Demokratiji su potrebni demokrati

Povezani članci

• Predsednik Tunisa raspustio parlament i otpustio premijera nakon demonstracija
• Ukrajina potvrdila povlačenje svojih snaga iz Lisičanska
• Keli: Nova zabrana za migrante biće bolje pripremljena
• Potonuo trajekt na jezeru Viktorija, više od 40 žrtava
• Samoubilački napadi u Bagdadu, više od 30 mrtvih
• UN: Srednjoafrička Republika je pred kolapsom, Ivan Šimonović traži znatno veću prisutnost pripadnika mirovne misije

Foto: DPA – To nije rješenje.

Sa svojim pokušajem da izmiri američko društvo Biden nije uspio. Partija se mora sada koncentrisati na održavanje moći.

Piše: Thomas Greven – ipg-journal.de – 20.01.2022.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Sve veći broj republikanaca dozvoljavaju da ih upravo Trump i drugi desničarski huškači uvode u sve apokaliptičniji strah od navodnog „lijevog fašizma“ Bidenove vlade. Istovremeno većina koja je stvarno ugrožena autoritarnim političkim nasiljem ponaša se kao da u novembru predstoje sasvim normalni izbori za kongres. Ankete o tome su jasne: Dvije trećine republikanaca vjeruje Trumpovoj, posljednje subote na njegovom skupu u Arizoni potvrđenoj, laži da su mu izbori pokradeni. Još gore, sve više republikanaca smatra u međuvremenu da su kršenje zakona i nasilje legitimni i neophodni „da bi se spasila zemlja“. Pritom je ovaj stav upravo prijetnja.

Na prvu godišnjicu inauguracije Biden/Harrisove administracije, jedna stvar se mora jasno reći: Pokušaj izmirenja američkog društva neslavno je propao. Pristalice kulta Trumpa jednostavno nisu dostupni Bidenu. A oni su opasni – kako za američku demokratiju tako i za život svih onih koji im se suprotstave. Samo, ko to uopšte radi?

Pokušaj izmirenja američkog društva neslavno je propao.

Demokrati u kongresu ne mogu ostvariti ni neophodno jedinstvo da bi zaštitili osnovna prava za glasanje. Sa argumentom da se sačuvaju prava parlamentarne manjine mogućnost blokade u senatu nije ni ukinuti niti ograničena za zaštitu izbornog prava u cijeloj zemlji. Sa takozvanim Filibusterom decenijama je spriječavano ukidanje rasne podvojenosti; sada ovaj relikt segregacije sprječava efikasnu zaštitu izbornog prava manjina.

Pri tome svakome more biti jasno da bi republikanci – čim opet budu u većini – razumljivo odmah ukinuli Filibuster da bi mogli bez zadrške vladati. Za imenovanje saveznih sudija oni su to bez oklijevanja modificirali odmah nakon Trumpovog nastupa, da bi mu omogućili imenovanje saveznih sudija. Nacionalna izborna reforma pala je na Filibusteru i tako republikance ništa i niko ne sprječava u tome da u sve više saveznih država uskraćuju izborna prava manjinama što će ih vjerovatno voditi do pobjede na kongresnim izborima.

Međutim, demokrati moraju ove izbore bezuslovno dobiti – ne da bi se ispunila Bidenova agenda koja se zaglavila u močvari sektaških borbi demokrata, nego da bi se odbranila demokratija. Bez obzira na smiješnu apokaliptičnu retoriku republikanaca i loše rezultate u anketama u svjedočanstvu Bidenove vlade – trezveno posmatrano – stoji još uvijek „zadovoljavajuće“. Svojim smirenim stilom vladanja Biden je predsjedništvu vratio njegovo dostojanstvo. Njegove političke mjere su apsolutno pogodne da poboljšaju život mnogih Amerikanaca – iako u kontekstu pandemije i rastuće inflacije ne uspijeva sve. I kod navodno povraćene međunarodne pouzdanosti („America is back“) ostaju neki znakovi pitanja.

Ali pospanost starijeg gospodina koja se sve više vidi kod Bidena, očigledno je opteretila i borbenu snagu njegove svakako krotke partije. „Lower the temperature“ (“Smanjite temperaturu”) bio je moto. Izmirenje stanovništva trebalo bi se ostvariti i time da se nastupa mirno i uljudno, spremno na dijalog i kompromis. Nastavak maksime Michelle Obama: „When they go low, we go high.” (“Kad oni idu nisko, mi idemo visoko.”). Želi se reći, mi demonizaciju i dehumanizaciju političkog protivnika – ne radimo: Neprijatelji! – ne sa nama. “Takvi nismo mi Amerikanci” ili “Mi smo ipak svi Amerikanci“, proklamiraju stalno skoro očajni demokrati.

Do zuba naoružani trumpisti i oni koji vjeruju u zavjere su ustvari smrtonosna opasnost za većinu građana i za američku demokratiju.

Ali kult Trumpa se hrani upravo time, da on i zastrašujuće mnogo njegovih pristalica, mnogima koji ne izgledaju kao oni i ne vjeruju isto – religijski kao i politički – jednostvano osporavaju pripadnost američkom narodu. Od njih, crnih, smeđih, ljevičara, nehrišćana itd., treba, odnosno mora se sa njihovog gledišta, spasiti zemlja u nuždi i sa oružanim nasiljem. Suprotno je dakako: do zuba naoružani i sada nepopravljivi trumpisti i teoretičari zavjere prava su smrtna opasnost za većinu građana i za američku demokratiju.

Temperatura mora dakle rasti a ne padati. Demokrati, ljevičari a također republikanci i “neovisni” birači, koji ne slušaju na Trumpa, moraju se konačno podići i stvarno boriti za svoju zemlju i svoju demokratiju – prije nego bude kasno. Oni očito brojčano nadmašuju Trumpov kult. Ali do sada je to bila tiha većina – odraz rasprave o pandemiji posvuda, gdje javnom percepcijom također dominira drska i lijena manjina.

Većina mora progovoriti, a za to demokrati moraju postati više stranački raspoloženi. Ukratko: naglasak na „small d“ (“malom d”) koji je uobičajen u SAD-u – mi smo demokratski orijentisani – mora ustupiti mjesto za „capital D“ (“velikom D”). Mi smo ponosni demokrati i učinit ćemo sve što je potrebno da ostanemo na vlasti. Budući da moramo spasiti demokratiju od onih koji sebe nazivaju republikancima, ali su odavno postali slijepi sljedbenici autokratskog vođe, moramo postati stranački raspoloženiji nego ikad. 

Naravno, postoji mnogo zabrinutosti kada je u pitanju odustajanje od suzdržanosti i vođenje dosljedne politike moći: neće li ovo samo produbiti podjele, tribalizaciju stanovništva? Da. Ali šta je alternativa? Gledati rušenje demokratskih institucija bez borbe? Zbog svojih institucionalnih prednosti u anakronom izbornom sustavu SAD-a – ukratko: zbog prevelike zastupljenosti ruralnih birača – republikancima ionako nije potrebna većina da bi mogli vladati.

Šta ako oni također mogu odlučiti ko će glasati i čiji se glasovi u konačnici broje? Ako se opštee pravo glasa učinkovito ukine, tada se čak ni u nominalnoj demokratiji moć više ne može lako ponovno steći demokratskim sredstvima. Za Trumpa i njegove prijatelje, prema njihovim vlastitim izjavama, izbori su sada ionako zastarjeli jer je pobjednik siguran od samog početka. Svaki drugi rezultat može biti samo varanje.

Hoće li se podjela, tribalizacija stanovništva time još dalje produbiti? Da. Ali šta je alternativa?

Zašto je osjećaj ugroženosti za bijele hrišćane, koji su velika većina pristalica republikanaca, tako puno veća nego za većinu demokrata? Za mnoge od njih, prema vlastitim izjavama, radi se o njihovom identitetu. Takvu egzistencijalnu prijetnju osjeća do sada samo malo demokrata, najprije vjerovatno etničke manjine. Međutim, za djelotvoran otpor protiv autokratske prijetnje američkoj demokratiji potrebna je razumljivo većina nerepublikanaca.

Kako se oni mogu mobilisati? Diskusije o prednostima i manama političkih programa kakav je Bidenov prijedlog zakona Build Back Better ili naučne rasprave o neophodnom balansu između urbane agende pravičnosti i potreba radničke klase će građane više uspavati. Ne, i ovdje treba učiti od republikanaca. Mobilizacija mora uslijediti putem straha. Straha od tiranije jedne podivljale rulje ispunjene mržnjom, koja više nema ni problema da se udruži sa grupama kakva je desničarsko ekstremistička Oath Keepers (Čuvara zakletve.). Ne radi se više o pitanju punom nade u kojoj zemlji se želi živjeti nego o tome u kakvoj vrsti zemlje se ni u kom slučaju ne želi živjeti.

Na državnom nivou demokrati su u velikoj mjeri blokirani. Nova partijska robusnost demokrata bi se zato morala pokazati prije svega na nivou saveznih država i lokalnom nivou, na svim mjestima gdje – još uvijek – imaju vlast. Gdje je zapisano da samo republikanci utiču na utvrđivanje izbornih okruga u svoju korist i da mogu urede zadužene za provođenje izbora popuniti sa partijskim borcima?

Ako se demokrati ne uspiju dovesti do takvog smjera svjesnosti vlasti, prijeti ili opća ostavka ili daleko opasniji scenarij: strah također može dovesti u iskušenje neke na demokratskoj strani da se oslone na političko nasilje. Već postoje izvješća o naoružanim skupinama na lijevom spektru. To ne čudi s obzirom na rastuću agresivnost druge strane. Nedavno je mentalno poremećena osoba zaprijetila atentatom Donaldu Trumpu. Ako bi se ponovno pokrenula, Tajna služba bi se vjerojatno morala suočiti s ozbiljnim prijetnjama organiziranih snaga.

Dr. Thomas Greven privatni je predavač političkih nauka na FU Berlin, gdje predaje na Institutu za sjevernoameričke studije John F. Kennedy, kao i slobodni autor i politički savjetnik.

ipg-journal.de