Slučaj Lungomare

Autor/ica 👤Vladimir Kapuralin 15.10.2022. u 14:30

Izdvajamo

Imajući u vidu spregu političke elite i kapitala i njihovu moć, ipak građani kao zadnji u nizu koji odlučuju, ne mogu biti amnestirani za vlastitu neodgovornost prema alatu koji im je na raspolaganju.

Povezani članci

Slučaj Lungomare

Foto: Bojan Galić

POVIJEST

Lungomare je centralni dio pulskog priobalja, namijenjenog javnoj upotrebi, sa jedne strane omeđen gradskim kupalištem Valkane, a sa druge uvalom Valsaline. Na sredini lokaliteta nalazi se šljunčana Gortanova uvala, a sa obje strane oko kilometar prekrasne prirodne obale koju tvore kamene ploče, pogodne za kupanje i sunčanje, doslovno bez ikakve dodatne opreme. Građani Pule i njihovi gosti desetljećima koriste širi prostor za kupanje, sunčanje i rekreaciju.

Nakon završetka rata okoliš je bio golet, ali je već 1947. godine pokrenuta akcija pošumljavanja borovim sadnicama dobrovoljnim radom. Protekom godina i desetljeća tu je izrasla borova šuma koja je danas u punoj biološkoj snazi, prema kojoj Puljani gaje razumljiv senzibilitet. Izgrađena je obalna cesta i šetalište, koji prate liniju obale, a u borovoj šumi uređena je trim staza.

Kad su se 60-ih godina prošlog stoljeća stekli uvjeti za razvoj modernog turizma, tadašnji planeri i projektanti fokusirali su se sa jedne strane na područje poluotoka Stoja, a sa druge na područje Verudele i Sakorđane. Svi spomenuti lokaliteti bili su za vrijeme Austrije dio obrambene strukture Pomorske tvrđave Pula. Dovođenjem turističko ugostiteljske djelatnost na tom području nije došlo do značajnije devastacije prostora, današnjim rječnikom to bi bilo svrstano u kategoriju „održivog razvoja“, pogotovo se to može reći za užu obalnu crtu koja je ostala gotovo netaknuta. Lungomare je kao dio najbliži urbanom tkivu ostao namijenjen građanima Pule u svojstvu javnog korištenja.

HODOGRAM PROJEKTA HOTEL VALKANE NA LUNGOMARU

Zemljište na kojemu je izgrađen trgovački centar Max City i ono na kojem se namjerava gradit hotel Valkane, privatizirano je 90-ih i u vlasništvu je Istra cement nekretnine. U ožujku 2013. godine tvrtka donira pobjedniku lokalnih izbora pulskom IDS-u, prema pisanju lokalnih medija 40.000 kn, naknadno na račun troškova izborne kampanje. Nedugo nakon toga tvrtka Istra cement nekretnine pismenim putem traži od pulskog gradonačelnika izmjenu i dopunu urbanističkog plana, prema kojemu bi na spomenutim lokacijama bilo moguće gradit. Gradsko vijeće izabrano voljom građana, čije bi interese trebalo štitit, udovoljava zahtjevu krupnog kapitala i mijenja urbanistički plan. Na prostoru zatvorenog kamenoloma Max na Stoji izgrađen je trgovački centar Max City. U vrijeme lokalnih izbora 2021. godine, Max City u travnju donira pulskom SDP 15.000 kn, a u svibnju 10.000 kn član predsjedništva gradske organizacije SDP-a je ujedno i direktor tvrtke donatora Max City, a upravljačku ulogu ima i u Istra cementu i projektu hotel Valkane. Ovime je prikazan ogledni primjer sprege krupnog kapitala i buržoaske politike, koji se danas naziva klijentizam. Korporacija-klijent donira politiku, a politika donosi odluke koje omogućuju klijentu realizaciju njegovih planova.

Nova pulska tročlana koalicijska vlast nije učestvovala u izmjenama urbanističkog plana, koja omogućava gradnju ona je tu izmjenu naslijedila od prethodne korumpirane IDS garniture. Na vlast u gradu Puli došla je glasovima građana nezadovoljnih prethodnom IDS-ovom politikom davanja prednosti privatnom nad javnim interesom. Naivno je bilo očekivat da se koplja neprincipijelne koalicije neće polomiti i to se dogodilo na samom početku, upravo na projektu hotela Valkane. Jedan koalicijski partner platforma Možemo protivi se devastaciji prostora uz more i pogodovanje krupnom kapitalu nad javnim interesom. Sa druge strane vidjeli smo SDP je uvučen darovima i kadrovskim preklapanjem sa investitorom u njegovu mrežu. Treći činioc, neodlučan i nespreman nezavisni gradonačelnik priklanja se oportunoj strani, koalicija se razbija, žetončići se počinju kotrljat, kristalizira se situacija svi protiv jednog subjekta.

Na scenu stupa inicijativa građana Za Lungomare, koja organizira i pokreće prikupljanje potpisa za referendum. Inicijativa okuplja članove ekoloških i zelenih udruga, pripadnike arhitektonske, ekonomske i pravne struke, povjesničare.., a logistički su akciju poduprli i pripadnici inicijative Srđ je naš. Svesrdnom podrškom dobronamjernih skupina i pojedinaca, volontera uspjelo se skupit 10.388 važećih potpisa dovoljan za održavanje referenduma.

Foto: Bojan Galić

UZROCI NEUSPJEHA REFERENDUMA

Referendum, drugi lokalni u Hrvatskoj, održan je u nedjelju 9. listopada/oktobra na kojemu su građani odlučivali, dali su za promjenu urbanističkog plana, čime bi se spriječila gradnja luksuznog hotela privatnog investitora, na predjelu zvanim Lungomare, ali i dodatnih ugostiteljskih objekata unutar borove šume, jedinog preostalog netaknutog dijela užeg pulskog priobalja dostupnog javnom korištenju. Referendum nije uspio, na njega nije izašlo potrebnih 50% plus jedan glasač, od ukupnog broja građana sa pravom glasa. Na referendum je izašlo 11.065 ili 22,71% birača. Od tog broja 9.716 ili 88,55% je bilo protiv gradnje, a 1.256 ili 11,45% za. Time će Pula, ako projekt ne bude zaustavljen dobiti luksuzni objekt od kojeg velika većina građana neće imati koristi. Klijenti će biti bjelosvjetski bogataši, profit će se slivat u privatne džepove, opteretit će se infrastruktura, voda, struja, energenti, gradski proračun će pokupit mrvice od poreza i ostalih doprinosa, radna mjesta će se popunit radnom snagom iz vana, jer Pula, Istra i Hrvatska ni sada nemaju dovoljno kvalificirane radne snage koja bi popunila postojeće kapacitete u turizmu i ugostiteljstvu.

Tri su razloga za nepovoljan ishod referenduma.

Prvo: Činjenica da je na referendum izašao tek svaki peti građanin koji ima na to pravo, govori o inertnosti i opasno niskoj razini svijesti prosječnog građanina, nespremnog da se emancipira i preuzme donošenje odluke o vlastitoj sudbini u svoje ruke, već to prepušta da u njegovo ime čini „netko drugi“.

Drugo: Suprotnosti između zagovornika pogodovanja privatnom investitoru i nastavka zadržavanja prostora za javno korištenje, svele su se tokom kampanje iz esencijalne sfere javnog i privatnog interesa, na personalnu razinu difamacije protivnika gradnje, čime se skreće fokus sa bitnog prema nebitnome. Investitor je na svojoj strani imao gradsku vlast i glavne medije. Ni jedni ni drugi nisu pozivali građane da izađu na referendum. Građane se destimuliralo i objavom da rezultat referenduma neće utjecati na realizaciju projekta. Investitor se spustio toliko nisko, da je pozvao ljude da ne izađu na referendum plagirajući slogan koji je građanima upućen za vrijeme trajanja pandemije COVID #Ostani doma. Lokalna vlast je ignorirala poziv na bojkot, a investitor je ovim pokazao da se boji brojnijeg odaziva građana na referendum. U medijskim komentarima moglo se pročitat, da su inicijatori neargumentirani i zločesti a uočeni su i izrazi Putin, Vučić, fašizam, ustaše, uvoz ruske nafte.

Međutim to ne amnestira građane za neizlazak na biračka mjesta.

Treće: Kapitalizam je u dva i po stoljeća razvio tehnologiju vladanja do savršenstva. Postigao je da građani sami „svojom voljom“ izaberu onoga koji će njime vladati i umjesto njih donositi odluke koje će usmjeravat njihov život, to je nazvano demokracijom „vladavinom naroda“. Ta tehnologija omogućuje vladajućima da izbornim inženjeringom manipuliraju ishodom glasanja kako im odgovara.

Ako analiziramo rezultate referenduma prema matematičkom modelu, onda vidimo paradoks, strana koja je osvojila najviše glasova na referendumu 88,55% je izgubila, a ona koja je dobila 11,45% pobijedila, zbog izlaznosti ispod 50%. Međutim, to nije jedina ne jednadžba. Izlaznost na proteklim lokalnim izborima u Puli, bila je također ispod 50%, ali su rezultati prihvaćeni jer zakon kaže, na parlamentarnim, lokalnim izborima i državnom referendumu nije potrebna nad polovična izlaznost, a na lokalnom referendumu je. Zahvaljujući takvom poimanju matematike, pulski gradonačelnik sa nezavisne liste došao je na tu poziciju zahvaljujući 10.666 glasova u drugom krugu, što je svega 950 glasova više od matematičkog pobjednika referenduma koji je politički izgubio.

Imajući u vidu spregu političke elite i kapitala i njihovu moć, ipak građani kao zadnji u nizu koji odlučuju, ne mogu biti amnestirani za vlastitu neodgovornost prema alatu koji im je na raspolaganju.