i pozadinama za nekakvu “svoju stvar”, umjesto da piše, misli, govori, ljubi, ostavlja i osvaja, gubi i dobiva, slijedeći svoju nafaku! Svrdlaj, čovječe!

Danas je Robertu Zimmermanu rođendan. Bože, koliko se taj namučio da od sebe napravi Boba Dylana! Netko će reći: Ma, lako ti je svašta, kad si genijalan! Nije lako. I Gulivera su Liliputanci savladali, uhvatili na spavanju, pa svezali i onesposobili. Treba paziti da im čovjek ne dade priliku i da na njih ne troši previše snage. Vele zen-majstori kako valja progutati mnogo malih zmija, da bi čovjek postao Zmaj. Množe se moje literarne asocijacije i parabole, vraćaju mi knjige zrno prikupljano satima, danima, godinama, desetljećima. Vidim koliko je sitno ovo tračanje i trućanje na javne teme, koji su dometi otrovnih strjelica i kakve štete od dijeljenja na “naše i na “vaše”. Hajde, napišite već jednom odlične knjige! Imajte pjesmu svaki tjedan! Idite po školama, izložite se pitanjima studenata, oživite kulturni život na obodnici svijeta, izgradite porušene mostove! Ili švrljajte po vašaru, tražeći literarnu građu, jer u konačnici sve se zbraja i kumulira. Vjerujte mi na riječ.

Rekla sam desetine puta da je ranjiva točka naše kulture i stvaralačkog života zapravo nedostatak UZORA i velikih imena. O, znam da ćete se zbog toga duriti, na obje strane, tangiranoj i netangiranoj, koja će vam davati utjehu i “podršku”. Tako to kod nas ide, takva su to vremena. Kunktatorska, beskrvna. Ni briga me, pravo da vam kažem. Odoh ja oštriti svoja svrdla. Toliko se taloga nakupilo, treba sve to očistiti iz vlastite blizine. Navlačim kaubojke i biram šešir za van. It’s all over now, baby blue.

Gotta go.