Bista akademika Voje Dimitrijevića kao „kostur iz ormara“ za Gradsku upravu Sarajevo

Povezani članci

• PODSJEĆANJE NA AFERU CIPS: Bez obzira na brojne afere, firma Muehlbauer ponovo dobija višemilionske poslove
• Jači od države, ali ne i od kiše – osveženje zatvorilo plažni bar na Klinju
• Podobnost je zamjena za stručnost: Kako od prodavača namještaja postati vojni stručnjak
• Ignorisanje građana i Ustavnog suda RS: Da li “Eko Toplana” nezakonito naplaćuje usluge?
• Za bolju budućnost: Lijekovi privatne firme Saita Muradića bivšeg SBB-ovog direktora Apoteka Sarajevo na esencijalnim listama
• BiH uključena u istragu o nestanku novca za ukrajinsko naoružanje

Za bistu velikog Voje Dimrijevića gradske su vlasti u Skakino vrijeme uplatile novac umjetnici Almi Suljević. No, već tri i pol godine ništa se ne dešava

Piše: Rubina Čengić

Iako je na postolju ispred Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu trebala biti do 25. novembra 2018 godine, bista akademika Voje Dimitrijevića se tamo još uvijek ne nalazi.

Bivši gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka je 2018. godine potpisao ugovor s Almom Suljević i Grad joj je isplatio 9.900 KM za taj posao. No, Suljević danas o svemu kaže: “Jednostavno, desilo se“.

Gradonačelnica Grada Sarajeva Benjamina Londrc Karić kaže da ništa o tom ugovoru nije znala do novinarskog upita i da je ovo za nju kostur iz ormara.

– Mi smo tek na osnovu novinarskog dopisa saznali za taj ugovor. Čudno je da da to nije išlo na postupak javnih nabavki, a još čudnije da je sav novac isplaćen unaprijed, no sad smo tu gdje smo. Pravobranilac je pisao gospođi Suljević i ako se ona ne oglasi po ovom pitanju – ići ćemo na sud i tražiti povrat novca, a ja ću pred Gradskim vijećem pokrenuti hitnu proceduru za izradu biste –  kaže Londrc Karić.

Čeka se novi rok

Suljević, pak, kaže da je u pregovorima s Gradskom upravom i da očekuje novi rok za izradu biste.

– Ja sam tada, te 2018. godine, napravila kalup. Sin Voje Dimitrijevića, Braco Dimitrijević je to prihvatio, prebacili smo sve kod Enesa Sivca u livnicu, ali onda je došla korona, kasnije sam se ja razboljela. Livnica Enesa Sivca je opljačkana, odnesen mu je uređaj vrijedan 13.000 KM i sav alat, kalupi su polomljeni, kasnije se i on razbolio…. Bojim se da ćemo morati sve ispočetka jer sam ja promijenila koncept tog djela, a više nemamo ni kalupe, ni biste, ni odlivke. Bojim se da ćemo morati raditi i van BiH jer ovdje nema pouzdane livnice, pa će to najvjerovatnije biti u Novom Sadu gdje je i Stijepo Gavrić radio –  kaže Suljević.

Na opasku da je korona-pandemija počela 2019. i 2020., a da je rok bio novembar 2018. Suljević kaže da se jednostavno tako desilo.

No krenimo redom. U novembru 2017. godine Suljević Upravi Grada Sarajeva šalje Prijedlog za izradu, odlijevanje i postavku portreta Voje Dimitrijevića i vraćanje odlivka stopa na mjesto ispred Muzeja atentata 28 juna 1914. godine.

U dopisu piše da ju je akademik Braco Dimitrijević, inače Vojin sin, zamolio da bude autorica portreta njegovog oca, akademika Voje Dimitrijevića, a da su stope na mjestu s kog je Gavrilo Princip pucao na princa Ferdinanda prvi među radovima konceptualne umjetnosti u BiH, te da ona ima original odljev kalupa…

U julu 2018 godine zamjenik gradonačelnika Milan Trivić piše Pravnoj službi Gradske uprave i traži da se s Almom Suljević napravi ugovor, da je tadašnji gradonačenik Skaka odobrio zahtjev i da je ukupna cijena 9.900 KM, te da je to prihvatila i Gradska uprava.

Ugovor između Alme Suljević i gradonačelnika Skake potpisan je 31.08. 2018. godine. Njime je predviđeno da bista bude postavljena do 25.11.2018. godine, Dana državnosti BiH. Također je predviđeno i da će Suljević biti isključiva nositeljica autorskih prava.

ugovor suljevic grad

Istim ugovorom je za praćenje njegove realizacije zadužena Gradska služba za obrazovanje, kulturu, sport i mlade. Isplata ukupnog iznosa uvećanog za porez (11.450,70 KM) je izvršena 30. septembra 2018. godine, no rad do danas nije predati gradskoj upravi.

Prva greška

Trivić smatra da su svi u gradskoj upravi mogli znati za taj slučaj i da je sramota da bista još nije gotova.

– Nama je Braco Dimitrijević preporučio Almu Suljević i moja prva greška je bila što sam tako ušao u taj proces, ali jednostavno sam smatrao da nema smisla da to radimo bez porodice. Na početku sam imao puno povjerenje u gospođu Suljević, ali pred kraj se sve nekako razvuklo. U jednom trenutku je Enes Sivac došao i tvrdio da nije dobio novac za svoj dio posla, kasnije je dolazio ponovo i tražio da mu gradonačelnik zaposli kćerku, a onda je i Alma Suljević nekako nestala. Lično sam zvao bezbroj puta, pitao sam treba li više vremena, treba li nešto drugo… Sve je ostajalo bez odgovora. Pred kraj mandata sam pokrenuo proceduru za raskid tog ugovora jer se gospođa Suljević pokazala vrlo neodgovorna, a kada sam napuštao Gradsku upravu zamjenici gradonačelnice sam objasnio o čemu se radi jer u konačnici je budžetu nanesena šteta – kaže Trivić.

Prisjeća se da je sličan posao napravljen za bistu Isaka Samokovlije u saradnji s Jevrejskom opštinom.

– To je radio gospodin Stjepo Gavrić, on je odabrao livnicu u Novom Sadu jer mu je, koliko se sjećam, cijena bila povoljnija, i sve je završeno u sat kako smo se dogovorili i bez ikakvih problema – priča Trivić.

Iz Gradske službe za obrazovanje, kulturu, sport i mlade poručuju da su oni tek formalno stavljeni u ugovor i da oni s tim nemaju nikakve veze.

Pljačka ateljea

Sivac kaže da je on kriv, da je odgovornost njegova i da će sve napraviti ponovo – ima sliku Voje Dimitrijevića i da mu za to treba mjesec do mjesec i po.

– Bista je napravljena na Akademiji, onda smo je donijeli u moj atelje u livnicu u Vogošći. Ja sam dobio novac za materijal, Alma je platila asistente na Akademiji koji su radili na tome, mi smo napravili kalup u vosku, potom u šamotu i trebalo je da izlijemo bronzu koju sam ja ranije kupio, ali onda je moj atelje opljačkan, odnijeli su mi sav alat, razbili kalupe jer su, valjda, mislili da je unutra bronza, odnijeli su i bronzu koju sam ranije kupio i ja sada nemam više ništa. Šteta od te pljačke je 15.000 KM, a u međuvremenu sam i ostao bez posla na Akademiji i živimo od ženine plate iz prosvjete – kaže Sivac.

interview.ba