Božica Jelušić: LEPTIRI U OLUJI

Povezani članci

• Dragan Markovina o mitskom klubu: Velež je klub raje, ljubavi, ponosa i prkosa
• Širom Hrvatske protiv fašizma: Esej Umberta Eca čitan u 25 gradova na 40 lokacija
• Odabrani dobitnici prve regionalne nagrade Mirko Kovač
• BILOGORA
• Hrvatska u raskoraku između prošlosti i budućnosti
• Predizborno mucanje

LEPTIRI U OLUJI

Ivani i Filipu

Siđoše djeca da leptira love,
U bistrom danu zagrli ih majka.
Plavila se cesta kud oblaci plove,
U krošnji breze šumorila bajka.

Crni su ljudi svijetu šili mjeru,
Da gazi noga po slomljenu staklu.
Da život uzmu i da grad sateru,
Jer duše svoje već su dali Paklu.

Pa plamen suknu, riknu iz daljine:
Olovna kiša iz ulice slijepe.
Bratac u naručju k sestri se privine,
I nešto žarko tijela im rastepe.

Klonuše tako, dva slomljena cvijeta,
I ne znajući za tu ljudsku zloću.
Anđeo dobri diže ih vrh svijeta,
Gdje leptir krilom pokriva ih noću.

Božica Jelušić