Svjetski forenzički ekspert: Zašto je u Srebrenici bio genocid, a ne masakr

Izdvajamo

• “Ista bijela tkanina sa cvijećem na njoj, pocijepana, ne isječena, u različitim grobovima. Ovo je uzeto kao dokaz da ubistva nisu bila rezultat gnjeva i da to nije bilo panično zakopavanje tijela. Aktivnosti su bile organizovane”, rekao je on, navodeći da je to ukazivalo na to da “jedna jedinica kida (tkaninu) za poveze za oči, druga kopa grobove, a treća puca”.

Povezani članci

• Kurspahić: Šarene laže o ‘najstarijem narodu’
• Boris Johnson: “Pozivam lidere sa svih strana da rade zajedno u duhu saradnje i pomirenja”
• Topao gest u hladne dane: Mladi Beograđani dele hranu beskućnicima
• Otvoreno pismo načelniku Vogošće: Ne možete ih ubiti koliko ih možemo i hoćemo spasiti!
• Zapišavanje Crne Gore
• JEDNA REČENICA (koja može promijeniti SAD i svijet)

Photograph © Gilles Peress / Magnum Photos

Roland Wessling, forenzički arheolog koji istražuje masovne grobnice, govorio je za njemački list Die Zeit o svom radu u Bosni i Hercegovini, te o određenim pronalascima koji su ukazivali na to da je ono što se dogodilo u Srebrenici 1995. godine pravno bio genocid, a ne masovno ubistvo.

U Ukrajini, tačnije u Mariupolju, Buči i Borodjanki, otkrivene su masovne grobnice slične onima koje su pronađene u Bosni i Hercegovini. Wessling je za Die Zeit objasnio da se još uvijek čeka “pravna potvrda” da se tamo dogodio genocid, te objasnio da za to krivični sud mora “dokazati namjeru počinitelja da žele zbrisati nacionalnu, etničku ili vjersku grupu”.

Upravo to je ustanovljeno u slučaju masakra u Srebrenici tokom rata u Bosni i Hercegovini, a Wessling je jedan od ljudi koji su prikupljali dokaze za taj slučaj 1999. godine.

Wessling je rekao da je u BiH proveo sedam mjeseci i jedan dan. On je rekao da je rad u BiH bio njegov san, obzirom da je to posmatrao prvenstveno kao naučni rad.

“Želio sam da naučim što je više moguće. Tek u povratku, kada smo prolazili pored spaljenih kuća i napuštenih sela, razmišljao sam o tome kako su stradali ljudi u Srebrenici”, rekao je on.

Dokazi za genocid

“Tražili smo fizičke dokaze koji bi omogućili istražiteljima Ujedinjenih naroda da rekonstruišu zločine. Poenta je bila utvrditi da li se radi o genocidu ili o masovnom ubistvu. U osnovi, to dovodi do istog rezultata, jer je tamo ubijeno preko 8.000 muškaraca i dječaka. Međutim, pravno postoji razlika”, objasnio je Wessling.

“To su dva različita krivična djela. Ali, naravno, na kraju je neko mrtav i ne vraća se, bez obzira da li se radilo o masovnom ubijanju ili genocidu”, dodao je on.

Međutim, objasnio je da je postojalo niz indikacija da je ovo bio slučaj genocida.

“Na primjer, uspjeli smo osigurati otisak bagerske lopate u masovnoj grobnici. Na toj lopati jedan zupčić stršio je pod drugačijim uglom od ostalih. Izgledalo je kao da je odlomljeno i privremeno ponovo pričvršćeno. Pronašli smo tragove ove lopate u raznim masovnim grobnicama”, prisjetio se Wessling.

Rekao je da mu se ovaj detalj u početku nije činio relevantnim, ali da su istražitelji bili veoma zainteresovani, te objasnio zbog čega.

“Da biste došli bagerom od tačke A do tačke B, potreban vam je kamion sa gorivom. U početku nam to nije bilo relevantno. Istražitelji su, međutim, naćulili uši. Rekli su da to ne bi trebalo biti tako jer je već dugo postojao embargo na naftu protiv Jugoslavije, dakle to je morao da odobri neki visoki general. Nakon nekoliko sedmica istražitelji su zapravo pronašli dokument u kojem je general Radislav Krstić odobrio pošiljku dizela upravo za ovu jedinicu”, objasnio je on.

“Aktivnosti su bile organizovane”

Wessling je naveo da je u masovnim grobnicama pronašao i poveze za oči.

“Ista bijela tkanina sa cvijećem na njoj, pocijepana, ne isječena, u različitim grobovima. Ovo je uzeto kao dokaz da ubistva nisu bila rezultat gnjeva i da to nije bilo panično zakopavanje tijela. Aktivnosti su bile organizovane”, rekao je on, navodeći da je to ukazivalo na to da “jedna jedinica kida (tkaninu) za poveze za oči, druga kopa grobove, a treća puca”.

Istakao je da su porodice žrtava često više fokusirane na pitanje da li će moći doći do posmrtnih ostataka, da li će postojati grob na koji mogu položiti cvijeće, te da li mogu dobiti neku vrstu penzije na osnovu toga.

“To je bio veliki problem u Bosni. Muž je ubijen, ali smrt nije potvrđena godinama jer niko nije identifikovao tijelo. Žene su tako dugo ostajale bez novca”, naveo je on.

“70 posto njih je upucano s leđa”

Prokomentarisao je i određene argumente tokom suđenja, gdje su se mogle čuti tvrdnje da su žrtve u Srebrenici bili pripadnici oružanih snaga koji nisu bili u uniformi.

Wessling je po pitanju toga citirao britanskog patologa Johna Clarka:

“Ako polazite od toga da je vojska bježala vezanih očiju, vezanih ruku i u invalidskim kolicima, onda je to mogla biti vojska”.

“U grobovima smo našli muškarce od 14 do 90 godina, od kojih su mnogi bili fizički invalidi. 70 posto njih je upucano s leđa”, dodao je Wessling.

Na kraju intervjua je Wessling objasnio da se dan rada na masovnoj grobnici smatrao uspješnim ako bi se pronašli leševi.

“Ako ih ne nađemo, to ne znači da niko nije umro, samo da kopamo na pogrešnom mjestu”, rekao je on.

N1