Blažo Davidović: Crna Gora nije država ” slučajeva “, nego slučajno država

Autor/ica 30.7.2011. u 08:28

Povezani članci

Kad god bi u Crnoj Gori došla neka nova postava vlasti, stanovništvo bi to pozitivno prokomentiralo na način : ” A lijepi su i mladi “. A to sasvim dovoljno govori o tom i takvom stanovništvu. I aktuelna vladina ekipa, kao grupna umjetnička instalacija Sina Sunca Miločera Prvog Đukanovića, Oca crnogorske države, vladara svih ptica i boja, vječitog Pink Panthera balkanske kaljuže, predstavnika Armanija za Crnu Goru i najboljeg košarkaša južno od Morače, dakle i ta ekipa je također “mlada i lijepa “.
To je praznik za oči.
Da je problem Crne Gore u njenom stanovništvu, to je najgora moguća definicija, nešto kao smrtna presuda, to je karcinogena teza u obdukciji živog, mlohavog i tupavog pacijenta. To se, zapravo, ne smije napisati. Jer će vas optužiti da ste medicinski problem, nešto kao Slavko Perović. Dajte, molim Vas, niste nikada iskoristili ” vezu ” ? Niste ostvarili neku korist, preko reda, protiv zakona, jer je to omogućio vaš kum, kumica, kuma, kumovi, drumovi, komšije, braća i sestre ?
Pa bezakonje vlada od vrha do dna, ono je ušlo u sve strukture, u sve pore ovog mračnog društva. Crna Gora životari u dobro našminkanoj diktaturi, začuđujuće mirnoj, u kojoj su sve poluge te jebene države, uključujući Crkvu, medije, Opoziciju, nevladine organizacije i slično, dakle svi elementi su intravenozno primili dozu liberalno-socijalne demokracije ( LSD-a ), fatalno lažnu i apokaliptičnu.
Komunizam je kod nas bio neka vrsta avangarde : nikada ga nije bilo, a propao je.
Današnji vlastodršci vazda su tu i nikako da propadnu.
Jedan od razloga za to jesu “slučajevi “. Malo – malo, pa se javnost bombardira nekim novim ” slučajevima “. Slučaj Bijela, da li se itko više sjeća da li je bilo tamo zlostavljanja djece ili ne ? Pa Slučaj S.Č. Pa Slučaj Marijane Mugoše, Slučaj Miomira Mugoše, pa Duška Jovanovića, masovnog šverca ukradenih automobila, Ščekića, Zavale, Kalića, Šarića…
I onda ispada da je Crna Gora država “slučajeva “. Međutim, nije – ona je slučajno država. I kad sam upozoravao da je riječ o diktaturi i mafiji kojima će buduća Država biti privatni aparat i familijarna investicija, onda sam od današnjih opozicijskih medija bio označen kao čovjek koji je, ma zamislite samo, protivnik crnogorske države. Da li je intelektualno normalno postavljati pitanje da li ste za ovu ili onu državu ? To je idiotizam. Najbolje da nema nikakvih država. Ali, ako ih već mora biti, barem za dogledno vrijeme, normalno pitanje jeste : Da li ste vi za takvu, takvu, takvu i takvu Državu ? Ukratko, pitanje se na referendumu trebalo shvatiti kao kvalitativno, a ne kao kvantitativno.
I što se sada dešava ?
Sad ću vam ja to napisati : Isti, ali isti neormantičari, takozvani ” nezavisni intelektualci” i junaci opozicijskih frontova, i da skratim taj popis, bili su za ovu nakaradnu, privatnu državu.
Pa vele da su izdani i prevareni.
I oni bi danas mijenjali stvari, aha….Crna Gora je, sasvim slučajno, postala Država i danas, prema potrebi, strogo planirano iz vrhova političkih velikaša pušta i objavljuje ovaj ili onaj Slučaj. Ako je neki Slučaj zajeban i sve se trese od njega, onda se odmah ubace dva nova, da bi se na onaj prvi u nizu od tri zaboravilo dok si rekao keks.
U Crnoj Gori, po više osnova, trebalo bi, ako se misli ispoštovati svako slovo zakona, ali baš bukvalno svako slovo zakona pravno uređene države, trebalo bi, velim, pohapsiti i osuditi jedno 100.000 ljudi. To je nova kasta, to su naopako formirane generacije, isprani mozgovi i bojažljivi pajaci, zanesenjaci i partijski ekvilibristi, to su svi oni koji su protiv zakona nekome dali posao, i svi oni koji su protiv zakona ušli u taj ” radni odnos “.,
Molim Državu, MANS i Medojevića da se ne zajebaje sa mnom, ja ispred kuće imam pogled na jedno 220 teških krivičnih djela, sve pod paskom ljudi iz Države, a živim u mjestašcu od desetak kuća, kako to bilo tko misli riješiti ?
Problem je, dakle, stanovništvo. Braći Đukanović se lako može organizirati suđenje, pred TV kamerama, na stadionu FK Budućnost, njima i njihovim pajdašima ?
No, stvorene su teške, ozbiljne, materijalne posljedice režima koji izaziva na povraćanje svakog poštenog čovjeka.
Čitate ovaj tekst ? I vi imate, u glavi, brzi popis ljudi koji su protuzakonito ostvarili manju ili veću korist ? I vi ste među njima ?
Pa, to je Crna Gora. Dođe mi, bože mi oprosti, da citiram čak i Tuđmana kad je razočarano rekao ” Ima naroda, nema ljudi “. Mi smo taoci, kidnapirani smo, mi smo zarobljenici takozvanih boraca za samostalnu državu Crnu Goru. Koja nije ni samostalna. I sad će nas jebati u mozak i u džep jedno 707 godina, prvo nas, pa našu đecu, Šjutra njihovu đecu i sve tako. Ako ova Država ikad bude računala na mene, bit će u minusu. Kao i do sada.
A sve suštinski važne stvari političari rješavaju u hodu, stalno se, kao, gasi neka vatra. Najbolje da biramo vatrogasce i manekenke, pa nek oni vode zemlju.
Vidite, promislite malo : Koliko je negativno intoniranih tekstova medijski imperij Vijesti objavio protiv Miomira Mugoše ? Molim statističare da mi pomognu. Na stotine ? pa je bilo čak i naslova tipa Odlazi Mugi, Mugšino zadnje ljeto, ovo, ono…
Ta Podgorica, znate, mnogo je specifičan grad. Ako pošaljete budalu u Podgoricu, a ne javite im da ste im poslali budalu, oni to nikad neće shvatiti.
Mugoša je politička budaletina prvoklasna. I sa svakim tekstom Vijesti i Dana kako je Mugoša strava i užas, taj čovjek je sve jači i jači. I na neposrednim izborima u Podgorici ovog časa dobio bi i Majku Terezu.
Dakle, nešto nije u redu, ili sa novinarima, ili sa stanovništvom.
Jeste, Milo Đukanović je kreten.