Referendum o zbrci

Povezani članci

• Dragan Markovina: Što je ZAVNOBIH danas?
• Odluke Međunarodnog suda pravde uspostavljaju istorijsku odgovornost institucija u Hrvatskoj i Srbiji za nasleđe zločina
• Zašto sam ateista
• Kako žive izbrisani
• Nikšić i Komšić od Plenkovića očekuju izvinjenje žrtvama Herceg Bosne
• Barack Obama: Kriza na Balkanu nije riješena, kaznićemo rušitelje Daytona

Bit će to još jedan loš presedan: referendum o pristupanju EU održati istodobno s referendumom koji javnost uopće ne razumije. Bit će to vjerojatno jedinstven slučaj u povijesti proširenja EU, da zemlja krucijalnu odluku vezuje uz jednu drugu, manje važnu, nedovoljno objašnjenu i potpuno javno neraspravljenu.

HDZ-ova će vlada tim »referendumom o zbrci« još jednom dokazati da joj je populizam miliji od odgovorne politike, a sindikati iznova potvrditi kako su sposobni tek za jalove pokušaje da dokažu vlastitu vjerodostojnost. Bit će to i golem rizik, jer tko jamči da će sindikati, ovakvi kakvi jesu, uspjeti motivirati birače da izađu i glasaju »za«? Tko jamči da građani, ogorčeni slabošću sindikata i gospodarskom katastrofom ove vlade, neće izaći i prkosno glasati »protiv«?

»Ponovno nam je potvrđeno da će s referendumom o ulasku Hrvatske u EU biti proveden i referendum za koji smo skupljali potpise«, kazao je novinarima Jakuš. Njegova izjava odražava sindikalnu konfuziju i nemoć, te poznatu sklonost ove vlade demagogiji i zbrzanim rješenjima.

Trakavica sindikalnog referenduma počela je u lipnju prošle godine.

Vlada je predložila izmjene Zakona o radu (ZOR), želeći opet liberalizirati tržište rada i time dodatno ugroziti položaj radnika. Sindikati su organizirali skupljanje potpisa za referendum protiv izmjena ZOR-a, i akcija se pokazala iznenađujuće uspješnom.

Uplašena reakcijama građana, vlada je povukla prijedlog, na što je HDZ, preko Ustavnoga suda , u podrugljivome administrativnome manevru isposlovao zaobilaženje referenduma. Sindikati su odgovorili bijesom, pa je pronađen kompromis da se ne organizira referendum o izmjenama ZOR-a, nego referendum o olakšavanju njegova raspisivanja, odnosno o tome da se broj građanskih potpisa nužnih za raspisivanje budućih referenduma s deset posto birača prepolovi na dvjesto tisuća.

Obje su strane time naizgled nešto dobile: sindikati referendum, pa time i virtualnu pobjedu nad vladom, a vlada potporu sindikata i njihovo obećanje da će aktivno lobirati da referendum prođe.

A onda se Jadranka Kosor dosjetila da bi tu suglasnost mogla iskoristiti na referendumu o pristupanju EU. Po priprostoj, nedomišljenoj logici: sindikati će lobirati »za«, dakle dobit ćemo dodatne glasove na referendumu o EU. Divno, hajdemo.

Ali tko, zaboga, jamči da će tako uistinu i biti? Nezadovoljstvo i vladom i sindikatima i EU golemo je, ma što mislila zanesena predsjednica vlade. Mnogi građani doživljavaju vladu kao nezainteresirani skup kompromitiranih koji su izgubili dodir sa stvarnošću.

Sindikati, sa svojim izgubljenim bitkama i uzaludnim jadikovanjem, već godinama pobiru bijedan javni »ugled«. S EU, pak, događa se najgore: umjesto da postane način života hrvatskoga društva, Unija sve više postaje »projekt«, tuđ svakodnevici a blizak političarima, virtualna stvarnost koju zabrinjavajući broj građana doživljava kao novo neželjeno nametanje s kolonijalnoga Zapada. Ako se, dakle, vlada uzdaje da će joj sindikati iznijeti referendum o Europi, očito joj manjka povjerenja u vlastite snage.

Organizirajući istodobno dodatni referendum, za koji vam treba deset minuta da objasnite zašto se uopće održava, vlada čini zbrku i relativizira povijesnu važnost kolektivne odluke. Od toga treba odustati. Izjašnjavanje o Europi treba biti promišljena kolektivna svečanost, a ne prirepak besmislenih razračunavanja.

Novi list