Branko Marcetic: Bidenov mandat teško je kategorizirati

Povezani članci

• Glavni prelaz između Pakistana i Avganistana zatvoren drugi dan posle sukoba
• Ukrajina: Policija uklanja kamp demonstranata, jedna osoba poginula
• Netanjahu posle sastanka s Trampom preispituje izgradnju naselja
• Napad na hotel u Egiptu: Jedan napadač ubijen, drugi ranjen, povrijeđeno troje turista
• Mađarska gradi četiri vojne baze na granici zbog migranata
• 100.000 Norvežana odalo počast ubijenima

Branko Marcetic (foto Privatna arhiva)

Branko Marcetic novinar je časopisa Jacobin i autor biografije aktualnog predsjednika SAD-a naslovljene “Jučerašnji čovjek: Slučaj protiv Joea Bidena”, objavljene prije njegova dolaska na tu funkciju. S njime razgovaramo o međuizborima za Zastupnički dom i Senat američkog Kongresa, istragama protiv Donalda Trumpa i dosadašnjem Bidenovom mandatu

Trenutno se protiv Donalda Trumpa vodi veći broj istraga, pri čemu se one federalne tiču odnošenja klasificiranih dokumenata nakon odlaska iz Bijele kuće i njegove uloge u neredima na Capitolu u siječnju prošle godine. Kako te istrage utječu na stanje unutar Republikanske stranke, a kako na javno mnijenje uoči međuizbora?

Istrage su dosad imale efekt “zbijanja redova” i zapravo su povećale podršku koju on ima unutar stranke. U pitanju je uzorak kakav smo viđali dok je bio predsjednik pa je tako, primjerice, najveću podršku u anketama imao u vrijeme svog prvog procesa opoziva. To možemo zahvaliti polariziranom medijskom krajoliku, u kojemu obilno financirana medijska poluga posvećena obrani Trumpa relativizira njegove skandale i podriva kritike koje se na njega odnose. No to je ujedno i naslijeđe ozbiljnih pogrešaka Trumpove opozicije koja uključuje i američki medijski establišment, čije je neumoljivo jahanje po takozvanom skandalu “Russiagate” pomoglo da ga se izolira od kritike, a mnoge Amerikance, i to ne isključivo republikance, uvjerilo da ga centri moći žele uništiti i da je sve za što ga se optužuje podjednako neutemeljeno i politički motivirano.

Ankete pokazuju da će kod većine birača odlučujući faktor biti ekonomska pitanja, dok će za manji broj to biti teme kao što su pravo na pobačaj, imigracija i pravo na nošenje oružja. Unatoč tome, demokrati svoju kampanju više temelje na društvenim pitanjima nego na ekonomiji. Zašto?

Neuspjeh demokrata da proguraju Bidenov prijedlog zakona o velikim socijalnim ulaganjima “Build Back Better” (BBB) znači da oni nisu uspjeli formulirati politike koje bi odgovorile na porast inflacije pa stoga ne mogu kampanju temeljiti na ekonomiji koja, unatoč nekim pozitivnim makroekonomskim pokazateljima, nije dobra za prosječnog Amerikanca. U porastu su siromaštvo i glad, mnoga se kućanstva guše u dugovima i ne uspijevaju pratiti rast cijena stanovanja i drugih troškova. Umjesto da se bave time, demokrati su se odlučili za svojevrsnu zrcalnu sliku republikanske strategije iz 2020. – mobilizirati svoju dobrostojeću biračku bazu apeliranjem na neekonomska pitanja kao glavne prioritete, koji pak uključuju sve što ste nabrojali plus zabrinutost zbog Trumpovog i republikanskog ugrožavanja demokracije.

Suci Vrhovnog suda nedavno su svoju kampanju protiv liberalnih vrijednosti okrunili ukidanjem ustavne garancije prava na pobačaj. Uspijeva li kulturni rat republikanaca u svom naumu da američke birače učini što konzervativnijima?

Rekao bih da se taj uspjeh u anketama najviše reflektira u odnosu na pravo na nošenje oružja, dok u pitanjima kao što su prava LGBTQ zajednice i pravo na pobačaj Amerikanci u stvari postaju sve liberalniji. U pogledu vrijednosti zapravo su republikanci i neke njihove recentne aktivnosti – uključujući i napad na pravo na pobačaj koji je rezultat dugogodišnje kampanje desnice da ukine presudu Roe vs. Wade – ono što odudara od većinskog javnog mnijenja. Anketa New York Timesa nedavno je pokazala da je ono što republikance drži na površini zapravo podrška onih ljudi kojima je ekonomija glavna briga, a to uključuje i birače koji se s njima ne slažu oko socijalnih pitanja. Drugim riječima, dubina ekonomskog nezadovoljstva povećava podršku republikancima usprkos općoj nepopularnosti njihovih stavova oko društvenih pitanja.

Dugo pratite karijeru Joea Bidena. Kako biste opisali njegov dosadašnji mandat?

Mandat Joea Bidena teško je kategorizirati. S ogradom da smo tek na njegovoj polovici i da ćemo možda svjedočiti nekim sasvim drugačijim politikama ako u studenom pobijede republikanci, Bidenove prve dvije godine vjerojatno su najprogresivnija verzija onoga što bi se moglo očekivati od čovjeka koji je cijelu svoju karijeru bio jedno od najkonzervativnijih imena svoje stranke. Njegova otvorenost prema nekim idejama koje je guralo lijevo krilo, prije svega širenje mreže socijalnih prava, ugodno su iznenađenje. Nažalost, ta je otvorenost sputana određenim osobinama kojih se on nikada nije uspio riješiti i zbog kojih je, primjerice, BBB propao jer se on mjesecima pokušavao dogovoriti s republikancima samo zato da bi se dogovorio s republikancima. Ukidanje studentskog duga utjelovljuje njegov pristup – u kontekstu recentnih predsjedničkih mandata to je hrabar potez koji će za mnoge ljude biti izrazito koristan, no on je ujedno i nepotrebno konzervativan. Taj potez smanjit će studentske dugove, no sistem koji Amerikance opterećuje najvećim studenskim kreditima u svijetu ostat će netaknut. Što se tiče vanjske politike, Bidenov mandat je puno više na tragu Trumpa nego Baracka Obame. Njegova odluka da ponovno pokrene nuklearne pregovore s Iranom umjesto da se jednostavno ponovno priključi sporazumu iz kojega je Trump izašao taj je sporazum ugrozila i možda posijala sjeme budućeg konflikta. Nastavio je odnose s raznim represivnim režimima, uključujući egipatski i saudijski, a nastavlja podržavati i brutalni rat koji ovaj drugi režim vodi u Jemenu, kao i Trumpovu politiku maksimalnog pritiska na Kubu. Ne samo da Ameriku vodi sve bliže direktnom sukobu s nuklearnom silom Rusijom, već i bespotrebno zakuhava potencijalni sukob s još jednom nuklearnom silom, Kinom. Čak i kada je vukao dobre poteze, poput povlačenja iz Afganistana, zapljenom tamošnjih stranih rezervi pomogao je pokrenuti humanitarnu krizu golemih razmjera. Jedna svijetla točka su američki zračni udari, kojih je sada znatno manje.

Kakav je odnos javnosti prema američkoj ulozi u ukrajinskom ratu, ima li disidentskih glasova unutar i izvan establišmenta i je li to pitanje važno u izbornoj kampanji?

Rat u Ukrajini prouzročio je šovinističku klimu sličnu onoj kakva je vladala nakon terorističkih napada 11. rujna, ali sada u kombinaciji s neomakartizmom kakav je bio u modi na liberalnoj strani u godinama Trumpa. Glasovi koji pozivaju na suzdržanost i diplomaciju redovito se proglašavaju Putinovim propagandistima i apologetima. Rezultat toga je vrlo malo javnog pritiska ili rasprave o iznalaženju diplomatskog rješenja za rat, unatoč rastućoj javnoj podršci takvom rješenju. Unutar establišmenta kritičare politike rata moguće je pronaći jedino među desnicom, dok su glasovi na ljevici poput Bernieja Sandersa utihnuli. Izvan establišmenta mreža alternativnih ljevičarskih medija nudi heterodoksniju analizu, no ona je uglavnom zagušena mainstream medijima koji slijede službenu liniju, a ponekad i cenzurom. Think tankovi koji se zalažu za diplomaciju, poput Instituta Quincy, uglavnom su usamljeni i izolirani na Capitol Hillu. Pitanje rata u Ukrajini nije naročito važno u kampanji, no zbog svojih ekonomskih efekata ono na indirektan način ipak oblikuje politički diskurs.

Portalnovosti.com